Razlika između inačica stranice »Operacija Paromlin«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
 
Redak 17: Redak 17:


Vrhovni sud Hrvatske im je na koncu djelimice usvojio žalbe. Presudu u svezi sa stvaranjem terorističke organizacije je potvrdio, a ukinuo onu koja se odnosila na podmetanje eksplozivne naprave (iako je cijeli policijski i pravosudni postupak krenuo zbog eksplozivne naprave) te je predmet vratio na ponovni postupak.<ref name="podmetanje mina"/> Točnije, travnja 1978. Vrhovni sud SRH trećestupanjskom presudom potvrdio je osuđujuću presudu za udruživanje u ilegalnu organizaciju, a ukinuo dio koji se odnosi na postavljanje mine. <ref name="što se zaista"/>
Vrhovni sud Hrvatske im je na koncu djelimice usvojio žalbe. Presudu u svezi sa stvaranjem terorističke organizacije je potvrdio, a ukinuo onu koja se odnosila na podmetanje eksplozivne naprave (iako je cijeli policijski i pravosudni postupak krenuo zbog eksplozivne naprave) te je predmet vratio na ponovni postupak.<ref name="podmetanje mina"/> Točnije, travnja 1978. Vrhovni sud SRH trećestupanjskom presudom potvrdio je osuđujuću presudu za udruživanje u ilegalnu organizaciju, a ukinuo dio koji se odnosi na postavljanje mine. <ref name="što se zaista"/>
<!--
Prvooptuženi je bio [[Tomislav Držić]], tadašnji novinar [[Vjesnik]]a.<ref name="humanist"/>
-->


Nakon presuda sudionici su doživljavali otkaze na svojim radnim mjestima. Nekim optuženicima smanjene su kazne. Vinku Markoviću kaznu nisu promijenili. <ref name="što se zaista"/>
Nakon presuda sudionici su doživljavali otkaze na svojim radnim mjestima. Nekim optuženicima smanjene su kazne. Vinku Markoviću kaznu nisu promijenili. <ref name="što se zaista"/>


U ponovljenim postupcima za Paromlinsku dokazano kako je proces bio [[Montirani politički sudski proces|montiran]] (Perica je tvrdio da mu je to osobno poslije potvrdio i šef UDBE za Hrvatsku [[Franjo Vugrinec]]<ref name="humanist"/>), a osuđeni nevini ljudi.<ref name="narod-preminuo">vpp: [https://narod.hr/hrvatska/preminuo-duro-perica-jedan-od-utemeljitelja-hdz-a-koji-je-proveo-14-godina-u-komunistickom-zatvoru ''Preminuo Đuro Perica, jedan od utemeljitelja HDZ-a koji je proveo 14 godina u komunističkom zatvoru''] narod.hr. 16. kolovoza 2023. Preuzeto 16. kolovoza 2023.</ref>  
U ponovljenim postupcima za Paromlinsku dokazano kako je proces bio [[Montirani politički sudski proces|montiran]] (Tomislav Držić je tvrdio da mu je to osobno poslije potvrdio i šef UDBE za Hrvatsku [[Franjo Vugrinec]]<ref name="humanist"/>), a osuđeni nevini ljudi.<ref name="narod-preminuo">vpp: [https://narod.hr/hrvatska/preminuo-duro-perica-jedan-od-utemeljitelja-hdz-a-koji-je-proveo-14-godina-u-komunistickom-zatvoru ''Preminuo Đuro Perica, jedan od utemeljitelja HDZ-a koji je proveo 14 godina u komunističkom zatvoru''] narod.hr. 16. kolovoza 2023. Preuzeto 16. kolovoza 2023.</ref>  


Petorici (Tvrtko Miloš, Antun Zink, Josip Pemić, [[Đuro Perica]], Branko Vidaček) je poslije presude od 24. lipnja 1976. nastavljeno suđenje<ref name="SD-nastavljeno">''Nastavljeno suđenje optuženima za podmetanje eksploziva'', Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 1979., str. 3. </ref> jer su osporavali dio optužbe i Vrhovni sud je dio predmeta vratio na ponovni postupak te im je ponovljeno suđenje. Cijelo vrijeme Miloša su prisiljavali davati lažne iskaze. Određeni dokazi u korist optuženih nestajali su tijekom istrage.<ref name="što se zaista"/> Na ponovljenom suđenju Vijeće Okružnog suda donijelo je novu presudu [[1. veljače]] [[1979.]], kojom su Tvrtko Miloš, Antun Zink i Josip Pemić osuđeni na 15 godina zatvora po čl. 125 KZ SFRJ, dok su Đuro Perica i Branko Vidaček oslobođeni optužbe. Na ponovljeno raspravi sud je utvrdio da su Tvrtko Miloš, Antun Zink i Josip Pemić "''kao pripadnici ustaške terorističke organizacije Hrvatske tajne revolucionarne armije prema uputama dobivenih od rukovoditelja te organizacije iz inozemstva podmetnuli tempiranu eksplozivnu diverzantsku napravu''" sa svrhom da "'' izazovu eksploziju i na taj način stvore osjećaj osobne nesigurnosti kod građana''".<ref name="podmetanje mina"> Tanjug: ''Za podmetanje mina po 15 godina zatvora''. Slobodna Dalmacija. 2. veljače 1979., str. 3.</ref>
Petorici (Tvrtko Miloš, Antun Zink, Josip Pemić, [[Đuro Perica]], Branko Vidaček) je poslije presude od 24. lipnja 1976. nastavljeno suđenje<ref name="SD-nastavljeno">''Nastavljeno suđenje optuženima za podmetanje eksploziva'', Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 1979., str. 3. </ref> jer su osporavali dio optužbe i Vrhovni sud je dio predmeta vratio na ponovni postupak te im je ponovljeno suđenje. Cijelo vrijeme Miloša su prisiljavali davati lažne iskaze. Određeni dokazi u korist optuženih nestajali su tijekom istrage.<ref name="što se zaista"/> Na ponovljenom suđenju Vijeće Okružnog suda donijelo je novu presudu [[1. veljače]] [[1979.]], kojom su Tvrtko Miloš, Antun Zink i Josip Pemić osuđeni na 15 godina zatvora po čl. 125 KZ SFRJ, dok su Đuro Perica i Branko Vidaček oslobođeni optužbe. Na ponovljeno raspravi sud je utvrdio da su Tvrtko Miloš, Antun Zink i Josip Pemić "''kao pripadnici ustaške terorističke organizacije Hrvatske tajne revolucionarne armije prema uputama dobivenih od rukovoditelja te organizacije iz inozemstva podmetnuli tempiranu eksplozivnu diverzantsku napravu''" sa svrhom da "'' izazovu eksploziju i na taj način stvore osjećaj osobne nesigurnosti kod građana''".<ref name="podmetanje mina"> Tanjug: ''Za podmetanje mina po 15 godina zatvora''. Slobodna Dalmacija. 2. veljače 1979., str. 3.</ref>


Svi osuđeni u operaciji „Paromlin“ na slobodu su izašli do 6. siječnja 1990. <ref name="što se zaista"/>
Svi osuđeni u operaciji „Paromlin“ na slobodu su izašli do 6. siječnja 1990. <ref name="što se zaista"/>
Bilo je još drugih procesa u svezi s ovim. Na jednom je prvooptuženi bio [[Tomislav Držić]], tadašnji novinar [[Vjesnik]]a i urednik u ''[[Vjesnik u srijedu|Vjesnika u srijedu]]''. Njega su također uhitili uz optužbu da je surađivao s ustaškom emigracijom koja stoji iza eksplozije u Paromlinskoj. Osuđen je na 8 godina robije po čl. 117. ondašnjeg kaznenog zakona. Vrhovni sud je poslije smanjio kaznu na šest godina. Kaznu je izdržao u kaznionici u Lepoglavi.<ref name="humanist"/>


== Udbin obrazac ==
== Udbin obrazac ==

Trenutačna izmjena od 02:32, 17. kolovoza 2023.

Operacija Paromlin bila je operacija koju je sprovela zloglasna UDBA. [1] Žrtva Udbine podvale u toj operaciji, Đuro Perica, ocijenio je da ju je osmislila i izvela UDBA radi opravdanja svoje uloge u državnom aparatu, a njezini ondašnji čelnici ojačali svoj položaj u tajnim službama. Ekonomski i politički uzdrmani jugokomunistički režim je 1975. osjećao potrebu dovršiti posao koji je započeo 1971. uhićenjem i progonom nekoliko tisuća ljudi koji su sudjelovali u Hrvatskom proljeću.[1] Cilj je bio daljnji obračun sa sudionicima Hrvatskog proljeća. [1]

Tijek događaja

Prigoda za obračun ukazala im se kad je Zagreb imao posjetiti Tito, prigodom proglašenja Zagreba gradom herojem. [2] tj. Ordena narodnog heroja gradu Zagrebu.[3] UDBA je u Paromlinskoj ulici u Zagrebu kod zgrade Kreditne banke postavila eksplozivnu napravu koja je eksplodirala 17. rujna 1975. godine. Prvo priopćenje za javnost zagrebačkog SUP-a od 24. rujna glasilo je da ju je izazvao improvizirani mehanizam kompletiran pojedinim dijelovima inozemne proizvodnje, da je materijalna šteta neznatna i da ozlijeđenih nije bilo.[4] U sudskim spisima naprava je klasificirana kao tempirana.[5] UDBA je tvrdila da je ekploziv bio namijenjen koloni u kojoj je bio Tito.[1] Naprava je eksplodirala dan poslije. Eksplozija u zgradi Kreditne banke predstavljena je javnosti kao neuspjeli pokušaj atentata na Josipa Broza Tita koji je dan prije bio u Zagrebu.[6]

Nakon eksplozije, privedeno je oko tisuću osoba. Dio uhićenih su zagrebački novinari i urednici za koje je smatrao da ih treba progoniti i zastrašiti kao primjer ostalima.[1] Već sutradan Služba sigurnosti uz "punu suradnju s ostalim čimbenicima društvene samozaštite" uhitila je dio osumnjičenika (koje su odmah osumnjičili kao "ustaške teroriste", a potom i ostale.[3] Do konca studenoga studenoga 1975. u istrazi su 73 osobe lišene slobode.[6] No, ni nakon pet mjeseci nakon eksplozije nije bilo željenih rezultata istrage koji bi udovoljili teškoj optužnici. Stoga su se u istrazi usredotočili na Tvrtka Miloša kao prvoosumnjičenoga. Ožujka 1976. pod prisilom je priznao krivnju, što je potvrdio i jedan od optuženika (Antun Zink).[6]

Suđenje

Naposljetku su lažno optužili trinaestero ljudi.[1] Optužnica je sastavljena 17. ožujka 1976., a među optužbama se našla i ona za udruživanje u ilegalnu terorističku organizaciju. Služba državne sigurnosti (odnosno UDBA) je redovito podmetala odvjetnike tijekom suđenja. [6] Bezočnost jugokomunističkog pravosuđa išla je dotle da ne samo da nije bilo nikakvih stvarnih dokaza o kaznenoj odgovornosti osuđenih, nego su u samome procesu nestajali oni dokazi koji su im išli u prilog pa čak i oni koji su bili rezultat vještačenja zagrebačkog SUP-a.[7]

Od trinaestorice kojima se sudilo, Okružni sud je 18. lipnja 1976.[6] osudio jedanestoro osoba, a dvoje je oslobodio optužbe. Petorica su osuđena na smrtnu kaznu a isto sudsko vijeće im je odmah preinačilo na kaznu na 20 godina strogog zatvora: Tvrtko Miloš (1941., inž. agronomije), Antun Zink (1942., trg. putnik), Josip Pemić (1922., umirovljenik), Đuro Perica (1941., inž. agronomije) i Branko Vidaček (1947., student prava). Ostalih osmero prošli su sa sljedećim vremenskim presudama strogog zatvora: Vinko Marković (1933., inž. poljoprivrede) na 8 g., Milan Crčić-Paradi (1930., KV voćar) na 6 g., Marija Topić (1950., tehničarka) na 2,5 g., Martin Vidaček (1926., KV voćar) na 2 g., Zvonko Štefanović (1941., građevinski tehničar) i Vladimir Majksner (1942., apsolvent tehnologije) na 8 mjeseca.[3] Okružni sud u Zagrebu je petoricu prvooptuženih proglasio krivim, tvrdeći "jer su stupivši u vezu s rukovoditeljima ustaške terorističke organizacije Hrvatske narodne obrane nastojali i u stvoriti ilegalne terorističke organizacije". Nelogičnost presude vidljiva je i što u presudi stoji da su te navodne ilegalne terorističke organizacije nastojali stvoriti u "našoj zemlji". [8] Iz takve formulacije bi onda značilo bilo gdje u SFRJ, iako bi sasvim logično bilo da se radi samo o Hrvatskoj i/ili BiH, a nikako negdje na jugoistoku Srbije ili sjeveru Crne Gore. Drugi dio presude u kojem stoji za što su kažnjeni navodi podmetanje eksplozivne naprave. Nelogičnost na djelu je i u tom dijelu, jer u presudi stoji da su to napravili "u noći 16. na 17. rujna".[8] Tito je bio 16., eksplozija je bila 17.,[9] što je nelogično jer terorist nema smisla pokušati napraviti atentat nakon što je glavna meta otišla odnosno kad se veliki skup građana već razišao.

Odvedeni su na odsluženje kazne: Vinko Marković 20. lipnja u KPD Staru Gradišku. Optuženi su se više puta uglavnom neuspješno žalili na presudu. Veljače 1977. Vrhovni sud SRH potvrdio je presudu Okružnoga suda u Zagrebu. [6]

Vrhovni sud Hrvatske im je na koncu djelimice usvojio žalbe. Presudu u svezi sa stvaranjem terorističke organizacije je potvrdio, a ukinuo onu koja se odnosila na podmetanje eksplozivne naprave (iako je cijeli policijski i pravosudni postupak krenuo zbog eksplozivne naprave) te je predmet vratio na ponovni postupak.[8] Točnije, travnja 1978. Vrhovni sud SRH trećestupanjskom presudom potvrdio je osuđujuću presudu za udruživanje u ilegalnu organizaciju, a ukinuo dio koji se odnosi na postavljanje mine. [6]

Nakon presuda sudionici su doživljavali otkaze na svojim radnim mjestima. Nekim optuženicima smanjene su kazne. Vinku Markoviću kaznu nisu promijenili. [6]

U ponovljenim postupcima za Paromlinsku dokazano kako je proces bio montiran (Tomislav Držić je tvrdio da mu je to osobno poslije potvrdio i šef UDBE za Hrvatsku Franjo Vugrinec[1]), a osuđeni nevini ljudi.[10]

Petorici (Tvrtko Miloš, Antun Zink, Josip Pemić, Đuro Perica, Branko Vidaček) je poslije presude od 24. lipnja 1976. nastavljeno suđenje[5] jer su osporavali dio optužbe i Vrhovni sud je dio predmeta vratio na ponovni postupak te im je ponovljeno suđenje. Cijelo vrijeme Miloša su prisiljavali davati lažne iskaze. Određeni dokazi u korist optuženih nestajali su tijekom istrage.[6] Na ponovljenom suđenju Vijeće Okružnog suda donijelo je novu presudu 1. veljače 1979., kojom su Tvrtko Miloš, Antun Zink i Josip Pemić osuđeni na 15 godina zatvora po čl. 125 KZ SFRJ, dok su Đuro Perica i Branko Vidaček oslobođeni optužbe. Na ponovljeno raspravi sud je utvrdio da su Tvrtko Miloš, Antun Zink i Josip Pemić "kao pripadnici ustaške terorističke organizacije Hrvatske tajne revolucionarne armije prema uputama dobivenih od rukovoditelja te organizacije iz inozemstva podmetnuli tempiranu eksplozivnu diverzantsku napravu" sa svrhom da " izazovu eksploziju i na taj način stvore osjećaj osobne nesigurnosti kod građana".[8]

Svi osuđeni u operaciji „Paromlin“ na slobodu su izašli do 6. siječnja 1990. [6]

Bilo je još drugih procesa u svezi s ovim. Na jednom je prvooptuženi bio Tomislav Držić, tadašnji novinar Vjesnika i urednik u Vjesnika u srijedu. Njega su također uhitili uz optužbu da je surađivao s ustaškom emigracijom koja stoji iza eksplozije u Paromlinskoj. Osuđen je na 8 godina robije po čl. 117. ondašnjeg kaznenog zakona. Vrhovni sud je poslije smanjio kaznu na šest godina. Kaznu je izdržao u kaznionici u Lepoglavi.[1]

Udbin obrazac

Insceniranje napada eksplozivom i okrivljivanje politički nepodobnih osoba metoda je koju su KOS i UDBA u ratu protiv Hrvatske više puta primijenili. Drugi vrlo poznati slučaj je podmetanje bombe na židovsko groblje i u sjedište židovske općine u Zagrebu u jeku hrvatske borbe za međunarodno priznanje, borbe za širenje istine o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i u jeku jugokomunističko-velikosrpskih kleveta o rastu antižidovske atmosfere u Hrvatskoj.[2]

Publicistika

Na temu slučaja Paromlinske Josip Mihaljević je napisao knjigu Kako je operirala Udba? – Operacija „Paromlin“ i sudbina Vinka Markovića.[6]

Izvori, referencije i bilješke

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Petar Horvatić: 28. siječnja 1995. Đuro Perica – priča o sukobu čovjeka humanista i totalitarnog režima narod.hr. 28. siječnja 2017. Preuzeto 16. kolovoza 2023.
  2. ↑ 2,0 2,1 Potpredsjednik HDZ-a Stjepan Herceg na konferenciji za tisak HDZ-a. Jugovrhušku čeka sudbina Ceausescua, Slobodna Dalmacija. 23. kolovoza 1991. str. 2.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 Tanjug: Osuđeni ustaški teroristi. Slobodna Dalmacija. 25. lipnja 1976., str. 3.
  4. ↑ Saopćenje zagrebačkog SUP-a, Slobodna Dalmacija. 25. rujna 1975., str. 3.
  5. ↑ 5,0 5,1 Nastavljeno suđenje optuženima za podmetanje eksploziva, Slobodna Dalmacija. 30. siječnja 1979., str. 3.
  6. ↑ 6,00 6,01 6,02 6,03 6,04 6,05 6,06 6,07 6,08 6,09 6,10 Ivan Samardžija: Što se zaista dogodilo 17. rujna 1975. u Paromlinskoj ulici u Zagrebu? . Identitet.hr. 8. studenoga 2022. Pristupljeno 17. kolovoza 2023.
  7. ↑ Jakov Kršovnik: Josip Mihaljević: ‘Brojna svjedočanstva pokazuju da je slučaj Paromlin pravilo za metode Udbe’. Novi list. 14. kolovoza 2022. Pristupljeno 17. kolovoza 2023.
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 Tanjug: Za podmetanje mina po 15 godina zatvora. Slobodna Dalmacija. 2. veljače 1979., str. 3.
  9. ↑ Tanjug: Osuđeni ustaški teroristi. Slobodna Dalmacija. 25. lipnja 1976., str. 3.
    "Namjera ustaških terorista bila je da mina eksplodira na dan uručenja Ordena narodnog heroja gradu Zagrebu kojom prilikom se u neposrednoj blizini zgrade našlo više tisuća ljudi. Međutim, eksplozija se zbila tek sutradan nanijevši materijalnu štetu."
  10. ↑ vpp: Preminuo Đuro Perica, jedan od utemeljitelja HDZ-a koji je proveo 14 godina u komunističkom zatvoru narod.hr. 16. kolovoza 2023. Preuzeto 16. kolovoza 2023.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Operacija_Paromlin&oldid=520796"