Zdravko Sančević: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
m infookvir književnik
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zdravko Sančević'''-->{{Književnik
<!--'''Zdravko Sančević'''-->{{Infookvir književnik
| Ime            = Zdravko Sančević
| Ime            = Zdravko Sančević
| boja          = #B0C4DE
| boja          = #B0C4DE

Posljednja izmjena od 15. travanj 2022. u 08:08

Zdravko Sančević
Puno ime Zdravko Sančević
Rođenje 20. siječnja 1931.
Teslić
Zanimanje naftni inženjer, diplomat
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Zdravko Sančević (Teslić, 20. siječnja 1931.), hrvatski je i bosanskohercegovački[1] pisac, časnik i diplomat.

Životopis[uredi]

S roditeljima je, 1945. godine, kao četrnaestogodišnjak, emigrirao iz Hrvatske. Školovao se, nakon početne naobrazbe u Zagrebu, Rimu, Napulju i Caracasu. Dobio je Shellovu stipendiju, te stekao zvanje naftnog inženjera. Potom je magistrirao i doktorirao 1977. godine na Universidad Central de Venezuela.

U Venezueli se nakon dugogodišnjeg potvrđivanja etablirao kao rešpektabilan građanin, te je dobio visoka venezuelanska odličja: za radne zasluge Velered Francisco de Miranda i Medalju Dobri građanin.

U Domovinu se vratio 1991. godine i odmah se uključio, kao dragovoljac, u ZNG. Premješten je u Ministarstvo informacija kao specijalni pomoćnik ministra, potom je izabran za ministra iseljeništva u ratnoj Vladi dr. Gregurića. Promoviran je u rang najviših hrvatskih diplomatskih dužnosnika u rujnu 1992. godine i prvo mu je odredište bila Bosna i Hercegovina, odnosno Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH. Također, prvi je predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačkog sveučilišta.

Pukovnik je Hrvatske Vojske, nositelj Spomenice Domovinskog rata, a odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom i Redom Ante Starčevića.

Članom je Društva hrvatskih književnika.[2]

Djela[uredi]

Godinama je surađivao u Hrvatskoj reviji i Studiji croatici te je izdavao Vjesnik Hrvatsko-venezuelanskog centra (v. Hrvati u Venezueli). Objavio više članaka i eseja.

  • Effect of Adverse Mobility Ratios and Graded Viscosity Zones on Viscous Fingering in Miscible Displacements, Pennsylvania State University[3]
  • Susret svjetova Hrvati i Amerike, (1492-1992): zbornik radova, IRMO, Zagreb, 1992. (gl. urednik)
  • Federacija projekcija budućnosti R BiH - Budućnost Bosne i Hercegovine kao stjecišta civilizacije, Sarajevo, 1995. (suautor Ivo Komšić)
  • Pogled u Bosnu: zapisi veleposlanika, Naprijed, Zagreb, 1998.
  • Dopune hrvatske povijesti: studije i eseji, sv. 1, (uredio i priredio za objavu Marijan Majstorović), Tkanica d.o.o., Zagreb, 2015.[4]

Izvori[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]