Razlika između inačica stranice »Andrija Torquat Brlić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Andrija Torquat Brlić'''-->'''Andrija Torquat Brlić''' ([[Slavonski Brod]], [[15. svibnja]] [[1826.]] - Slavonski Brod, [[21. svibnja]] [[1868.]]), hrvatski političar i publicist.
'''Andrija Torquat Brlić''' ([[Slavonski Brod]], [[15. svibnja]] [[1826.]] - Slavonski Brod, [[21. svibnja]] [[1868.]]), hrvatski političar i publicist.


[[Datoteka:Гроб Игњата Вјекослава Брлића, члана Дружтва Србске Словесности, фрањевачки самостан у Цернику.jpg|mini|desno|Nadgrobna spomen ploča koju je Andrija, sa bratom i sestrama, podigao svom ocu. Franjevački samostan u [[Cernik]]u]]
[[Datoteka:Гроб Игњата Вјекослава Брлића, члана Дружтва Србске Словесности, фрањевачки самостан у Цернику.jpg|mini|desno|Nadgrobna spomen ploča koju je Andrija, sa bratom i sestrama, podigao svom ocu. Franjevački samostan u [[Cernik]]u]]

Trenutačna izmjena od 21:09, 30. travnja 2022.

Andrija Torquat Brlić (Slavonski Brod, 15. svibnja 1826. - Slavonski Brod, 21. svibnja 1868.), hrvatski političar i publicist.

Nadgrobna spomen ploča koju je Andrija, sa bratom i sestrama, podigao svom ocu. Franjevački samostan u Cerniku

Sudjelovao je na Sveslavenskom kongresu u Pragu 1848., a te i iduće godine bio je izaslanik bana Jelačića u Parizu. Do Oktroiranog ustava zastupao je ideju austro-slavističkog preuređenja monarhije.[1] Tijekom 1850. i 1851. bio je tajnik Matice ilirske, a od 1853. do 1857. studira pravo u Beču i potom se zapošljava kao odvjetnik u rodnom Brodu.[2] Nakon 1861. zastupa Vojnu krajinu u Hrvatskom saboru[3], a kasnije biva tajnikom Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine u Zagrebu. Bio je bliski prijatelj Matije Mesića i putopisca Tome Skalice, a kuće triju obitelji bile su smještene veoma blizu jedna drugoj.[4] Također je osobno poznavao biskupa Strossmayera, a snaha mu je bila poznata književnica Ivana Brlić-Mažuranić. Poznavao je njemački, francuski, poljski, češki, ruski i slovački jezik, a služio se i engleskim.[5] Poznavao je i Vuka Karadžića i Iliju Garašanina.[6] Autor je knjige Gramatika ilirskog jezika iz 1854., a uređivao je i pisao priloge u mnogim časopisima (Kolo, Slavenski jug, Neven). Njegov dnevnik pisan od 1844. do 1857. važno je vrelo za hrvatsku povijest i u njemu se nalazi skoro sve što je poznato o obitelji Skalica.[7]

Zanimljivosti

Prilikom putovanja u London 1850. godine, prvi put je vidio bicikl u Doveru: "... vidih ...kolica gvozdena, na kojima se vozaju ljudi okretjuć kolesa nogama." Iste godine u Parizu doživljava neugodnosti na ulici, zbog brade: "Varošani me gledaju kao na bjelu vranu. Doista typ stranjski imat moram, jer nitko bradu nenosi. Ele sami bluzari su."

Izvori

  1. proleksis.lzmk.hr, "Brlić, Andrija Torkvat", objavljeno svibnja 2014., pristupljeno 31. ožujka 2015.
  2. povijest.net, "Andrija Torkvat Brlić", objavljeno 1. listopada 2008., pristupljeno 31. ožujka 2015.
  3. enciklopedija.hr, "Brlić, Andrija Torkvat", pristupljeno 31. ožujka 2015.
  4. Tomo Skalica - Galijom oko svijeta (putopisi Hrvata koji je prvi oplovio Zemlju), Slavonski Brod 2007.
  5. Zbornik o Andriji Torkvatu Brliću, pp. 127. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest. 2012.
  6. Brlić, Andrija Torkvat (1935). Ulomci dnevnika Andrije Torquata Brlića (od 17.9.-1.12.1848), pp. 35.. Zagreb.
  7. www.gksb.hr, "Brlić, Andrija Torkvat,", pristupljeno 31. ožujka 2015.