Edith Merle: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 3 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[primjenjene umjetnosti u 1940.|1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost|konceptualna]] umjetnica. Mjesta boravka su joj [[Zagreb]] i [[Opatija]]. Ateljei su joj u Zagrebu u ''Mesničkoj 6'' te u Opatiji u ''Stubama Vande Ekl 8''..<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref> | '''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[primjenjene umjetnosti u 1940.|1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost|konceptualna]] umjetnica. Mjesta boravka su joj [[Zagreb]] i [[Opatija]]. Ateljei su joj u Zagrebu u ''Mesničkoj 6'' te u Opatiji u ''Stubama Vande Ekl 8''..<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
| Redak 8: | Redak 8: | ||
Radila u [[Generalturist]]u kao dizajnerica i voditeljica dekorativnog odjela. Umjetnički surađivala na uređenju poslovnih prostora u Zagrebu i Rovinju.<ref name=ulu/> | Radila u [[Generalturist]]u kao dizajnerica i voditeljica dekorativnog odjela. Umjetnički surađivala na uređenju poslovnih prostora u Zagrebu i Rovinju.<ref name=ulu/> | ||
Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej | Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna|La Verna]]''. <ref name=ulu/> | ||
1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/> | 1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, [[Petrinja|petrinjskog]] lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/> | ||
== Nagrade i priznanje == | == Nagrade i priznanje == | ||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
{{GLAVNIRASPORED:Merle, Edith}} | {{GLAVNIRASPORED:Merle, Edith}} | ||
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]] | [[Kategorija:Životopisi, Zagreb]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Opatija]] | |||
[[Kategorija:Beograd]] | [[Kategorija:Beograd]] | ||
[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]] | [[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]] | ||
[[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]] | [[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]] | ||
[[Kategorija: | [[Kategorija:Primijenjene umjetnosti]] | ||
[[Kategorija:Konceptualna umjetnost]] | [[Kategorija:Konceptualna umjetnost]] | ||
Posljednja izmjena od 26. prosinac 2025. u 07:47
Edith Merle (Beograd, 1940.), hrvatska umjetnička keramičarka, primjenjena i konceptualna umjetnica. Mjesta boravka su joj Zagreb i Opatija. Ateljei su joj u Zagrebu u Mesničkoj 6 te u Opatiji u Stubama Vande Ekl 8..[1]
Životopis
Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine Elzasa-Lotargije. Bila je na glasu po gradnji arteških bunara te ih je carica Marija Terezija naselila u Panonsku nizinu radi da bi ju isušili i pretvorili u korisno tlo. Edith je s obitelji 1947. preselila u Opatiju, a onda 1954. u Zagreb. Ondje je išla u Školu primijenjene umjetnosti - odjel grafike. 1959. joj je obitelj iselila u SR Njemačku, a Edith je otišla studirati u Beograd na Akademiju primijenjenih umjetnosti na odjelu grafičkih tehnika. Poslije studija našla je posao u SR Njemačkoj u agenciji za propagandu i dizajn u Göppingenu. Nakon par godina otišla je raditi kao dizjanerica u Stuttgart, a već sljedeće godine specijalizirala je slikarstvo u Parizu. U Zagreb se je vratila 1970. te učlanila u ULUPUH, HDLU i LIKUM. Poslije je pohađala majstorsku radionicu Ivana Sabolića.[1]
Keramikom se bavi od 1976. godine. Radila u tehnici majolike. Prvu samostalnu izložbu keramike imala je 1978. u Ljubljani. 1982. je gradila velike skulpture i instalacije od visokovatrostalnog materijala u tvornici Zagorci u Bedekovčini. Za jednu je svoju izložbu s konceptualnim instalacijama (služeći se medijima kao što su keramika, skulptura, projekcije, glazba, film i svjetlost) surađivala s redateljem, snimateljem i multimedijskim umjetnikom Vladimirom Petkom, povjesničarkom umjetnosti Boženom Kličinović i dr.[1]
Radila u Generalturistu kao dizajnerica i voditeljica dekorativnog odjela. Umjetnički surađivala na uređenju poslovnih prostora u Zagrebu i Rovinju.[1]
Surađivala s poznatim arhitektima (Krešo Ivaniš, Krešo Golik, Predrag Lorencin), keramičarima (Ljerka Njerš, Hanibal Salvaro) slikarima (Roman Šimaga, Momo Prelević, Miroslav Šutej), kiparima (Mate Drinković, Vladimir Gašparić - Gapa), priređivala izložbe (Galerija umjetničke fotografije, Zagreb) s Nadom Orel), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan (sv. Marije Magdalene u Portu), posude za lijekove (PLIVA), keramiku za Ledo. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra Anđelkom Badurinom; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime La Verna. [1]
1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala Mateja Stanešića[1], petrinjskog lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate petrinjske gline[2], s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku batika, u čemu ju je vodila slikarica Branka Marčeta. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu Eugen Kumičić. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu Mladost Svetog Franje, našavši nadahunuće Giottovim asiškim freskama. [1]
Nagrade i priznanje
- 1978., 1979., 1980.: tri značajne nagrade na području keramike[1]