Razlika između inačica stranice »Metoda bojanja po Gramu«
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web)) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Metoda bojanja po Gramu'''-->[[Datoteka:Gram Stain Anthrax.jpg|minijatura|desno|Gram-pozitivne bakterije ([[latinski|lat.]] [[Bacillus anthracis]]), ljubičasti štapići, u uzroku [[cerebrospinalni likvor|cerebrospinalnog likvora]]]] | <!--'''Metoda bojanja po Gramu'''-->[[Datoteka:Gram Stain Anthrax.jpg|minijatura|desno|Gram-pozitivne bakterije ([[latinski|lat.]] [[Bacillus anthracis]]), ljubičasti štapići, u uzroku [[cerebrospinalni likvor|cerebrospinalnog likvora]]]] | ||
'''Metoda bojanja po Gramu''' je empirijska metoda razlikovanja [[bakterija]] u dvije velike skupine ([[Gram-pozitivna bakterija]] i [[Gram-negativna bakterija]]) koja se osniva na kemijskim i fizičkim svojstvima njihove [[bakterijska stanična stijenka|stanične stijenke]].<ref name="PBF">{{ | '''Metoda bojanja po Gramu''' je empirijska metoda razlikovanja [[bakterija]] u dvije velike skupine ([[Gram-pozitivna bakterija]] i [[Gram-negativna bakterija]]) koja se osniva na kemijskim i fizičkim svojstvima njihove [[bakterijska stanična stijenka|stanične stijenke]].<ref name="PBF">{{Citiranje weba|author=Župan, Irina|title=Odgovori na postavljena pitanja iz biologije|url=http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori50.htm|work=|publisher=PBF Zagreb|accessdate=12. siječnja 2015.}}</ref> | ||
Metoda je nazvana [[danska|danskom]] znanstveniku [[Hans Christian Gram|Hansu Christianu Gramu]] (1853. – 1938.). Gram je izumio i razvio ovu tehniku 1884. g. | Metoda je nazvana [[danska|danskom]] znanstveniku [[Hans Christian Gram|Hansu Christianu Gramu]] (1853. – 1938.). Gram je izumio i razvio ovu tehniku 1884. g. | ||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
se kristalviolet ispire alkoholom. | se kristalviolet ispire alkoholom. | ||
Gram-negativne bakterije imaju i dodatnu vanjsku membranu koja sadrži [[lipid]]e, a kod njih je i stanična stijenka odvojena od stanice periplazmatskim prostorom. | Gram-negativne bakterije imaju i dodatnu vanjsku membranu koja sadrži [[lipid]]e, a kod njih je i stanična stijenka odvojena od stanice periplazmatskim prostorom. | ||
Postoje i bakterije bez stanične stijenke, a to su [[mikoplazma|mikoplazme]].<ref>{{ | Postoje i bakterije bez stanične stijenke, a to su [[mikoplazma|mikoplazme]].<ref>{{Citiranje weba|author=|title=bakterije|url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5395|publisher=LZMK|accessdate=24. lipnja 2015.}}</ref> | ||
Gram-neosjetljive bakterije su vrste bakterija koje se ne mogu obojiti postupkom bojanja po Gramu (spirohete). | Gram-neosjetljive bakterije su vrste bakterija koje se ne mogu obojiti postupkom bojanja po Gramu (spirohete). | ||
Trenutačna izmjena od 09:00, 1. prosinca 2021.
Metoda bojanja po Gramu je empirijska metoda razlikovanja bakterija u dvije velike skupine (Gram-pozitivna bakterija i Gram-negativna bakterija) koja se osniva na kemijskim i fizičkim svojstvima njihove stanične stijenke.[1]
Metoda je nazvana danskom znanstveniku Hansu Christianu Gramu (1853. – 1938.). Gram je izumio i razvio ovu tehniku 1884. g.
Postupak bojanja
U postupku se koristi: kristalviolet, lugol, alkohol i safranin.
Dodavanjem kristalvioleta (na stakalce koje sadrži uzorak tkiva ili biološkog materijala) sve bakterije se boje ljubičasto. Lugol koji se dodaje nakon kristalviolet bojila, fiksira boju unutar stanične stijenke. Sve bakterije nakon dodavanja lugola i dalje ostaju obojene ljubičaste. Nakon lugola, primarno bojilo se ispire alkoholom. Primarno bojilo se ne može isprati iz stanične stijenke ako je mreža peptidoglikana stijenke dovoljno gusta, što znači da će bakterije s više slojeva peptidoglikana u stijenci ostati obojena ljubičasto, dok će bakterije bez dovoljne količine peptidoglikana postati ponovno neobojene. Na kraju postupka bojanja po Gramu dodaje se safranina (kontrastno bojilo) koji gram-negativne bakterije boji u ružičastu ili crvenu boju.
Gram-pozitivne bakterije imaju staničnu stijenku koju čine debeli (višeslojni) sloj peptidoglikani (50-90 % stanične stijenke). Peptoglikani zadržavaju boju (kristalviolet) unutar stijenke i nakon ispiranja alkoholom. Gram-negativne bakterije imaju tanji sloj peptidogilkana (10 % stanične stijenke), te se kristalviolet ispire alkoholom. Gram-negativne bakterije imaju i dodatnu vanjsku membranu koja sadrži lipide, a kod njih je i stanična stijenka odvojena od stanice periplazmatskim prostorom. Postoje i bakterije bez stanične stijenke, a to su mikoplazme.[2]
Gram-neosjetljive bakterije su vrste bakterija koje se ne mogu obojiti postupkom bojanja po Gramu (spirohete).
Gram-varijabilne bakterije su vrste bakterija koje u različitim uvjetima rasta mogu pokazati osobine i gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija.
Referencije
- ↑ Župan, Irina. "Odgovori na postavljena pitanja iz biologije". PBF Zagreb. http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori50.htm Pristupljeno 12. siječnja 2015.
- ↑ "bakterije". LZMK. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5395 Pristupljeno 24. lipnja 2015.