Matija Krajčinović: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Matija Krajčinović'''-->'''Matija Krajčinović''' ([[Jabukovac (Petrinja)|Jabukovac]] kraj [[Petrinja|Petrinje]], [[8. srpnja]] [[Znanost u 1892.|1892.]] – [[Beograd]], [[16. rujna]] [[Znanost u 1975.|1975.]]) je bio [[kemijski inženjer]], utemeljitelj nastave [[organska kemijska tehnologija|organske kemijske tehnologije]].<ref name="LZMK">{{cite web|url=http://tehnika.lzmk.hr/krajcinovic-matija/ |title=Krajčinović, Matija |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |date=12. lipnja 2019. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref><ref name="HBL">{{cite web|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10692 |title=Krajčinović, Matija |publisher=[[Hrvatski biografski leksikon]] |date=2013. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref>
<!--'''Matija Krajčinović'''-->'''Matija Krajčinović''' ([[Jabukovac (Petrinja)|Jabukovac]] kraj [[Petrinja|Petrinje]], [[8. srpnja]] [[Znanost u 1892.|1892.]] – [[Beograd]], [[16. rujna]] [[Znanost u 1975.|1975.]]) je bio [[kemijski inženjer]], utemeljitelj nastave [[organska kemijska tehnologija|organske kemijske tehnologije]].<ref name="LZMK">{{Citiraj web|url=http://tehnika.lzmk.hr/krajcinovic-matija/ |title=Krajčinović, Matija |publisher=[[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]] |date=12. lipnja 2019. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref><ref name="HBL">{{Citiraj web|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10692 |title=Krajčinović, Matija |publisher=[[Hrvatski biografski leksikon]] |date=2013. |accessdate=17. srpnja 2019.}}</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==

Inačica od 1. prosinac 2021. u 00:36

Matija Krajčinović (Jabukovac kraj Petrinje, 8. srpnja 1892.Beograd, 16. rujna 1975.) je bio kemijski inženjer, utemeljitelj nastave organske kemijske tehnologije.[1][2]

Životopis

Diplomirao je na Kemičko-inženjerskom odjelu Tehničke visoke škole (danas poznat kao Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) u Zagrebu 1925., gdje se zatim zaposlio kao asistent u Zavodu za organsku kemiju kod Ivana Mareka. Nakon usavršavanja u Kemijskom institutu Sveučilišta u Nancyju kod Gustavea Vavona (1926.1927.), doktorirao je na zagrebačkome fakultetu 1927. disertacijom 'Produkti međusobnog djelovanja hlorsulfonske kiseline i acetilhlorida kod različitih temperatura". Iste je godine preuzeo predavanja kolegija "Organska kemijska tehnologija" i "Kemija živežnih namirnica", te postao predstojnik novoosnovanoga "Zavoda za organsku kemijsku tehnologiju", koji je vodio do umirovljenja 1959. Redoviti profesor bio je od 1944. Bio je starješina Kemijsko-tehnološkog odsjeka zagrebačkog Tehničkoga fakulteta 1945.1948. Bio je osobito zaslužan za razvoj nastave organske kemijske tehnologije kao kemijsko-inženjerske discipline, što je potaknulo kasnije osamostaljivanje Prehrambeno-biotehnološkoga i Tekstilno-tehnološkoga fakulteta. Godine 1963. preselio se u Beograd, gdje je predavao na Prirodno-matematičkom i Tehnološkome fakultetu, a u Skoplju na Tehničkome fakultetu.

Bavio se rješavanjem široke palete tehničkih problema: oplemenjivanjem sirova sojina zrna za ljudsku hranu, ispitivanjem domaćih glina, pripravom preparata i refugitivnih sredstava protiv golubačke i maslinove mušice, ispitivanjem metoda bojenja biljnim bojama, dobivanjem tehničke celuloze iz kukuruzovine i druge. Autor je udžbenika "Tehnologija i analiza boja" (1950.), "Organska kemijska tehnologija" (1952.), "Organska kemijska tehnologija tekstilnih vlakana I" (1954.), "Tehnologija masti i ulja"' (1959.) i druge.

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice