Razlika između inačica stranice »Ilich Ramírez Sánchez«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ilich Ramírez Sánchez''' ([[Michelena (Venezuela)|Michelena]], [[Táchira]], [[Venezuela]], [[12. listopada]] [[1949.]] ), poznat pod nadimkom ''Carlos'' ili ''Šakal'' ili ''Carlos Šakal'' bivši je terorist, militant, plaćenik, „profesionalni revolucionar“ i playboy koji se od 1994. nalazi u Francuskoj na izdržavanju doživotne zatvorske kazne. Tijekom 1970ih i 1980ih bio je najtraženiji međunarodni bjegunac. | |||
Nadimak ''Šakal'' nadjenut mu je od britanskoih [[Tabloid|tabloida]] kad je policija kod pretrage jednog stanova u kojim je prethodno boravio među njegovim stvarima pronašla i roman Fredericka Forsytha “Operacija šakal”. | Nadimak ''Šakal'' nadjenut mu je od britanskoih [[Tabloid|tabloida]] kad je policija kod pretrage jednog stanova u kojim je prethodno boravio među njegovim stvarima pronašla i roman Fredericka Forsytha “Operacija šakal”. | ||
Trenutačna izmjena od 06:03, 8. ožujka 2022.
Ilich Ramírez Sánchez (Michelena, Táchira, Venezuela, 12. listopada 1949. ), poznat pod nadimkom Carlos ili Šakal ili Carlos Šakal bivši je terorist, militant, plaćenik, „profesionalni revolucionar“ i playboy koji se od 1994. nalazi u Francuskoj na izdržavanju doživotne zatvorske kazne. Tijekom 1970ih i 1980ih bio je najtraženiji međunarodni bjegunac. Nadimak Šakal nadjenut mu je od britanskoih tabloida kad je policija kod pretrage jednog stanova u kojim je prethodno boravio među njegovim stvarima pronašla i roman Fredericka Forsytha “Operacija šakal”.
Svjetska javnost ga poznaje kao plaćenog ubojicu koji je pokušao atentat čak i na tadašnjeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea i sudjelovanje kod masakra izraelskih sportaša na Olimpijadi u Munchenu 1972. i niza drugih terorističkih akcija.
U svojoj autobiografiji Carlos “Šakal” piše kako mu je jugoslavenska tajna služba SDB omogućila nesmetani boravak u Jugoslaviji.[1]
Jugoslavija je aktivno podržavala, obučavala i davala utočište brojnim teroristima ekstremno ljevičarske orijentacije, istovremeno ih koristeći za svoje političke ciljeve diljem svijeta. To su činile i neke druge komunističke zemlje, pa su teroristi i ubojice mogli slobodno tamo nalaziti utočište do pada komunizma 1989.[2]