Razlika između inačica stranice »Crvene alge«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige))
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 13: Redak 13:
'''Crvene alge''' (Rhodophyta, od grčkih riječi ῥόδον = crven, i φυτόν = biljka) su velika skupina najčešće višestaničnih, morskih [[alga|algi]], uključujući i mnoge morske trave.
'''Crvene alge''' (Rhodophyta, od grčkih riječi ῥόδον = crven, i φυτόν = biljka) su velika skupina najčešće višestaničnih, morskih [[alga|algi]], uključujući i mnoge morske trave.


Postoji između 5000 i 6000 živućih [[vrsta (biologija)|vrsta]]<ref name="Thomas 02">'''Thomas, D.''' 2002 ''Seaweeds.'' in the Life Series. The Natural History Museum, London. {{ISBN|0-565-09175-1}}</ref>, dok neki drugi izvori govore da postoji više od 10.000 vrsta u ovom koljenu algi<ref name="Woelkerling 90">{{Citiranje knjige |author=W. J. Woelkerling |chapter=An introduction |editor=K. M. Cole & R. G. Sheath |year=1990 |title=Biology of the Red Algae |publisher=[[Cambridge University Press]], Cambridge |isbn=0-521-34301-1 |pages=1–6}}</ref>. Jedna su od najstarijih skupina eukariotskih algi.<ref name=Lee2008>{{Cite book|author=Lee, R.E.|title=Phycology, 4th edition|year=2008|isbn= 978-0521638838|publisher= Cambridge University Press|postscript=<!--None-->}}</ref> Samo dvadesetak rodova nastanjuje i vode na kopnu. Većinom žive pričvršćene za kamenitu podlogu, ali i za [[školjke]], te vrlo rijetko kao [[Epifitne biljke|epifit]]i pričvršćene za druge alge. Vrlo su ostjetljive na promjene temperature. Dosta su sitnije od smeđih algi, pa se na područjima jakih valova ne mogu održati, stoga žive u mirnim dubokim vodama.
Postoji između 5000 i 6000 živućih [[vrsta (biologija)|vrsta]]<ref name="Thomas 02">'''Thomas, D.''' 2002 ''Seaweeds.'' in the Life Series. The Natural History Museum, London. {{ISBN|0-565-09175-1}}</ref>, dok neki drugi izvori govore da postoji više od 10.000 vrsta u ovom koljenu algi<ref name="Woelkerling 90">{{Citiranje knjige |author=W. J. Woelkerling |chapter=An introduction |editor=K. M. Cole & R. G. Sheath |year=1990 |title=Biology of the Red Algae |publisher=[[Cambridge University Press]], Cambridge |isbn=0-521-34301-1 |pages=1–6}}</ref>. Jedna su od najstarijih skupina eukariotskih algi.<ref name=Lee2008>{{Citiranje knjige|author=Lee, R.E.|title=Phycology, 4th edition|year=2008|isbn= 978-0521638838|publisher= Cambridge University Press|postscript=<!--None-->}}</ref> Samo dvadesetak rodova nastanjuje i vode na kopnu. Većinom žive pričvršćene za kamenitu podlogu, ali i za [[školjke]], te vrlo rijetko kao [[Epifitne biljke|epifit]]i pričvršćene za druge alge. Vrlo su ostjetljive na promjene temperature. Dosta su sitnije od smeđih algi, pa se na područjima jakih valova ne mogu održati, stoga žive u mirnim dubokim vodama.


Najstariji fosilni nalazi ovih algi datiraju iz [[mezoproterozoik]]a (prije otprilike milijardu godina).
Najstariji fosilni nalazi ovih algi datiraju iz [[mezoproterozoik]]a (prije otprilike milijardu godina).
Redak 170: Redak 170:
== Literatura ==
== Literatura ==
{{izvori}}
{{izvori}}
{{Commonscat|Rhodophyta| }}
 


[[Kategorija:Crvene alge| ]]
[[Kategorija:Crvene alge| ]]
[[Kategorija:Biliphyta]]
[[Kategorija:Biliphyta]]

Trenutačna izmjena od 06:50, 2. siječnja 2022.

Crvene alge
Laurencia.jpg
Raspon fosila Mezoproterozoik - danas
Sistematika
Carstvo: Plantae
Podcarstvo: Biliphyta
Koljeno: Rhodophyta
Wettstein, 1901.

Crvene alge (Rhodophyta, od grčkih riječi ῥόδον = crven, i φυτόν = biljka) su velika skupina najčešće višestaničnih, morskih algi, uključujući i mnoge morske trave.

Postoji između 5000 i 6000 živućih vrsta[1], dok neki drugi izvori govore da postoji više od 10.000 vrsta u ovom koljenu algi[2]. Jedna su od najstarijih skupina eukariotskih algi.[3] Samo dvadesetak rodova nastanjuje i vode na kopnu. Većinom žive pričvršćene za kamenitu podlogu, ali i za školjke, te vrlo rijetko kao epifiti pričvršćene za druge alge. Vrlo su ostjetljive na promjene temperature. Dosta su sitnije od smeđih algi, pa se na područjima jakih valova ne mogu održati, stoga žive u mirnim dubokim vodama.

Najstariji fosilni nalazi ovih algi datiraju iz mezoproterozoika (prije otprilike milijardu godina).

Karakteristike

Crvene alge su jako posebna skupina algi. Imaju eukariotsku stanicu bez biča i centriola. Njihova stanična stijenka ima unutarnji sloj sastavljen od celuloze, dok je vanjski sloj građen od pektina, te je sluzast. Imaju jednu jezgru, rijetke su one koje u starosti imaju više jezgara. Kao rezerva za hranu služi im ugljikohidrat floridejski škrob (između glikogena i škroba), koji se u obliku zrnaca nalazi na površini rodoplasta. Crvenu boju daju im fikobilini. Kloroplasti nemaju endoplazmatski retikulum, a građeni su od paralelno naslaganih vrećica, tilakoida.

Razmnožavanje

Crvene alge se razmnožavaju nespolno, spolno ili izmjenom spolnog i nespolnog razmnožavanja (izmjenom generacija). Ciklus razmnožavanja može biti izazvan različitim čimbenicima, kao što je duljina dana[3]. Nemaju pokretnih stanica, spore i gamete su nepokretne, te se ove alge oslanjaju na vodene struje kao prijenosnik stanica u organe. Vegetativno razmnožavanje se ostvaruje diobom (kod jednostaničnih oblika), raskidanjem kolonije ili otkinutim dijelovima talusa. Također postoji razmnožavanje sporama, kod kojeg se stvaraju određene vrste spora (monospore, tetraspore i polispore) Spolni način razmnožavanja predstavljen je netipičnom oogamijom.

Koristi

Mnoge od koraljnih algi, koje izlučuju kalcijev karbonat i igraju veliku ulogu u gradnji koraljnih otoka, pripadaju ovoj skupini. Iz staničnih stijenki nekih vrsta dobivaju se različiti polisaharidi za primjenu u ljekarstvu (npr. irska mahovina). Također, neke alge iz ove skupine su tradicionalni dio europske i azijske kuhinje, npr. dulse i nori, te se koriste za pripravljenje dodataka kao što su agar, karagenan i drugi prehrambeni aditivi. Sadrže veliku količinu vitamina i bjelančevina, te se jednostavno uzgajaju, pa su zbog toga privlačne za kultivaciju, koja je u Japanu počela prije više od 300 godina.

Klasifikacija

A) Subphylum Cyanidiophytina H.S.Yoon, K.M.Müller, R.G.Sheath, F.D.Ott & D.Bhattacharya

B) Subphylum Eurhodophytina G.W.Saunders & Hommersand

C) Subphylum Proteorhodophytina Muñoz-Gómez, Mejía-Franco, Durnin, Colp, Grisdale, J.M.Archibald & Slamovits

D) Classis Rhodophyta classis incertae sedis

Porodice

  1. Acrochaetiaceae Fritsch ex W.R.Taylor
  2. Acrosymphytaceae S.C.Lindstrom
  3. Acrothesauraceae G.W.Saunders & Kraft
  4. Acrotylaceae F.Schmitz
  5. Ahnfeltiaceae Maggs & Pueschel
  6. Areschougiaceae J.Agardh
  7. Atractophoraceae Maggs, L.Le Gall & G.W.Saunders
  8. Balbianiaceae R.G.Sheath & K.M.Müller
  9. Balliaceae H.-G.Choi, G.T.Kraft, & G.W.Saunders
  10. Bangiaceae Duby
  11. Batrachospermaceae C.Agardh
  12. Blinksiaceae Hollenberg & I.A.Abbott
  13. Boldiaceae Herndon
  14. Bonnemaisoniaceae F.Schmitz
  15. Callithamniaceae Kützing
  16. Calosiphoniaceae Kylin
  17. Catenellopsidaceae P.A.Robbins
  18. Caulacanthaceae Kützing
  19. Ceramiaceae Dumortier
  20. Champiaceae Kützing
  21. Chondriellaceae Levring
  22. Chondrymeniaceae Rodriguez-Prieto, G.Sartoni, S.-M.Lin & Hommersand
  23. Colaconemataceae J.T.Harper & G.W.Saunders
  24. Compsopogonaceae F.Schmitz
  25. Corallinaceae J.V.Lamouroux
  26. Corallinales familia incertae sedis
  27. Corallinophycidae familia incertae sedis
  28. Corynocystaceae Kraft
  29. Corynodactylaceae G.W.Saunders, Wadland, Salomaki & C.E.Lane
  30. Crossocarpaceae Perestenko
  31. Cruoriaceae Kylin
  32. Cubiculosporaceae Kraft
  33. Cyanidiaceae Geitler
  34. Cystocloniaceae Kützing
  35. Delesseriaceae Bory
  36. Dicranemataceae Kylin
  37. Dixoniellaceae Yokoyama et al. ex J.L.Scott et al.
  38. Dumontiaceae Bory
  39. Endocladiaceae Kylin
  40. Entwisleiaceae F.J.Scott, G.W.Saunders & Kraft
  41. Erythropeltales incertae sedis
  42. Erythrotrichiaceae G.M.Smith
  43. Etheliaceae K.R.Dixon, C.W.Schneider & G.W.Saunders
  44. Faucheaceae Strachan, G.W.Saunders & Kraft
  45. Florideophyceae incertae sedis
  46. Fryeellaceae L.Le Gall, Dalen & G.W.Saunders
  47. Furcellariaceae Greville
  48. Gainiaceae R.L.Moe
  49. Galaxauraceae P.G.Parkinson
  50. Galdieriaceae Merola
  51. Gelidiaceae Kützing
  52. Gelidiellaceae K.-C.Fan
  53. Gigartinaceae Bory
  54. Glaucosphaeraceae Skuja
  55. Gloiosiphoniaceae F.Schmitz
  56. Gracilariaceae Nägeli
  57. Granufilaceae Z.X.Shi, S.L.Xie & D.Hua
  58. Haemeschariaceae Wilce & Maggs
  59. Halymeniaceae Bory
  60. Hapalidiaceae J.E.Gray
  61. Hildenbrandiaceae Rabenhorst
  62. Hydrolithaceae R.A.Townsend & Huisman
  63. Hymenocladiaceae Le Gall, Dalen & G.W.Saunders
  64. Inkyuleeaceae H.-G.Choi, Kraft, H.-S.Kim, Guiry & G.W.Saunders
  65. Kallymeniaceae Kylin
  66. Lemaneaceae C.Agardh
  67. Liagoraceae Kützing
  68. Liagoropsidaceae S.-M.Lin, Rodríguez-Prieto & Huisman
  69. Lithophyllaceae Athanasiadis
  70. Lithothamniaceae H.J.Haas
  71. Lomentariaceae Willkomm
  72. Mastophoraceae R.A.Townsend & Huisman
  73. Meiodiscaceae S.L.Clayden & G.W.Saunders
  74. Mesophyllumaceae C.W.Schneider & M.J.Wynne
  75. Mychodeaceae Kylin
  76. Mychodeophyllaceae Kraft
  77. Naccariaceae Kylin
  78. Nemaliaceae De Toni & Levi
  79. Nemastomataceae Ardissone
  80. Nizymeniaceae Womersley
  81. Orthogonacladiaceae G.H.Boo, Le Gall, K.A.Miller & S.M.Boo
  82. Ottiaceae Entwisle, J.R.Evans, M.L.Vis & G.W.Saunders
  83. Palmariaceae Guiry
  84. Peyssonneliaceae Denizot
  85. Phacelocarpaceae Searles
  86. Phragmonemataceae Skuja
  87. Phyllophoraceae Willkomm
  88. Pihiellaceae J.M.Huisman, A.R.Sherwood and I.A.Abbott
  89. Plocamiaceae Kützing
  90. Polyidaceae Kylin
  91. Porolithaceae R.A.Townsend & Huisman
  92. Porphyridiaceae Kylin
  93. Pseudoanemoniaceae V.J.Chapman
  94. Pterocladiaceae G.P.Felicini & Perrone
  95. Pterocladiophilaceae K.-C.Fan & Papenfuss
  96. Ptilocladiopsidaceae Rodriguez-Prieto, Freshwater & Hommersand
  97. Rhizophyllidaceae Ardissone
  98. Rhodachlyaceae G.W.Saunders, S.L.Clayden, J.L.Scott, K.A.West, U.Karsten & J.A.West
  99. Rhodellaceae H.S.Yoon, K.M.Müller, R.G.Sheath, F.D.Ott & D.Bhattacharya
  100. Rhodochaetaceae F.Schmitz
  101. Rhodogorgonaceae S.Fredericq, J.N.Norris & C.Pueschel
  102. Rhodomelaceae Horaninow
  103. Rhodophysemataceae G.W.Saunders & J.L.McLachlan
  104. Rhodophyta familia incertae sedis
  105. Rhodothamniellaceae G.W.Saunders
  106. Rhodymeniaceae Harvey
  107. Rhodymeniales incertae sedis
  108. Rissoellaceae Kylin
  109. Rufusiaceae Zuccarello & J.A.West
  110. Sarcodiaceae Kylin
  111. Schimmelmanniaceae G.W.Saunders & Kraft
  112. Schizymeniaceae Masuda & Guiry
  113. Schmitziellaceae Guiry, Garbary & G.W.Saunders
  114. Scinaiaceae Huisman, J.T.Harper & G.W.Saunders
  115. Sebdeniaceae Kylin
  116. Skujapeltaceae W.T.Hall & G.Claus
  117. Solieriaceae J.Agardh
  118. Sphaerococcaceae Dumortier
  119. Spongitaceae Kützing
  120. Sporolithaceae Verheij
  121. Stylonemataceae K.M.Drew
  122. Thoreaceae Hassall
  123. Tichocarpaceae Kylin
  124. Tsengiaceae G.W.Saunders & Kraft
  125. Wrangeliaceae J.Agardh
  126. Yamadaellaceae S.-M.Lin, Rodríguez-Prieto & J.M.Huisman

Izvori

Literatura

  1. ↑ Thomas, D. 2002 Seaweeds. in the Life Series. The Natural History Museum, London. ISBN 0-565-09175-1
  2. ↑ W. J. Woelkerling (1990). "An introduction". Unutar K. M. Cole & R. G. Sheath. Biology of the Red Algae. Cambridge University Press, Cambridge. str. 1–6. ISBN 0-521-34301-1 
  3. ↑ 3,0 3,1 Lee, R.E. (2008). Phycology, 4th edition. Cambridge University Press. ISBN 978-0521638838 
  4. ↑ Fossilworks pristupljeno 19. rujna 2018
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Crvene_alge&oldid=405249"