Istočna Hercegovina: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
Područje Hercegovine istočno od [[Neretva|Neretve]] do 15. stoljeća se zvalo [[Humska zemlja]] (ili Zahumlje). To je bilo područje Zahumske biskupije čije je središte od 9. stoljeća bio Ston. Njegovim ulaskom u sastav [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] (1333.) biskupija prelazi u [[Trebinje]]. Kako su trebinjski biskupi povremeno pred Turcima bježali su u [[Dubrovnik]] i otok [[Mrkan]] ([[Trebinjsko-mrkanska biskupija]]) Papa je 1819. prebacio brigu za biskupiju u Dubrovnik, a od 1890. do danas nadležan je [[Mostarsko-duvanjska biskupija|mostarsko-duvanjski biskup]].<ref name="Istočna">[http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/istocna-hercegovina-nekada-i-danas-637.aspx Istočna Hercegovina nekada i danas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130813202154/http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/istocna-hercegovina-nekada-i-danas-637.aspx |date=13. kolovoza 2013. }}, rb-donjahercegovina.ba, preuezeto 17. listopada 2016.</ref> | Područje Hercegovine istočno od [[Neretva|Neretve]] do 15. stoljeća se zvalo [[Humska zemlja]] (ili Zahumlje). To je bilo područje Zahumske biskupije čije je središte od 9. stoljeća bio Ston. Njegovim ulaskom u sastav [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] (1333.) biskupija prelazi u [[Trebinje]]. Kako su trebinjski biskupi povremeno pred Turcima bježali su u [[Dubrovnik]] i otok [[Mrkan]] ([[Trebinjsko-mrkanska biskupija]]) Papa je 1819. prebacio brigu za biskupiju u Dubrovnik, a od 1890. do danas nadležan je [[Mostarsko-duvanjska biskupija|mostarsko-duvanjski biskup]].<ref name="Istočna">[http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/istocna-hercegovina-nekada-i-danas-637.aspx Istočna Hercegovina nekada i danas] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130813202154/http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/istocna-hercegovina-nekada-i-danas-637.aspx |date=13. kolovoza 2013. }}, rb-donjahercegovina.ba, preuezeto 17. listopada 2016.</ref> | ||
Početkom Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo oko 30.000 vjernika, a 1990. upola manje. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i poraću stradalo je 5000 ljudi, a preostalih desetak tisuća stanovnika raseljeni su na različite načine. Godine 1976. ukida se [[željeznička pruga Gabela – Zelenika]] što je ubrzalo trend iseljavanja iz ovog kraja.<ref name="Istočna"/> | Početkom Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo oko katoličkih 30.000 vjernika, a 1990. upola manje. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i poraću stradalo je 5000 ljudi, a preostalih desetak tisuća stanovnika raseljeni su na različite načine. Godine 1976. ukida se [[željeznička pruga Gabela – Zelenika]] što je ubrzalo trend iseljavanja iz ovog kraja.<ref name="Istočna"/> | ||
Broj katoličkih vjernika nakon Domovinskog rata u BiH spao je na 300.<ref name=povratka>Vera Soldo: [https://www.dw.com/hr/nevesinje-obnovljena-katoli%C4%8Dka-crkva-ali-povratka-nema/a-40122517 ''Nevesinje Obnovljena katolička crkva, ali povratka nema'']. Deutsche Welle. 16. kolovoza 2017. Pristupljeno 18. siječnja 2023.</ref> | |||
Početkom listopada [[1991.]] godine [[JNA]], pod srpskom kontrolom, je porušila i spalila hrvatsko selo [[Ravno]] u tadašnjoj općini Trebinje što mnogi smatraju početkom [[Rat u Bosni i Hercegovini#Počeci rata: Polog i Ravno|rata u BiH]]. | Početkom listopada [[1991.]] godine [[JNA]], pod srpskom kontrolom, je porušila i spalila hrvatsko selo [[Ravno]] u tadašnjoj općini Trebinje što mnogi smatraju početkom [[Rat u Bosni i Hercegovini#Počeci rata: Polog i Ravno|rata u BiH]]. | ||
Posljednja izmjena od 18. siječanj 2023. u 22:18
Istočna Hercegovina je mikroregija u Hercegovini. Predstavlja područje istočno od rijeke Neretve do granice Bosne i Hercegovine s Crnom Gorom.
Gospodarsko središte i najveći grad Istočne Hercegovine je Trebinje koji je udaljen samo 30 km od obale Jadranskog mora. Oko 90 % Istočne Hercegovine administrativno pripada Republici Srpskoj. Ostala veća naselja ove regije su:
Povijest[uredi]
Hrvatsko je ime od starina nazočno u Istočnoj Hercegovini. U poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina spominju se imena "Vukas sin Hrvatina, Bogdan sin Hrvata, Radoje sin Stjepana, Radič sin Vlatka, Vukašin sin Hrvatina".[1] Osobna imena Hrvatin (od 1301.), Hrvajin (od 1475.), Hrvo (od 1475.), Hrvoje (od 1475.) i Hrvat (od 1475.) u srednjovjekovlju nalazimo i diljem istočne Hercegovine: od Bišća kod Mostara preko Zažablja, Popova, Površi i Trebinja do Biograda kod Nevesinja, stolačkoga i konjičkoga kraja te Plane kod Bileće.[2]
Područje Hercegovine istočno od Neretve do 15. stoljeća se zvalo Humska zemlja (ili Zahumlje). To je bilo područje Zahumske biskupije čije je središte od 9. stoljeća bio Ston. Njegovim ulaskom u sastav Dubrovačke Republike (1333.) biskupija prelazi u Trebinje. Kako su trebinjski biskupi povremeno pred Turcima bježali su u Dubrovnik i otok Mrkan (Trebinjsko-mrkanska biskupija) Papa je 1819. prebacio brigu za biskupiju u Dubrovnik, a od 1890. do danas nadležan je mostarsko-duvanjski biskup.[3]
Početkom Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo oko katoličkih 30.000 vjernika, a 1990. upola manje. U Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je 5000 ljudi, a preostalih desetak tisuća stanovnika raseljeni su na različite načine. Godine 1976. ukida se željeznička pruga Gabela – Zelenika što je ubrzalo trend iseljavanja iz ovog kraja.[3] Broj katoličkih vjernika nakon Domovinskog rata u BiH spao je na 300.[4]
Početkom listopada 1991. godine JNA, pod srpskom kontrolom, je porušila i spalila hrvatsko selo Ravno u tadašnjoj općini Trebinje što mnogi smatraju početkom rata u BiH.
Izvori[uredi]
- ↑ Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba, reportaža iz Svjetla riječi (pristupljeno 14. srpnja 2019.)
- ↑ https://hrcak.srce.hr/171401 Domagoj Vidović, Etnonim Hrvat u antroponimiji i toponimiji Vol. 3 No. 3, 2016. str.22
- ↑ 3,0 3,1 Istočna Hercegovina nekada i danas (Arhivirano 13. kolovoza 2013.), rb-donjahercegovina.ba, preuezeto 17. listopada 2016.
- ↑ Vera Soldo: Nevesinje Obnovljena katolička crkva, ali povratka nema. Deutsche Welle. 16. kolovoza 2017. Pristupljeno 18. siječnja 2023.