Razlika između inačica stranice »Metil ljubičasta«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
| vrelišteC = | | vrelišteC = | ||
| tlak para = | | tlak para = | ||
| topljivost = Topiva u [[voda|vodi]], [[etanol]]u, netopivo u ksilolu <ref name=b1>{{ | | topljivost = Topiva u [[voda|vodi]], [[etanol]]u, netopivo u ksilolu <ref name=b1>{{Citiranje knjige|author=R. W. Sabnis|title=Handbook of Biological Dyes and Stains: Synthesis and Industrial Applications|url=https://books.google.com/books?id=M59Kw54ehwAC&pg=PA309|accessdate=27 June 2011|date=29 March 2010|publisher=John Wiley and Sons|isbn=978-0-470-40753-0|pages=309–}}</ref> | ||
| dipolni moment = | | dipolni moment = | ||
| slika2 = | | slika2 = | ||
| Redak 41: | Redak 41: | ||
|- | |- | ||
!Structure | !Structure | ||
| [[ | | [[Datoteka:Methyl Violet 2B.png|center|150px]]||[[Datoteka:Methyl Violet 6B.png|center|150px]]||[[Datoteka:Methyl Violet 10B.png|Methyl violet 10B|center|150px]] | ||
|- | |- | ||
!Formula ([[soli]]) | !Formula ([[soli]]) | ||
Trenutačna izmjena od 11:37, 30. travnja 2022.
| Metil ljubičasta Script error: No such module "Wikidata". | |||
|---|---|---|---|
 Kemijska struktura metil ljubičaste 6B
| |||
| IUPAC nomenklatura | Metil ljubičasta | ||
| Ostala imena | Gencijana violet Metil ljubičasta 10B C.I. 42555 Bazična ljubičasta 3 Kristalno ljubičasta | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | |||
| Izgled | Zeleni do tamnozeleni prah | ||
| Talište | 137 °C | ||
| Topljivost u vodi | |||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Metil ljubičasta je obitelj organskih spojeva koji se uglavnom koriste kao bojila. Ovisno o broju pridruženih metilnih skupina, nijansa boje može se mijenjati. Njegova je glavna upotreba kao ljubičasto bojilo za tekstil, a za davanje duboko ljubičastih boja u boji i tinti koristi se i kao pokazatelj hidratacije silika-gela. Metil ljubičasta 10B također je poznata kao kristalno ljubičasta (i mnoga druga imena) i ima medicinsku uporabu. [2]
Podjela
Pojam metil ljubičasta obuhvaća 3 spoja koji se razlikuju po broju metilnih skupina vezanih za aminsku funkcionalnu skupinu. Svi su topljivi u vodi, etanolu, dietilen glikolu i dipropilen glikolu.
| Naziv | Metil ljubičasta 6B | Metil ljubičasta 2B | Metil ljubičasta 10B (kristalno ljubičasta) |
|---|---|---|---|
| Structure |  |
|
 |
| Formula (soli) | C23H26ClN3 | C24H28ClN3 | C25H30ClN3 |
| CAS broj | 8004-87-3 | 548-62-9 | |
| C.I. | 42535 | 42555 | |
| ChemSpider ID | 21164086 | 170606 | 10588 |
| PubChem ID | 196986 | 11057 | |
| Formula (kation) | C23H26N3+ | C24H28N3+ | C25H30N3+ |
| ChemSpider ID | 2006225 | 3349, 9080056, 10354393 | |
| PubChem ID | 2724053 | 3468 |
Triarilmetanska bojila
Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojilaTriarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.
Triamino-derivati trifenilmetana
Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalno ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), Wasserblau (C.I. 42755) i Tintenblau (C.I. 42780). [3]
Slike
|
Izvori
- ↑ R. W. Sabnis (29. ožujka 2010.). Handbook of Biological Dyes and Stains: Synthesis and Industrial Applications. John Wiley and Sons. str. 309–. ISBN 978-0-470-40753-0. https://books.google.com/books?id=M59Kw54ehwAC&pg=PA309 Pristupljeno 27. lipnja 2011.
- ↑ Gorgas, Ferdinand J. S. (1901). Pyoctanin – Methyl-Violet – Pyoctanine. chestofbooks.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2011.. http://chestofbooks.com/health/materia-medica-drugs/Manual-Of-Dental-Materia-Medica-And-Therapeutics/Pyoctanin-Methyl-Violet-Pyoctanine.html Pristupljeno 15. ožujka 2011.
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
