Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Caspar David Friedrich: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m no summary specified
m bnz
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Caspar David Friedrich'''-->{{Likovni umjetnik
{{Likovni umjetnik
|ime        = Caspar David Friedrich
|ime        = Caspar David Friedrich
|period          = [[romantizam]]
|period          = [[romantizam]]
Redak 52: Redak 52:
==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==


{{wikicitat}}
{
*[https://web.archive.org/web/20081027220208/http://www.caspar-david-friedrich-gesellschaft.de/index.htm Fundacija Caspar David Friedrich]
*[https://web.archive.org/web/20081027220208/http://www.caspar-david-friedrich-gesellschaft.de/index.htm Fundacija Caspar David Friedrich]



Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 15:10

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Caspar David Friedrich (5. rujna 1774., Greifswald7. svibnja 1840., Dresden) je njemački slikar i grafičar; najvažniji predstavnik romantizma u Njemačkoj i često smatran za najvažnijeg njemačkog umjetnika svoje generacije[1].

Tetschen Altar ili Križ u gori, 1807., 115 × 110.5 cm, Gemäldegalerie, Dresden
Friedrichovo prvo važnije djelo koje raskida s tradicijom prikazivanja oltarnog križa smještajući ga u krajolik.

Životopis

Brodolom Nade, 1824., ulje na platnu, 126.9 × 96.7 cm, Kunsthalle, Hamburg.

Caspar David Friedrich je rođen kao šesto od desetero djece u Greifswaldu, lučkom gradiću u Švedskoj Pomeraniji koji su Prusi anektirali 1815. god. Djetinjstvo mu je obilježeno tragedijom: majka mu je umrla kad mu je bilo sedam godina, mlađa mu je sestra umrla sa samo dvadeset mjeseci, a brat se utopio pokušavajući mu spasiti život u nesreći na klizanju. Studirao je kod J. G. Quistropa na kopenhagenskoj Akademiji umjetnosti, jednoj od najvažnijih u Europi, a potom se preselio u Dresden (1798.). Zajedno s Ph. O. Rundgeom C. D. Friedrich je važan i za književni krug oko Heinrich von Kleista, Novalisa i drugih njemačkih romantičarskih književnika. Njegovim slikama su se divili prijatelj Goethe, a otkupljivao je pruski kralj Fridrik Vilim III., na nagovor 15-godišnjeg princa, koji je kasnije postao Fridrik Vilim IV., a kupovali su ih i car Nikola i veliki knez Aleksandar. No, ipak je Friedrich umro u siromaštvu, i to „napola lud”[2]. Sahranjen je na groblju Svetog trojstva u Dresdenu.

„Nisam toliko slab da podlegnem zahtjevima svog vremena koje je u suprotnosti s mojim uvjerenjima. Ja stvorim čahuru oko sebe i puštam da drugi urade to isto. Ostavit ću vremenu da pokaže što će od toga biti: sjajni leptir ili crv.”
([3])


Proslavljen je tek u kasnom 19. stoljeću, a do 1920-ih njegove slike su otkrili ekspresionisti, a 1930-ih i nadrealisti i egzistencijalisti. Usponom nacizma ranih 1930-ih isticana je njegova vrijednost, a padom nacizma palo je i zanimanje za njegove slike jer su doživljavane kao nacionalističke. Tek je 1970-ih C. D. Friedrich ponovno priznat kao ikona njemačkog romantičarskog pokreta i slikar međunarodnog značaja.

Djela

Opatija u hrastovoj šumi, 1810., 110 × 171 cm, Stara nacionalna galerija u Berlinu
Lutalica iznad mora magle, 1818., 94.8 × 74.8 cm, Kunsthalle, Hamburg.

Prva djela C. D. Friedrich je radio u sepiji i crtežu, a u ulju ostvaruje impozantni Tretschen-Altar (Križ u planini). Najveći domet postiže u krajolicima, magličastim marinama, prizorima brodovlja, stijena, ledenih santi, gotičkih ruševina, i to stvaranjem određene atmosfere, služeći se simboličnim elementima (Brodolom Nade; Krajolik s dugom; Greiswaldska luka). Osobitu pozornost je poklanjao nijansama boja. U Friedrichovim slikama čovjek je često smješten u omalovažavajućem položaju naspram dominantnog krajolika (Lutalica iznad mora magle) koji, po riječima povjesničara Christophera Johna Murraya, „upravlja gledateljevim pogledom prema metafičkim dimenzijama”[4].

Njegov suvremenik, francuski kipar David d'Angers (1788.–1856.) ga je opisao kao čovjeka koji je pronašao „tragediju krajolika”[5].

„Ono što slikari krajolika vide u stotinu stupnjeva okolne prirode pokušavaju bez milosti utisnuti u vidik od 45 stupnjeva. Nadalje, ono što je u prirodi razdvojeno velikim prostorima, ugužvano je u prostor koji se prelijeva i preopterećuje oko, stvarajući neugodan i neukusan utjecaj na gledatelja.”
(Timothy Mitchell, "Caspar David Friedrich's Der Watzmann: German Romantic Landscape Painting and Historical Geology", The Art Bulletin 66 (3), 1984., str. 452.–464. doi:10.2307/3050447, JSTOR 3050447)


Izvori

  1. William Vaughan, German Romantic Painting, Yale University Press, New Haven, 1980., str. 65. ISBN 0-300-02387-1
  2. Philip B. Miller, "Anxiety and Abstraction: Kleist and Brentano on Caspar David Friedrich", Art Journal 33 (3), 1974., str. 205.–210., doi:10.2307/775783, JSTOR 775783
  3. John Russell, Art born in the fullness of age, The New York Times, 23. kolovoza 1987.
  4. Christopher John Murray, Encyclopedia of the Romantic Era, 1760-1850, Taylor & Francis, London, 2004., str. 338. ISBN 1-57958-422-5
  5. William Vaughan, Friedrich, Oxfordshire: Phaidon Press, Oxford, 2004. ISBN 0-7148-4060-2

Vanjske poveznice

{