Beogradski mir: razlika između inačica

Inačica od 16. studeni 2021. u 05:55

Beogradski mir (ruski:Белградский мир, turski:Belgrad antlaşması) bio je mirovni ugovor kojega su 18. rujna 1739. u Beogradu potpisali Osmansko carstvo i Habsburška Monarhija.

Tim ugovorom prekinuta su neprijateljstva nakon dvogodišnjeg Rusko-turskog rata 1735.-1739., za kojeg se Austrija pridružila Ruskom Carstvu u borbi protiv Osmanskog carstva. Na osnovi tog mirovnog sporazuma Austrija je morala ustupiti sjevernu Srbiju s Beogradom (koje je dobila nakon Požarevačkog mira 1718.) Osmanskom carstvu, a Oltenija (ili Mala Vlaška), je na osnovi već ranije potpisanog Požarevačkog mira iz 1718. godine, pripala Vlaškoj (Osmanskoj vazalnoj tvorevini).

Crta razgraničenja između dotad zaraćenih strana bile su rijeke; Sava i Dunav. Nakon habsburgškog potpisivanja mirovnog ugovora i Rusija je bila primorana ubrzo nakon toga s Osmanlijama sklopiti Mir iz Niša, na osnovi kojeg je mogla izgraditi utvrdu Azov, te je time dobivala uporište na Crnom moru^[1].

Austrija je zadržala Temišvarski Banat ali je morala porušiti i napustiti sve utvrde koje je sagradila za vrijeme okupacije 1718. – 1739., ali i sve utvrde uz Dunav prema Osmanskom carstvu. Odredbama mira obostrano su se morali amnestirati svi sudionici rata, te pustiti svi zarobljenici na slobodu. Ugovor je jamčio nepovredivost granica, njime je bilo zabranjeno prihvaćanje prebjega (hajduka) kao i povreda teritorija druge strane. Ugovorom je reguliran riječni promet Dunavom i Savom, te su se obje strane obvezale da će jamčiti slobodu trgovine.

Izvori

↑ Henry Smith Williams (1909). The Historians' History of the World. Hooper and Jackson LTD. str. 410 (engl.)

Vanjske poveznice

Encyclopedia Britannica Concise - Ugovor iz Beograda (engl.)
Portal WHKMLA - Srbija od 1660.-1789. (engl.)

[Williams-1] Henry Smith Williams (1909). The Historians' History of the World. Hooper and Jackson LTD. str. 410 (engl.)

[1]

@@ Redak 3: / Redak 3: @@
 Tim ugovorom prekinuta su neprijateljstva nakon dvogodišnjeg [[Rusko-turski rat 1735.-1739.|Rusko-turskog rata 1735.-1739.]], za kojeg se [[Habsburška Monarhija|Austrija]] pridružila [[Rusko Carstvo|Ruskom Carstvu]] u borbi protiv [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Na osnovi tog mirovnog sporazuma Austrija je morala ustupiti sjevernu Srbiju s Beogradom (koje je dobila nakon [[Požarevački mir|Požarevačkog mira 1718.]]) [[Osmansko carstvo|Osmanskom carstvu]], a [[Oltenija]] (ili Mala Vlaška), je na osnovi već ranije potpisanog [[Požarevački mir|Požarevačkog mira]] iz [[1718.]] godine, pripala [[Vlaška (pokrajina)|Vlaškoj]] (Osmanskoj vazalnoj tvorevini).
-Crta razgraničenja između dotad zaraćenih strana bile su rijeke; [[Sava]] i [[Dunav]]. Nakon habsburgškog potpisivanja mirovnog ugovora i Rusija je bila primorana ubrzo nakon toga s Osmanlijama sklopiti [[Mir iz Niša]], na osnovi kojeg je mogla izgraditi utvrdu [[Azov]], te je time dobivala uporište na [[Crno more|Crnom moru]]<ref name = Williams >{{cite book | title = The Historians' History of the World | author = Henry Smith Williams | publisher = Hooper and Jackson LTD | year = 1909 | page = 410 }}{{eng oznaka}}</ref>.
+Crta razgraničenja između dotad zaraćenih strana bile su rijeke; [[Sava]] i [[Dunav]]. Nakon habsburgškog potpisivanja mirovnog ugovora i Rusija je bila primorana ubrzo nakon toga s Osmanlijama sklopiti [[Mir iz Niša]], na osnovi kojeg je mogla izgraditi utvrdu [[Azov]], te je time dobivala uporište na [[Crno more|Crnom moru]]<ref name = Williams >{{Citiranje knjige | title = The Historians' History of the World | author = Henry Smith Williams | publisher = Hooper and Jackson LTD | year = 1909 | page = 410 }}{{eng oznaka}}</ref>.
 Austrija je zadržala Temišvarski Banat ali je morala porušiti i napustiti sve utvrde koje je sagradila za vrijeme okupacije [[1718.]] – [[1739.]], ali i sve utvrde uz [[Dunav]] prema [[Osmansko carstvo|Osmanskom carstvu]]. Odredbama mira obostrano su se morali amnestirati svi sudionici rata, te pustiti svi zarobljenici na slobodu. Ugovor je jamčio nepovredivost granica, njime je bilo zabranjeno prihvaćanje prebjega ([[Hajduci|hajduka]]) kao i povreda teritorija druge strane. Ugovorom je reguliran riječni promet Dunavom i Savom, te su se obje strane obvezale da će jamčiti slobodu trgovine.