Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Anhui: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m no summary specified
Redak 181: Redak 181:


== Izvori ==
== Izvori ==
{{commonscat}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}



Inačica od 1. studeni 2021. u 12:41

Anhui
安徽
Ānhuī

Položaj Ahuija u Kini
Kineske pokrajine
Vrsta uprave Pokrajina
Sjedište Hefei
 • najveći grad Hefei
 • Partijski sekretar Zhang Baoshun
 • Guverner Wang Xuejun (privremeni)
Površina 139.400 km²
(na 22. mjestu)
Stanovništvo
 • ukupno (2010.) 59.500.510
(na 8. mjestu)
 • gustoća 440 st./km²
(na 9. mjestu)
Službeni jezici i dijalekti sečuanski
HDI (2008.) 0,750 (26.)
Etničke grupe Han Kinezi (99%)
Huej (0,6%)
Prefekture 17
Županije 105
Gradovi 1.845
ISO 3166-2 CN-34
Web stranica www.ah.gov.cn/

Politička podjela Ahuija

Anhui (kin.: 安徽, pinyin: Ānhuī, što je kombinacija imena gradova Anqing i Huizhou) je kineska pokrajina na istoku Narodne Republike Kine. Površina pokrajine je 139.400 četvornih kilometara gdje je živilo 59,5 milijuna stanovnika 2010. godine. Glavni grad je Hefei.

Most Anqing preko rijeke Jangce koja dijagonalno teče kroz Anhui
Huang Shan

Zemljopis

Huang Shan na tradicionalnoj slici tušem
Južno jezero starog sela Hongcuna

Anhui leži u dolinama kroz koje protječu rijeke Yangtze i Huai He, dok potonja pripada Velikoj kineskoj nizini. Na jugozapadu pokrajine su planine, među kojima je najpoznatija i najviša Huang Shan s 1.873 metara visine. Najveće jezero, Chao Hu, površine oko 800 km², nalazi se u samom središtu pokrajine.

Klima Anhuija je između umjerene i suptropske, s tim da je sjever umjereniji s jasnijim godišnjim dobima, dok jug obiluje padalinama u lipnju i srpnju, što može dovesti do čestih poplava.

Povijest

Pokrajina Anhui osnovana je u 17. stoljeću, a sve do tada je sjeverni Anhui bio pod kulturnim utjecajem Henana, a južni dio Hubeija i Jiangsua. Brdoviti jugoistočni Anhui je povijesno tvorio jedinstven i izvoran kulturni krug. Tako je tijekom Razdoblja zaraćenih država (475. pr. Kr.-221. pr. Kr.) grad Shouchun u središtu Anhuija postao prvom prijestolnicom kraljevstva Chu.

Anhui je u Kineskom carstvu bio pod zapovjedništvom raznih vojskovođa, poput Yuan Shua koji je vladao svojim kraljevstvom iz Shouchuna netom prije nego ga je porazio Cao Cao, osnivač kraljevstva Cao Wei (220.-280.), jednog od povijesna Tri kraljevstva.

Tijekom burnog 4. stoljeća kada su sjeverom harali nomadski narodi, a na jugu se vodile frakcijske borbe, Anhui se našao na mjestu stoljetne podijele na sjevernu i južnu Kinu. Tako se na ovim prostorima odigrala sudbonosna Bitka kod Feishuija, između sjeverne dinastije Raniji Qin i južne dinastije Jin, 383 god.

Uslijedile su relativno mirne godine pod dinastijama Sui (581.-618.) i Tang (618.-907.), dok je tijekom sjevernjačke džurdžijske dinastije Jin i južne dinastije Sung Anhui opet bio podijeljen između sjevera i juga, ovaj put duž rijeke Huai He.

Dinastija Ming, sa sjedištem u obližnjem Nanjingu u susjednoj pokrajini Jiangsu, upravljali su Jiangsuom i Anhuijem kao „područjem pod izravnom upravom dvora”, Nanzhili (南直隸, „južna izravna uprava”). Dinastija Qing je to promijenila podijelivši Nanzhili na samostalne pokrajine Jiangsu i Anhui 1666. god.

Sjedište pokrajine se premjestilo iz Anqinga u Hefei 1946. god., a kada je osnovana NR Kina 1949. god., Anhui je nakratko bio podijeljen u dvije pokrajine, Wanbei na sjeveru i Wannan na jugu, koje su se ponovno spojile 1952. god.

Znamenitosti

Vrata na ulazu u povijesno selo Xidi

Huang Shan, jedna od svetih planina Kine, najslavnija je po svojim slikovitim krajolicima jedinstveno oblikovanih granitnih vrhova, Huangshan borova i veličanstvenim oblacima iz kojih vire. Tako je Huang Shan često bio motivom tradicionalnog kineskog slikarstva i pjesništva, pa čak i moderne fotografije. Zbog toga je gorje Huang shan, poznato i kao „najljupkija planina Kine”, upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 1990. godine[1].

Također su 2000. god. upisana i „drevna sela Anhuija”: Xidi (西递 Xi'di, što znači „Zapadna postaja”) i Hongcun (宏村 Hóngcūn) kao „izvanredan primjer pred-urbanog naselja koja su tijekom stoljeća nestala ili su promijenjena. Njihov plan ulica, arhitektura građevina, ukrasi i integracija u kompleksni vodovodni sustav su jedinstveni sačuvani primjeri.”[2]

Upravna podjela

Pokrajina Anhui je podijeljena na 17 prefektura:

Zemljovid # Naziv Upravno sjedište Kinesko pismo
Pinyin
Stanovništvo (2010.)
— Gradske prefekture —
1. Hefei Luyang (distrikt) 合肥市
Héféi Shì
7.457.000
2. Anqing Yingjiang (distrikt) 安庆市
Ānqìng Shì
5.311.000
3. Bengbu Longzihu (distrikt) 蚌埠市
Bèngbù Shì
3.164.000
4. Bozhou Qiaocheng (distrikt) 亳州市
Bózhōu Shì
4.851.000
5. Xuancheng Xuanzhou (distrikt) 宣城市
Xuānchéng Shì
2.533.000
6. Chizhou Guichi (distrikt) 池州市
Chízhōu Shì
1.403.000
7. Chuzhou Langya (distrikt) 滁州市
Chúzhōu Shì
3.938.000
8. Fuyang Yingzhou (distrikt) 阜阳市
Fǔyáng Shì
7.600.000
9. Huaibei Lieshan (distrikt) 淮北市
Huáiběi Shì
2.114.000
10. Huainan Tianjia'an (distrikt) 淮南市
Huáinán Shì
2.334.000
11. Huangshan Tunxi (distrikt) 黄山市
Huángshān Shì
1.359.000
12. Lu'an Jin'an (distrikt) 六安市
Lù'ān Shì
5.612.000
13. Ma'anshan Yushan (distrikt) 马鞍山市
Mǎ'ānshān Shì
2.304.000
14 Suzhou Yongqiao (distrikt) 宿州市
Sùzhōu Shì
5.353.000
15. Tongling Tongguanshan (distrikt) 铜陵市
Tónglíng Shì
724.000
16. Wuhu Jinghu (distrikt) 芜湖市
Wúhú Shì
3.443.000

Prefekture Anhuija su podijeljene na 105 okružnih jedinica, od kojih 44 distrikta, 5 gradskih okruga i 56 okruga. Oni se nadalje dijele na 1.845 općina, i to 972 grada, 634 naselja, devet etničkih naselja i 230 poddistrikta.

Gospodarstvo

Glavne gospodarske grane su poljoprivreda i eksploatacija i prerada željezne rude. Anhui je značajno siromašniji od svojih razvijenih istočnih susjeda, provincija Zhejiang i Jiangsu.

Izvori

  1. http://whc.unesco.org/en/list/547 Preuzeto 7. studenog 2011.
  2. Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice