Razlika između inačica stranice »Giulio Alberoni«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (file->datoteka)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Giulio Alberoni'''-->[[File:Cardinale Giulio Alberoni.jpg|mini|Kardinal Giulio Alberoni]]
<!--'''Giulio Alberoni'''-->[[Datoteka:Cardinale Giulio Alberoni.jpg|mini|Kardinal Giulio Alberoni]]
'''Giulio Alberoni''' (Fiorenzuola d’Arda, kraj [[Piacenza|Piacenze]], [[31. svibnja]] [[1664.]] – [[Rim]], [[16. lipnja]] [[1752.]]), [[Španjolska|španjolski]] [[državnik]]<ref>The standard life is P. Castagnoli, ''Il Cardinale Giulio Alberoni'', 3 vols., 1929-32.</ref> i [[kardinal]] talijanskog podrijetla.  
'''Giulio Alberoni''' (Fiorenzuola d’Arda, kraj [[Piacenza|Piacenze]], [[31. svibnja]] [[1664.]] – [[Rim]], [[16. lipnja]] [[1752.]]), [[Španjolska|španjolski]] [[državnik]]<ref>The standard life is P. Castagnoli, ''Il Cardinale Giulio Alberoni'', 3 vols., 1929-32.</ref> i [[kardinal]] talijanskog podrijetla.  



Trenutačna izmjena od 08:36, 28. travnja 2022.

Kardinal Giulio Alberoni

Giulio Alberoni (Fiorenzuola d’Arda, kraj Piacenze, 31. svibnja 1664.Rim, 16. lipnja 1752.), španjolski državnik[1] i kardinal talijanskog podrijetla.

Životopis

Kad je završio svoje prvo obrazovanje kod isusovaca, krenuo je 1689. godine u svečenićki život. Tijekom Rata za španjolsku baštinu, bio je upućen na diplomatski zadatak francuskom zapovjedniku, vojvodi od Vendoma, 1703. godine.

Nakon što se sprijateljio i iskazao svoje poštovanje vojvodi od Vendoma, Alberoni je imao podršku sa francuskog i španjolskog dvora. Čak je uza sebe pridobio španjolskog kralja Filipa V., koji ga je postavio na prvom mjestu ministra u Madridu 1713. godine. Alberoni je tako postao prvi španjolski ministar tijekom 18. stoljeća. Godine 1714. je uspio sa svojim naumom da oženi nećakinju vojvode od Parme, Elizabetu Farnese sa kraljem Filipom V. Njegov politički utjecaj se povećavao. Planirao je preporod španjolske države te još je podupirao ekonomski preustroj, reorganizaciju vojske i flote.

Godine 1717. je postao kardinal. Kao kraljičin savjetnik i ministar, Alberoni je imao snažan utjecaj na španjolsku vanjsku i unutarnju politiku. Htio je da Španjolska bude u razdoblju mira, no situacije su bile potpuno drukčije od njegovih očekivanja: prijateljski odnos sa Velikom Britanijom je propao, a habsburško-francuski savez se spremao napasti španjolsku zbog njezinog prevelikog porasta moći. Kardinal Alberoni je morao dopustiti okupaciju Sardinije od Španjolskih flota. No četverostruki savez Britanije, Francuske, Austrije i Nizozemske je natjerao Španjolsku na predaju. Cijeli teret krivnje se svalio na Giulia Alberonija, i zbog toga je 1719. bio protjeran u Italiju. Protiv njega su pokrenuti sudski procesi no Rimska Kardinalska kongregacija ga je 1723. oslobodila optužbi. Sveta stolica mu je povjerila biskupiju u Romagni gdje je bio od 1735. do 1740. i biskupiju u Bologni od 1740. do 1743. Kardinal je 1732. godine osnovao sveučilište San Lazzaro u Piacenzi, gdje je preuzeo skrb o njoj u svojim posljednjim godinama života.

Izvori

  1. The standard life is P. Castagnoli, Il Cardinale Giulio Alberoni, 3 vols., 1929-32.