Porga

Porga (grčki: Ποργά) ili Borko je ime kneza Hrvata što ga spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio. On bi bio vladar pod kojim su ovi Hrvati primili kršćanstvo.

O tome car Konstantin piše: „Od toga vremena su oni neovisni i samoupravni, i, oni su zahtijevali sveto krštenje od biskupa Rima, i bili su poslani biskupi koji su njih krstili, u vrijeme njihovog kneza Porinou. Njihova je zemlja bila podijeljena u 11 županija a to su: Hlebiana, Tzenzena, Emota, Pleba, Pesenta, Parathalassia, Brebere, Nona, Tnena, Sidraga, Nina, a njihov ban (boanos) ima (u vlasti) Kribasan, Litzan, Goutzeska“ (DAI 30). Po tome, u Porginoj vlasti bili su krajevi između Zrmanje i Cetine sa zaleđem u unutrašnjosti, a tome se ima pridodati i područje banske vlasti u Krbavi, Lici i Gackoj.

Kneza kojega na tom mjestu naziva „Porinos“ (grčki: Πορίνου), u sljedećem poglavlju svoga djela Kostantin VII. naziva „Porga“ (grčki: Ποργά):

„U to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu za svog arhonta (kneza). Ova zemlja u kojoj su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijašnje vrijeme pod upravom cara Rimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih Hrvata nalazi palača i hipodromi cara Dioklecijana, još sačuvani u gradu Saloni, blizu grada Splita. Ovi kršteni Hrvati ne žele ratovati protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrst proročanskog odgovora i zapovijedi rimskoga pape, koji je u vrijeme Heraklija, cara Bizantinaca, poslao svećenike pokrstio ih. To je stoga jer su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dat će im pobjedu.”

(De administrando imperio, 31)

Car Heraklije vladao je u prvoj polovici 7. stoljeća, pa se vjerojatno ne bi trebalo vidjeti Porgu kao suvremenika Heraklijeva. Naslov „arhonta“ što mu ga daje Konstantin, kroz stoljeća je bio uobičajen naslov koji su bizantski carevi davali slavenskim knezovima, za razliku od zapadnih izvora koji ih nazivaju comes ili dux, a na kraju i princeps.

Gornji citat je izvadak iz pisma pape Agatona koje je poslao caru Konstantinu IV. Pogonatu (oko god. 679.), a objavio ga je Konstantin VII..

Obično se misli da je Porga najraniji poznati knez Primorske Hrvatske, dok dio povjesničara poistovjećuje Porgu s kasnijim knezom Bornom.

Vjekoslav Klaić navodi da se je "vrlo rano" "starješina svih župana" ili "veliki župan" stao nazivati knezom (lat. dux), te da je jednim od prvih knezova Primorske odnosno Bijele Hrvatske koji je po svoj prilici stolovao kneževskom dvoru u Bihaću, mjestom gdje su i ini bjelohrvatski knezovi stolovali, iako su imali, slično Francima, više stolovišnih inih dvoraca u svojoj kneževini.

Izvori

• Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, prijevod i komentari Nikola pl. Tomašić (hrvatski), R. [Romilly] J. [James] H. [Heald] Jenkins (engleski), priređivač grčkog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb : Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003. ISBN 953-6491-90-7.

Literatura

• Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
• Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.

Prethodnik:	Knezovi primorske Hrvatske Porga (kraj 7. stoljeća)	Nasljednik:
?		?