Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Saharidi: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Saharidi'''-->'''Saharidi''' (ili: '''šećeri''') su jednostavni [[ugljikohidrati]], slatka okusa, iznimno važni u prehrani i metabolizmu svih živih bića.
Saharidi''' (ili: '''šećeri''') su jednostavni [[ugljikohidrati]], slatka okusa, iznimno važni u prehrani i metabolizmu svih živih bića.


Kemijski mogu biti:
Kemijski mogu biti:

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 16:04

Saharidi (ili: šećeri) su jednostavni ugljikohidrati, slatka okusa, iznimno važni u prehrani i metabolizmu svih živih bića.

Kemijski mogu biti:

  • monosaharidi (prirodni imaju D-konfiguraciju i brutoformulu (CH2O)n i doslovce su >>hidrati ugljika<<) i
  • oligosaharidi (izgrađeni su od nekoliko monosaharidnih jedinica, npr. disaharidi od dviju).

Ovisno o broju ugljikovih atoma svrstavaju se u trioze (3 C-atoma), tetroze (4-C-atoma), pentoze (5 C-atoma), heksoze (6 C-atoma) i dr., a mogu postojati u otvorenom i u sikličkom obliku. Jedan ugljikov atom u mnonosaharidu nosi aldehidnu skupinu (aldoza) ili keto-skupinu (ketoza), a svi ostali ugljikovi atomi nanose alkoholne skupine (-OH).

Alkopentoza je primjerice riboza. Alkoheksoza su glukoza, galaktoza, manoza, a ketoheksoza fruktoza.
Izomerni šećeri međusobno se razlikuju po konfikuraciji atoma koji nanose alkoholne skupine. Osnovni je šećer u prirodi glukoza, koja se kao konačan produkt fotosinteze sintetizira u biljkama iz atmosferskoga ugljikova dioksida. Ona se u živim organizmima može enzimski izomerizirati u druge heksoze, od kojih se pak mogu sintetizirati disaharidi: šećer ili saharoza, laktoza i dr..
Glukoza čini osnovu građe polisaharida (škroba, glikogena i celuloze), a njezini derivati i mnogobrojni drugi šećeri ulaze u sastav biološki iznimno važnih glikoproteina.

Izvor

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 448.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 978-953-6036-40-0
Sadržaj