Aeronomija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Aeronomija'''-->[[datoteka:Ozone altitude UV graph.jpg|mini|desno|300px|Apsorpcija [[ultraljubičasto zračenje|UV zračenja]] u [[Ozonski omotač|ozonskim sloju]].]]
[[datoteka:Ozone altitude UV graph.jpg|mini|desno|300px|Apsorpcija [[ultraljubičasto zračenje|UV zračenja]] u [[Ozonski omotač|ozonskim sloju]].]]


[[datoteka:Upperatmoslight1.jpg|mini|300px|Prikaz [[Plavi mlaz|plavog mlaza]], [[Crveni vilenjak|crvenog vilenjaka]] i [[Patuljak (elektromagnetizam)|patuljka]].]]
[[datoteka:Upperatmoslight1.jpg|mini|300px|Prikaz [[Plavi mlaz|plavog mlaza]], [[Crveni vilenjak|crvenog vilenjaka]] i [[Patuljak (elektromagnetizam)|patuljka]].]]

Posljednja izmjena od 8. travanj 2022. u 18:44

Apsorpcija UV zračenja u ozonskim sloju.
Prikaz plavog mlaza, crvenog vilenjaka i patuljka.

Aeronomija je grana meteorologije koja se bavi proučavanjem viših slojeva atmosfere, iznad 20 do 25 kilometara, i to prirodom njezinih sastojaka, gustoćom, temperaturom te mikrokemijskim procesima kao što su disocijacija molekula plinova na sastavne atome djelovanjem ultraljubičastog zračenja Sunca, te ionizacija ili stvaranje iona i slobodnih elektrona pod utjecajem kozmičkog zračenja, ultraljubičastog zračenja i gama-zraka na visinama od 60 kilometara. Aeronomija se bavi i proučavanjem vjetrova u visokoj atmosferi, a u svojim se istraživanjima služi posebnim sredstvima kao što su rakete, umjetni sateliti, radari i baloni. [1]

Ozonski omotač[uredi]

Podrobniji članak o temi: Ozonski omotač

Ozonski omotač ili ozonski sloj je dio Zemljine atmosfere, (stratosfera) koji sadrži relativno visoku koncentraciju ozona, a to je između 10 do 50 kilometara iznad Zemljine površine. Premda je količina ozona u atmosferi relativno mala (maksimalne koncentracije ne prelaze 0,001 %), njegova važnost za život na Zemlji je ogromna. To je filter za ultraljubičasto zračenje sa Sunca, koje ima valnu duljinu manju od 320 nm (UVB i UVC). Osim ozona ni jedan od preostalih sastojaka atmosfere ne apsorbira ultraljubičasto zračenje u rasponu od 240 do 290 nm. Kad bi to zračenje došlo do Zemljine površine, oštetilo bi genetički materijal (DNK), a fotosinteza, koja je neophodna za biljni svijet, bila bi onemogućena. [2]

Munje u gornjim slojevima atmosfere[uredi]

Poznat je takozvani plavi mlaz, slabi mlaz plave svjetlosti koja izbija iz vrha kumulonimbusa i diže se nepoznatim mehanizmom do visine od 40 do 50 kilometara brzinom većom od 90 km/s, te takozvani sprajt ili crveni vilenjak (engl. sprite), svjetlosna pojava u mezosferi, crvenkaste do plave boje i najraznovrsnijih oblika, od velikih mjehura do oblika nalik na veliku hobotnicu, povezana sa snažnim električnim izbijanjem iz kumulonimbusa u tlo. [3]

Izvori[uredi]

  1. aeronomija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. [2] "Ozone layer" 2007.
  3. munja, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.