Razlika između inačica stranice »Diktatura«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) Oznaka: poveznice na razdvojbe |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Reichsparteitag 1935.jpg|thumb|Diktatura [[NSDAP]] 1935.]] | |||
'''Diktatura''' ([[latinski jezik|lat.]] ''dictatura'') je [[oblik vladavine]] kojoj je glavno svojstvo da jedna osoba ([[diktator]]) ili skupina ljudi (npr. [[Savez komunista Jugoslavije|komunistička partija]], [[vojni udar|vojska]] ili [[obitelj]]) može vladati neograničenom moću. [[Disident|Neistomišljenici]] se u diktaturama uglavnom proglašavaju državnim neprijateljima. Diktatori često izgrađuju i [[kult ličnosti]]. | '''Diktatura''' ([[latinski jezik|lat.]] ''dictatura'') je [[oblik vladavine]] kojoj je glavno svojstvo da jedna osoba ([[diktator]]) ili skupina ljudi (npr. [[Savez komunista Jugoslavije|komunistička partija]], [[vojni udar|vojska]] ili [[obitelj]]) može vladati neograničenom moću. [[Disident|Neistomišljenici]] se u diktaturama uglavnom proglašavaju državnim neprijateljima. Diktatori često izgrađuju i [[kult ličnosti]]. | ||
Trenutačna izmjena od 00:42, 13. travnja 2022.
Diktatura (lat. dictatura) je oblik vladavine kojoj je glavno svojstvo da jedna osoba (diktator) ili skupina ljudi (npr. komunistička partija, vojska ili obitelj) može vladati neograničenom moću. Neistomišljenici se u diktaturama uglavnom proglašavaju državnim neprijateljima. Diktatori često izgrađuju i kult ličnosti.
Koncept diktature
Odnos prema legitimnoj vlasti
Diktator se imenuje osnovom odluke i konsenzusa vrhovnog upravnog tijela. Kolokvijalno se mnoge samozvane vlastodršce naziva diktatorima, no, nemaju diktatorski legitimitet.
Diktator se obično imenuje obzirom na potrebu nužnosti određenog postignuća obzirom na određene opasnosti (npr. unutarnji neprijatelj) ili krizu države.
Prema obliku vlasti i državnog uređenja diktatura se svrstava u prvu podjelu, a to je prema obliku vladavine. Ova podjela se uzima prema osobinama koje imaju nositelji vlasti, načinu dolaska na vlast,te prema odnosu vlasti i vladara (pored diktature u ovu podjelu se ubrajaju i monarhija i republika. Diktatura ili tiranija postojala je u prošlosti, ali postoji i danas. Platon i Aristotel je smatraju izopačenom. Diktator monopolizira svu vlast u državi i preuzima sve funkcije, osim tijela javnog pravobraniteljstva i vrhovnog upravnog tijela, koje zadržava mogućnost opoziva. U antičkoj Grčkoj i Rimu bilo je poznato bezbroj tiranija. U novije vrijeme imamo Mussolinija, Hitlera...
Modificirani su Staljin, Ceauşescu. Vlast se nastoji proširiti na sve sfere ljudskog života, privredne tokove, kulturni i obiteljski život. Mogli bi smo reći da samim time što diktator ima apsolutnu vlast na svim nivoima vlasti to onemogućava organizirani kriminal da se proširi. To je samo u teoriji. Naime, mnogi diktatori, zloporabom funkcije, upravo stvaraju organizirani kriminal u svoju korist (npr. Noriega u Nikaragvi itd., do čega dolazi uslijed nefunkcioniranja tijela vrhovne vlasti i pravobraniteljstva.
SFR Jugoslavija
Postojalo je mnoštvo debata o tome je li Josip Broz Tito bio diktator. Naime, on je bio u specifičnoj poziciji. Za vrijeme njegove vladavine država je zahvaljući intervencijama zapadnog svijeta i masovnim odlaskom ljudi na "privremeni rad" u inozemstvo spriječila ekonomski kolaps prije kraja osamdesetih godina. Tijekom 1970.-ih godina životni standard je bio relativno dobar. Sigurnosna situacija je u doba hladnog rata bila zadovoljavajuća. Kultura je uglavno zahvaljući samocenzuri bila relativno razvijena. Međutim, jednostranački sustav, neograničena vladavina saveza komunista, brutalan progon opozicije pomoću zloglasne tajne policije UDBE i nametnuto jugoslavenstvo bili su brojni problemi bivše višenacionalne države koju ne-srpsko stanovništvo bivše države uglavnom nije željelo. To su potvrdili rezultati prvih višestanačkih izbora.
Ideologija i propaganda
Diktatori se predstavljaju uglavnom kao brzo rješenje za sve međuljudske, ekonomske i državne problema za koje su po njima krivi ili odgovrni svi drugi konkurentski politički sustavi. Zajedničko je kod svih diktatura da negativno definiraju njihove (samo-stvorena) neprijatelje protiv kojih se bore.
- ideologije kao primjerice nacionalsocijalizam / fašizam, staljinizam/maoizam/titoizam / Juche
- Usko povezane s često pretjeranim, neopravdano ili u potpunosti paranoidnim prikazima neprijatelja; borba protiv tih neprijatelja kako bi opravdali svoju ideologiju.
- Obečanje bolje budućnosti, konačno "iskupljenje" od sadašnjih zala
- Smanjenje individualizma, veličanje kolektiva, a navodno jedinstvo i snaga s istodobnom borbom protiv "Sumnjivih osoba"
- Promicanje doušništva i oportunizma
- Kult ličnosti, na primjer, slika velikog vođe u privatnim kućama ili u školama
- Obično se povezuje sveprisutnost vladara ili aparata vlade
- Populizam
Tajna policija
U većini diktatura postoji tajna policija s funkcijom zastrašivanja i progona disidenta i političkih protivnika. U nacionalsocijalizmu zloglasni Gestapo je pratio, zatvarao, mučio i ubijao članove političkog otpora. U DDR-u (Ministarstvo državne sigurnosti je terorizirao građane, u SSSR KGB i njegovi prethodnici. Nicolae Ceausescu je progonio svoje protivnike ili disidente sa svojom Securitate , Tito i SFR Jugoslavija imali su zloglasnu UDBU. Tajna policija često zapošljava doušnike u počanstvu.
Povijest
Prvi diktator bio je Lucije Kornelije Sula u Rimskoj Republici. Ta je titula ondje značila neograničenu vlast u roku od jedne godine. On je sastavljao popise (proskripcije) političkih protivnika koji se mogu ubiti i kojima se može oduzeti imovina.
Prvi značajniji diktator također je rimski, Gaj Julije Cezar.
Diktatori u sadašnjosti su npr. Fidel Castro u Kubi, Aleksandar Lukašenko u Bjelorusiji te Kim Jong Un u Sjevernoj Koreji