Razlika između inačica stranice »Ibrahim Fejić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ibrahim Fejić'''-->{{Infookvir političar
{{Infookvir političar
|ime            = Ibrahim [[Efendija|ef.]] Fejić
|ime            = Ibrahim [[Efendija|ef.]] Fejić
|slika          = Ibrahim Fejic.jpg|220px
|slika          = Ibrahim Fejic.jpg|220px

Trenutačna izmjena od 04:14, 8. ožujka 2022.

Ibrahim ef. Fejić
Ibrahim Fejić

7. reis-ul-ulema
trajanje službe
1947. – 1957.
Prethodnik Salih Safvet ef. Bašić
(vršitelj dužnosti)
Nasljednik Sulejman ef. Kemura
Rođenje 1879., Mostar
Smrt 15. prosinca 1962., Sarajevo
Zanimanje teolog

Ibrahim ef. Fejić (Mostar, 1879.Sarajevo, 15. prosinca 1962.), bošnjački teolog, sedmi po redu reis-ul-ulema u razdoblju SFR Jugoslavije.

Životopis

Ibrahim ef. Fejić je osnovno obrazovanje završio u Mostaru, a obrazovanje nastavio u Karađoz-begovoj medresi u istom gradu. Po završetku medrese nastavio je pohađanje višeg tečaja islamskih znanosti pred mostarskim alimom i muderisom hadži Salih ef. Alibegovićem, od kojeg je dobio i idžazet (diplomu). Po završetku školovanja posvećuje se vjersko-prosvjetnom radu u Mostaru, a posebno nakon postavljenja za muderisa Karađoz-begove medrese. Godine 1920. ponuđen mu je položaj člana Ulema medžlisa u Sarajevu, a prije Drugog svjetskog rata bio je biran za gradonačelnika Mostara. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Ibrahim ef. Fejić je aktivno sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu, a pet članova njegove obitelhi dalo su svoje živote za oslobođenje zemlje. Na temelju novog Ustava Islamske zajednice, donešenog 1947. godine, imenovan je 12. rujna 1947. sedmim po redu reis-ul-ulemom Islamske zajednice, a prvim reis-ul-ulemom u novoj Jugoslaviji. Svečana inauguracija i predaja menšure reis-ul-ulemi Ibrahim ef. Fejiću po prvi put u povijesti Rijaseta obavljena je u Gazi Husrev-begovoj umjesto Carevoj džamiji u Sarajevu. U svom desetogodišnjem djelovanju na ovom položaju naročito je radio na saniranju prilika u Islamskoj zajednici i normalizaciji odnosa s novom vlasti, te suzbijanju revanšizma. U studenom 1957. godine na osobni zahtjev uslijed duboke starosti povukao se u mirovinu, a umro je 15. prosinca 1962. godine u Sarajevu.[1]

Povezani članci

Izvori

Vanjske poveznice

Prethodi: Reis-ul-ulema
1947.1957.
Slijedi:
Salih Safvet ef. Bašić
(Vršitelj dužnosti)
Sulejman ef. Kemura