Razlika između inačica stranice »Oraško Brdo«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Oraško Brdo'''-->{{ | <!--'''Oraško Brdo'''-->{{Infookvir naselje u BiH | ||
|ime = Oraško Brdo | |ime = Oraško Brdo | ||
|slika = | |slika = |
Trenutačna izmjena od 23:08, 10. studenoga 2021.
Oraško Brdo | |
---|---|
Oraško Brdo na zemljovidu Bosne i Hercegovine
| |
Entitet | Federacija BiH |
Županija | Unsko-sanska županija |
Općina/Grad | Bosanski Petrovac |
Zemljopisne koordinate | 44°34′55″N 16°11′49″E / 44.582°N 16.197°E |
Stanovništvo (2013.) | |
- ukupno | 0 |
Oraško Brdo je naseljeno mjesto u općini Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]
Zemljopis
Selo je smješteno na maloj visoravni iznad mjesta Orašac u bihaćkoj općini pa tako čini krajnje mjesto na sjeverozapadu općine Bosanski Petrovac. Nadovezuje se na Prkose. Sa istočne strane su prva uzvišenja Grmeča.
Povijest
I ovdje je jedna od čitavog niza gradina petrovačkog prostora koja pripada ilirskom razdoblju i vremenu iz 9. godine pr. Kr. i ustanka Batona Desitajskog, kada su Iliri morali konačno prihvatiti rimsku okupaciju. Gradina je u Kršu sa platoom veličine 580x284 metra, koji je branjen višestrukim, mjestimično peterostrukim bedemima. Možda je to i grad Seretion koji se spominje u povijesnim dokumentima, ali čiji položaj nije utvrđen.[2]
Stanovništvo
1991.
Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći[3]:
ukupno: 65
- Srbi - 64
- Jugoslaveni - 1
2013.
Prema popisu iz 2013. godine bio je bez stanovnika.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 20. ožujka 2020.
- ↑ Salmedin Mesihović: Svpplementvm rebellio Illyrici - Germanikova "Pounjska ofanziva", Historijska traganja, 4, 2009., str. 9-33
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
|