Razlika između inačica stranice »Osman Nuri Begeta«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (infookvir književnik) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Osman Nuri Begeta'''-->{{ | <!--'''Osman Nuri Begeta'''-->{{Infookvir književnik | | ||
Ime = [[šejh]]<br> Osman Nuri [[Efendija|ef.]] Begeta| | Ime = [[šejh]]<br> Osman Nuri [[Efendija|ef.]] Begeta| | ||
boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | | ||
Redak 24: | Redak 24: | ||
{{Citat|Utemeljitelja tekije hakikata je ovo mezar, šejha Osmana Nurije, neka mu se prouči Fatiha. Među nakšibendijama bijaše svjetionik, šejh Osman Nuri, prvi [[šejh|muršid]]. Kada prispje njegovoj duši poklon milosti Istinitog, uz spominjanje Istinitog otišao je sa ovog svijeta. Godina kronograma sa pomoći sevet je s imenom Istinitog. O Bože koji praštaš, podaj mu mjesto u [[raj]]u.}} | {{Citat|Utemeljitelja tekije hakikata je ovo mezar, šejha Osmana Nurije, neka mu se prouči Fatiha. Među nakšibendijama bijaše svjetionik, šejh Osman Nuri, prvi [[šejh|muršid]]. Kada prispje njegovoj duši poklon milosti Istinitog, uz spominjanje Istinitog otišao je sa ovog svijeta. Godina kronograma sa pomoći sevet je s imenom Istinitog. O Bože koji praštaš, podaj mu mjesto u [[raj]]u.}} | ||
Ostavio je iza sebe tri sina: Numana, Muhameda i Abdullaha. Numan i Muhamed su učili u Sarajevu i pred [[Prvi svjetski rat]] su se odselili u [[Turska|Tursku]] i tamo umrli. Abdullah je umro 1937. u 83. godini života i sahranjen u mezarju pred tekijom.<ref>{{ | Ostavio je iza sebe tri sina: Numana, Muhameda i Abdullaha. Numan i Muhamed su učili u Sarajevu i pred [[Prvi svjetski rat]] su se odselili u [[Turska|Tursku]] i tamo umrli. Abdullah je umro 1937. u 83. godini života i sahranjen u mezarju pred tekijom.<ref>{{Citiranje weba|url=https://medzlis-konjic.com/index.php/en/knjige-i-tekstovi/odabrani-tekstovi/tekstovi-vezani-za-konjic/3201-derviske-tekije-u-konjicu-i-okolini|title=Derviške tekije u Seonici i okolini|publisher=medzlis-konjic.com|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> | ||
==Legenda == | ==Legenda == |
Trenutačna izmjena od 06:29, 15. travnja 2022.
šejh Osman Nuri ef. Begeta | |
---|---|
300px Mezar šejh Osmana Nurije ef. Begete, Seonica 2009. | |
Rođenje | ? |
Smrt | 1890., Seonica |
Portal o životopisima |
Šejh Osman Nuri ef. Begeta (Seonica, ? – Seonica, 1890.), bošnjački teolog i šejh nakšibendijskog tarikata, osnivač Tekije u Seonici.
Životopis
Osman Nuri Begeta je rođen u Seonici u prvoj polovini 19. stoljeća, gdje je pred svojim ocem Omer–begom stekao temeljno obrazovanje. Kasnije je nekoliko godina učio u medresi u Fojnici pred Arifom ef. Sidkijem, poznatim nakšibendijskim šejhom. Polovinom 19. stoljeća, išao je u Istanbul i tamo dobio idžazet da može vršiti dužnost šejha.
U blizini svoje kuće u Seonici, oko 1883. godine, sagradio je halvetijsku tekiju, u kojoj je bio njen prvi šejh. Šejh Osman Nuri ef. je bio prvi šejh ove tekije i tu je dužnost vršio do smrti. Ovaj šejh je vršio i imamsku dužnost u džamiji u Gornjoj mahali u Seonici. Pripovjedalo se da je znao perzijski i da je dobro poznavao perzijsku književnost i filozofiju. Osim toga, znao je još arapski i turski jezik. Umro je oko 1890. godine i pokopan u malom mezarju pred predvorjem tekije.
Uz ruševine tekije i danas se nalazi nišan šejh Osmana Nuri ef. Begete, na kojemu je ispisan slijedeći tekst:
Ostavio je iza sebe tri sina: Numana, Muhameda i Abdullaha. Numan i Muhamed su učili u Sarajevu i pred Prvi svjetski rat su se odselili u Tursku i tamo umrli. Abdullah je umro 1937. u 83. godini života i sahranjen u mezarju pred tekijom.[1]
Legenda
Postoje priče koje kažu, da je šejh Osman Nurija ef. Begeta bio jako vješt sa duhovnim liječenjem. Jednom mu se pojavio čovjek, koji je imao ozbiljne duševne probleme. Šejh je pogledao čovjeka, rekao da ga svežu lancem i ostave kod jednog mosta nadomak Seonice, da tu prenoći. Naredio je, da ga jedan čovjek sve vrijeme iz daljine posmatra. Kada je noć pala, ukazala se vojska džina, išli su preko mosta. Vojska je prelazila preko mosta, a onaj što je ju je vodio išao je na kraju. Tada je spazio svezanog čovjeka. Zaustavio je vojsku i krenuo redom da ispituje vojnike koji je štetu nanio tom čovjeku. Kako je krenuo je od kraja prema početku, skoro je cijelu vojsku ispitao, da bi na kraju došao do vojnika koji je na tog čovjeka bacio kletvu. Kada je vojnik objasnio šta mu je čovjek uradio, vojskovođa džina je naredio tom džinu da poništi kletvu, a nakon toga čovjek je ponovo ozdravio.
Izvori
- ↑ "Derviške tekije u Seonici i okolini". medzlis-konjic.com. 5. kolovoza 2017.. https://medzlis-konjic.com/index.php/en/knjige-i-tekstovi/odabrani-tekstovi/tekstovi-vezani-za-konjic/3201-derviske-tekije-u-konjicu-i-okolini Pristupljeno 30. prosinca 2020.