More actions
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Stipe Bilandžić''' (Glamoč, 1938. — Zagreb, 19. veljače 2022.), istaknuti hrvatska politi...«. |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Stipe Bilandžić''' (Glamoč, [[politika u 1938.|1938.]] — [[Zagreb]], [[19. veljače]] [[politika u 2022.|2022.]]), istaknuti [[hrvatska politička emigracija|hrvatski politički emigrant]] i dugogodišnji veliki borac za Hrvatsku.<ref name=Fenix>Marijana Dokoza: [https://fenix-magazin.de/u-zagrebu-preminuo-stipe-bilandzic-bio-je-istaknuti-politicki-emigrant-dugo-godina-je-zivio-u-njemackoj/ '' PREMINUO STIPE BILANDŽIĆ: Istaknuti hrvatski politički emigrant, koji je dugo godina živio u Njemačkoj, preminuo u Zagrebu – pokop u Zadru'']. Fenix-magazin. 22. veljače 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.</ref> | '''Stipe Bilandžić''' (područje općine [[Glamoč]]a, [[politika u 1938.|1938.]] — [[Zagreb]], [[19. veljače]] [[politika u 2022.|2022.]]), istaknuti [[hrvatska politička emigracija|hrvatski politički emigrant]] i dugogodišnji veliki borac za Hrvatsku.<ref name=Fenix>Marijana Dokoza: [https://fenix-magazin.de/u-zagrebu-preminuo-stipe-bilandzic-bio-je-istaknuti-politicki-emigrant-dugo-godina-je-zivio-u-njemackoj/ '' PREMINUO STIPE BILANDŽIĆ: Istaknuti hrvatski politički emigrant, koji je dugo godina živio u Njemačkoj, preminuo u Zagrebu – pokop u Zadru'']. Fenix-magazin. 22. veljače 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.</ref> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se je na području općine Glamoča. Obitelj je potom preselila u Hrvatsku, u Slavoniju. Brat mu je [[Emigracija|emigrirao]] u Njemačku 1958. a Stipe je isto napravio 1959. godine. Smjestili su se u [[Köln]] gdje se je zaposlio kao [[socijalni radnik]]. 1962. godine sudionikom je napada na trgovačku misiju FNRJ u Mehlemu kod Bonna | Rodio se je na području općine Glamoča. Obitelj je potom preselila u Hrvatsku, u Slavoniju. Brat mu je [[Emigracija|emigrirao]] u Njemačku 1958. a Stipe je isto napravio 1959. godine. Smjestili su se u [[Köln]] gdje se je zaposlio kao [[socijalni radnik]]. 1962. godine sudionikom je napada na trgovačku misiju FNRJ u Mehlemu kod Bonna.<ref name=Fenix/> Bilandžić je postavio eksploziv na zgradu jugoslavenskog zastupništva.<ref name="24sata"> Boris RašetaIgor Alborghetti: [https://www.24sata.hr/news/nijemac-koji-je-branio-hrvate-od-brutalnih-placenih-ubojica-568361 '' FELJTON: KRVAVA RUKA UDBE (9) Nijemac koji je branio Hrvate od brutalnih plaćenih ubojica '']. 24sata. 16. travnja 2018. Pristupljeno 5. travnja 2022.</ref> Odgovornost je preuzela organizacija [[Hrvatsko križarsko bratstvo]]. <ref name=Fenix/> Zbog napada je odležao tri godine zatvora.<ref name="24sata"/> Godine 1974. naslijedio je umrlog Maksa Luburića na mjestu predsjednika [[Hrvatski narodni odpor|Hrvatskoga narodnog odpora]]. <ref name=Fenix/> Iste je godine navodno nabavio oružje za napade u Jugoslaviji.<ref name="24sata"/> Već sljedeće godine jugoslavenska tajna služba [[UDBA]] izvršila je atentat na njega dok je bio na poslu. Preživio je zbog pogrješke atentatora koji je ranio Bilandžićeva kolegu Nijemca koji je radio kao knjigovođa. SR Njemačka nije utamničila atentatora kod sebe niti mu sudila, nego ga je izručila Jugoslaviji što je praktično značilo puštanje na slobodu čim je [[atentat]]or stupio na tlo SFRJ. Atentat je imao posljedice na Bilandžićevo radno mjesto. Zastrašeni [[državni terorizam|državnim terorizmom]] strane zemlje a radi zaštite kolega na poslu, Bilandžiću su dali otkaz. Progon se je nastavio i sa strane SR Njemačke, koja mu je uskratila skoro sva građanska prava, uključujući i pravo na "neaktivno političko djelovanje". 1976. godine život mu je opet došao u opasnost zbog državno sponzoriranog terorizma koji je činila SFRJ. Mogla ga je SR Njemačka izručiti Jugoslaviji kao dio paketa razmjene. Jugoslavija (obavještajni vrh SFRJ, uz suglasnost Tita, predložio je Vladi SR Njemačke<ref name="24sata"/>) je nudila SR Njemačkoj četiri njemačka terorista, člana [[Frakcija Crvene armije|Frakcije Crvene armije]] (skupina Baader — Meinhof: Brigitte Mohnhaupt, Sieglinde Hofmann, Rolf Clemens Wagner i Peter-Jürgen Brock<ref name="24sata"/>) u zamjenu ne za isti broj osoba, nego za dvostruko više [[politička emigracija|političkih emigranata]] podrijetlom s područja Jugoslavije, i to sve hrvatskih. Hrvatsko iseljeništvo po svijetu burno je reagiralo prosvjedima, a zbio se i napad na generalni konzulat SFRJ u Chicagu. Srećom po hrvatske emigrante, nisu bili izručeni, no ostali su živjeti u strahu znajući da im je UDBA ucijenila glavu svakog od njih na 150.000 zapadnonjemačkih maraka. <ref name=Fenix/> | ||
Čini se da je već pri susretu premijera Helmuta Schmidta i Veselina Đuranovića potpisale ugovor o izručenju. Bilandžić je već bio u ekstradicijskom pritvoru. [[Izručenje]] je zaustavljeno odlukom njemačkih sudova. 13. rujna 1978. Ured za vanjske poslove SR Njemačke odbio je zahtjev za izručenjem. U odluci njemačkih sudova bila je ključna činjenica da je život hrvatskih političkih emigranata kojima se trgovalo odlaskom u Jugoslaviju ugrožen, uz ostalo jer je SFRJ imala smrtnu kaznu, za razliku od SR Njemačke. Predmetni emigranti su to potvrdile navodima da im život i u SR Njemačkoj bio ugrožen od Jugoslavije. Uz to, SR Njemačka je bila nezadovoljna time što jugoslavenske službe na njenom teritoriju čine stvari koje su protiv zakona SR Njemačke, uz ostalo i nedavno zaredali brojne žrtve brojnih napada na teritoriju SR Njemačke. K tome, Jugoslavije je pripadnike Frakcije Crvene armije (RAF) pustila na slobodu. Nakon njemačkog odbijanja izručenja hrvatskih emigranata, SFRJ je pustila RAF-ovce koji su potom otputovali u Jemen. Skupina je napustila Jugoslaviju u studenom 1978. godine.<ref name="24sata"/> | |||
Bilandžić je ostao živiti u Kölnu sve do osamostaljenja Hrvatske. Zadnjih godina života živio je u Zagrebu. Umro je 2022. godine u Zagrebu, a pokopan u Zadru.<ref name=Fenix/> | |||
== Izvori, referencije i bilješke == | == Izvori, referencije i bilješke == | ||
Posljednja izmjena od 5. travanj 2022. u 05:33
Stipe Bilandžić (područje općine Glamoča, 1938. — Zagreb, 19. veljače 2022.), istaknuti hrvatski politički emigrant i dugogodišnji veliki borac za Hrvatsku.[1]
Životopis
Rodio se je na području općine Glamoča. Obitelj je potom preselila u Hrvatsku, u Slavoniju. Brat mu je emigrirao u Njemačku 1958. a Stipe je isto napravio 1959. godine. Smjestili su se u Köln gdje se je zaposlio kao socijalni radnik. 1962. godine sudionikom je napada na trgovačku misiju FNRJ u Mehlemu kod Bonna.[1] Bilandžić je postavio eksploziv na zgradu jugoslavenskog zastupništva.[2] Odgovornost je preuzela organizacija Hrvatsko križarsko bratstvo. [1] Zbog napada je odležao tri godine zatvora.[2] Godine 1974. naslijedio je umrlog Maksa Luburića na mjestu predsjednika Hrvatskoga narodnog odpora. [1] Iste je godine navodno nabavio oružje za napade u Jugoslaviji.[2] Već sljedeće godine jugoslavenska tajna služba UDBA izvršila je atentat na njega dok je bio na poslu. Preživio je zbog pogrješke atentatora koji je ranio Bilandžićeva kolegu Nijemca koji je radio kao knjigovođa. SR Njemačka nije utamničila atentatora kod sebe niti mu sudila, nego ga je izručila Jugoslaviji što je praktično značilo puštanje na slobodu čim je atentator stupio na tlo SFRJ. Atentat je imao posljedice na Bilandžićevo radno mjesto. Zastrašeni državnim terorizmom strane zemlje a radi zaštite kolega na poslu, Bilandžiću su dali otkaz. Progon se je nastavio i sa strane SR Njemačke, koja mu je uskratila skoro sva građanska prava, uključujući i pravo na "neaktivno političko djelovanje". 1976. godine život mu je opet došao u opasnost zbog državno sponzoriranog terorizma koji je činila SFRJ. Mogla ga je SR Njemačka izručiti Jugoslaviji kao dio paketa razmjene. Jugoslavija (obavještajni vrh SFRJ, uz suglasnost Tita, predložio je Vladi SR Njemačke[2]) je nudila SR Njemačkoj četiri njemačka terorista, člana Frakcije Crvene armije (skupina Baader — Meinhof: Brigitte Mohnhaupt, Sieglinde Hofmann, Rolf Clemens Wagner i Peter-Jürgen Brock[2]) u zamjenu ne za isti broj osoba, nego za dvostruko više političkih emigranata podrijetlom s područja Jugoslavije, i to sve hrvatskih. Hrvatsko iseljeništvo po svijetu burno je reagiralo prosvjedima, a zbio se i napad na generalni konzulat SFRJ u Chicagu. Srećom po hrvatske emigrante, nisu bili izručeni, no ostali su živjeti u strahu znajući da im je UDBA ucijenila glavu svakog od njih na 150.000 zapadnonjemačkih maraka. [1] Čini se da je već pri susretu premijera Helmuta Schmidta i Veselina Đuranovića potpisale ugovor o izručenju. Bilandžić je već bio u ekstradicijskom pritvoru. Izručenje je zaustavljeno odlukom njemačkih sudova. 13. rujna 1978. Ured za vanjske poslove SR Njemačke odbio je zahtjev za izručenjem. U odluci njemačkih sudova bila je ključna činjenica da je život hrvatskih političkih emigranata kojima se trgovalo odlaskom u Jugoslaviju ugrožen, uz ostalo jer je SFRJ imala smrtnu kaznu, za razliku od SR Njemačke. Predmetni emigranti su to potvrdile navodima da im život i u SR Njemačkoj bio ugrožen od Jugoslavije. Uz to, SR Njemačka je bila nezadovoljna time što jugoslavenske službe na njenom teritoriju čine stvari koje su protiv zakona SR Njemačke, uz ostalo i nedavno zaredali brojne žrtve brojnih napada na teritoriju SR Njemačke. K tome, Jugoslavije je pripadnike Frakcije Crvene armije (RAF) pustila na slobodu. Nakon njemačkog odbijanja izručenja hrvatskih emigranata, SFRJ je pustila RAF-ovce koji su potom otputovali u Jemen. Skupina je napustila Jugoslaviju u studenom 1978. godine.[2] Bilandžić je ostao živiti u Kölnu sve do osamostaljenja Hrvatske. Zadnjih godina života živio je u Zagrebu. Umro je 2022. godine u Zagrebu, a pokopan u Zadru.[1]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Marijana Dokoza: PREMINUO STIPE BILANDŽIĆ: Istaknuti hrvatski politički emigrant, koji je dugo godina živio u Njemačkoj, preminuo u Zagrebu – pokop u Zadru. Fenix-magazin. 22. veljače 2022. Pristupljeno 5. travnja 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Boris RašetaIgor Alborghetti: FELJTON: KRVAVA RUKA UDBE (9) Nijemac koji je branio Hrvate od brutalnih plaćenih ubojica . 24sata. 16. travnja 2018. Pristupljeno 5. travnja 2022.