Anselmo Canjuga: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Anselmo Canjuga''' ([[Budislavec]] kod [[Varaždin]]a, [[1894.]] – [[Stara Gradiška]] [[1952.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[Rimokatoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], [[franjevac]], [[skladatelj]], orguljaš i zborovođa | |||
Rođen je u Budislavcu kraj Varaždina [[1894.]] godine. U [[Vidovec|Vidovcu]] je išao u [[osnovna škola|osnovnu školu]]. Od [[1905.]] godine bio je u kapucinskom konviktu u Varaždinu. Položio je redovničke zavjete [[1911.]] godine. Za svećenika je zaređen [[1917.]] godine u [[Senj]]u gdje je studirao bogoslovne studije. | Rođen je u Budislavcu kraj Varaždina [[1894.]] godine. U [[Vidovec|Vidovcu]] je išao u [[osnovna škola|osnovnu školu]]. Od [[1905.]] godine bio je u kapucinskom konviktu u Varaždinu. Položio je redovničke zavjete [[1911.]] godine. Za svećenika je zaređen [[1917.]] godine u [[Senj]]u gdje je studirao bogoslovne studije. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 04:30
Anselmo Canjuga (Budislavec kod Varaždina, 1894. – Stara Gradiška 1952.) - hrvatski katolički svećenik, franjevac, skladatelj, orguljaš i zborovođa
Rođen je u Budislavcu kraj Varaždina 1894. godine. U Vidovcu je išao u osnovnu školu. Od 1905. godine bio je u kapucinskom konviktu u Varaždinu. Položio je redovničke zavjete 1911. godine. Za svećenika je zaređen 1917. godine u Senju gdje je studirao bogoslovne studije.
Dugi niz godina djelovao je u Kapucinskom samostanu u Varaždinu. Djelovao je kao skladatelj, voditelj zbora, orguljaš, predavač vjeronauka i odgojitelj sjemeništaraca. Dao je doprinos za Hrvatski crkveni kantual - zbornik liturgijske glazbe u Zagrebu 1934. godine. [1] Djeluje u Osijeku od 1938. do 1947. godine. Bio je zborovođa i orguljaš te nastavnik glazbe u gimnaziji. Surađivao je s HNK u Osijeku.
Skladao je domoljubnu skladbu "Za Hrvatsku" na tekst V. Deželića Starijeg. Skladba je bila popularna u vrijeme NDH. U audijenciji kod Ante Pavelića 1941. godine uručio mu je partituru skladbe. Zbog toga je nakon Drugog svjetskog rata osuđen na 16 godina zatvora i 5 godina gubitka svih građanskih prava. Umro je i pokopan 1952. u Staroj Gradiški. Kasnije su mu posmrtni ostaci prenijeti u grobnicu Kapucinskog samostana na Mirogoju u Zagrebu.
Skladao je 39 moteta i 13 prigodnih moteta, 41 himni, 7 misa i 77 obrada skladbi.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Izak Špralja: Anselmo Canjuga: franjevac kapucin, časopis Sveta Cecilija Zagreb 1995./1996