Potpomognuta difuzija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
 
Redak 3: Redak 3:
'''Potpomognuta difuzija''' (eng. facilitated diffusion) je jedan od načina prolaza [[voda|vodi]] i [[ion]]ima kroz [[stanična membrana|staničnu membranu]]. Prvi je [[jednostavna difuzija]] (obična difuzija) preko [[kanalni protein|kanalnih proteina]]. Drugi je preko [[bjelančevina nosač|bjelančevine nosača]] (eng. carrier protein), a ovisno o tome je li konformacijska promjena nosača zahtijeva utrošak metaboličke energije ili ne, transport može biti ili potpomognuta difuzija ili [[aktivni transport (stanična biologija)|aktivni transport]]. Za neometani prolaz vode služe posebni proteini [[akvaporin]]i.<ref>{{citiranje weba|url=http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/fizika_biofizika/Nastavni_materijali/Biofizicki%20temelji%20fiziologije-2011.pdf |title=Biofizički temelji fiziologije|author=Davor Eterović|date=2010.|format=pdf|stranice=2|publisher=Katedra za medicinsku fiziku i biofiziku 2010./11., Sveučilište u Splitu - Medicinski fakultet|accessdate=15. veljače 2018.}}</ref>
'''Potpomognuta difuzija''' (eng. facilitated diffusion) je jedan od načina prolaza [[voda|vodi]] i [[ion]]ima kroz [[stanična membrana|staničnu membranu]]. Prvi je [[jednostavna difuzija]] (obična difuzija) preko [[kanalni protein|kanalnih proteina]]. Drugi je preko [[bjelančevina nosač|bjelančevine nosača]] (eng. carrier protein), a ovisno o tome je li konformacijska promjena nosača zahtijeva utrošak metaboličke energije ili ne, transport može biti ili potpomognuta difuzija ili [[aktivni transport (stanična biologija)|aktivni transport]]. Za neometani prolaz vode služe posebni proteini [[akvaporin]]i.<ref>{{citiranje weba|url=http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/fizika_biofizika/Nastavni_materijali/Biofizicki%20temelji%20fiziologije-2011.pdf |title=Biofizički temelji fiziologije|author=Davor Eterović|date=2010.|format=pdf|stranice=2|publisher=Katedra za medicinsku fiziku i biofiziku 2010./11., Sveučilište u Splitu - Medicinski fakultet|accessdate=15. veljače 2018.}}</ref>


[[File:Blausen 0394 Facilitated Diffusion.png|thumb|350px|3D prikaz potpognute difuzije]]
[[Datoteka:Blausen 0394 Facilitated Diffusion.png|thumb|350px|3D prikaz potpognute difuzije]]


Nasuprot aktivnom prijenosu, energija u potpomognutoj [[difuzija|difuziji]] koja će osigurati prijenos pribavlja se iz [[toplinska energija|toplinske]] energije [[nasumično gibanje|nasumičnog gibanja]]. Zbog toga se i ovdje neto prijenos zbiva pravcem od veće ka nižoj koncentraciji. Razliku čini prisustvo prijenosne bjelančevine (transportnog proteina) koja osigurava prolaz molekuli kroz membranu. Ograničenja u procesu su ograničenost broja raspoloživih prijenosnih bjelančevina i potrebno vrijeme svakog prijenosa kad bjelančevina prelazi u drugo stanje i potom se vraća u prvobitni oblik spreman za novi prihvat. Zbog tih ograničenja potpognuta difuzija ima znakove [[saturacijska kinetika|saturacijske kinetike]], što znači da neto difuzijski transmembranski protok ne može biti veći od određene najveće veličine.<ref name="Eterović-4">{{citiranje weba|url=http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/fizika_biofizika/Nastavni_materijali/Biofizicki%20temelji%20fiziologije-2011.pdf |title=Biofizički temelji fiziologije|author=Davor Eterović|date=2010.|format=pdf|stranice=4|publisher=Katedra za medicinsku fiziku i biofiziku 2010./11., Sveučilište u Splitu - Medicinski fakultet|accessdate=15. veljače 2018.}}</ref>
Nasuprot aktivnom prijenosu, energija u potpomognutoj [[difuzija|difuziji]] koja će osigurati prijenos pribavlja se iz [[toplinska energija|toplinske]] energije [[nasumično gibanje|nasumičnog gibanja]]. Zbog toga se i ovdje neto prijenos zbiva pravcem od veće ka nižoj koncentraciji. Razliku čini prisustvo prijenosne bjelančevine (transportnog proteina) koja osigurava prolaz molekuli kroz membranu. Ograničenja u procesu su ograničenost broja raspoloživih prijenosnih bjelančevina i potrebno vrijeme svakog prijenosa kad bjelančevina prelazi u drugo stanje i potom se vraća u prvobitni oblik spreman za novi prihvat. Zbog tih ograničenja potpognuta difuzija ima znakove [[saturacijska kinetika|saturacijske kinetike]], što znači da neto difuzijski transmembranski protok ne može biti veći od određene najveće veličine.<ref name="Eterović-4">{{citiranje weba|url=http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/fizika_biofizika/Nastavni_materijali/Biofizicki%20temelji%20fiziologije-2011.pdf |title=Biofizički temelji fiziologije|author=Davor Eterović|date=2010.|format=pdf|stranice=4|publisher=Katedra za medicinsku fiziku i biofiziku 2010./11., Sveučilište u Splitu - Medicinski fakultet|accessdate=15. veljače 2018.}}</ref>

Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 14:18

Shematski prikaz potpomognute difuzije u staničnoj membrani. Na slici ionski kanali i proteini nosači.

Potpomognuta difuzija (eng. facilitated diffusion) je jedan od načina prolaza vodi i ionima kroz staničnu membranu. Prvi je jednostavna difuzija (obična difuzija) preko kanalnih proteina. Drugi je preko bjelančevine nosača (eng. carrier protein), a ovisno o tome je li konformacijska promjena nosača zahtijeva utrošak metaboličke energije ili ne, transport može biti ili potpomognuta difuzija ili aktivni transport. Za neometani prolaz vode služe posebni proteini akvaporini.[1]

Datoteka:Blausen 0394 Facilitated Diffusion.png
3D prikaz potpognute difuzije

Nasuprot aktivnom prijenosu, energija u potpomognutoj difuziji koja će osigurati prijenos pribavlja se iz toplinske energije nasumičnog gibanja. Zbog toga se i ovdje neto prijenos zbiva pravcem od veće ka nižoj koncentraciji. Razliku čini prisustvo prijenosne bjelančevine (transportnog proteina) koja osigurava prolaz molekuli kroz membranu. Ograničenja u procesu su ograničenost broja raspoloživih prijenosnih bjelančevina i potrebno vrijeme svakog prijenosa kad bjelančevina prelazi u drugo stanje i potom se vraća u prvobitni oblik spreman za novi prihvat. Zbog tih ograničenja potpognuta difuzija ima znakove saturacijske kinetike, što znači da neto difuzijski transmembranski protok ne može biti veći od određene najveće veličine.[2]

Procesom potpomognute difuzije u stanice ulazi glukoza i većina aminokiselina. Inzulin uvelike određuje prijenos glukoze putem utjecaja na unutarstaničnu sintezu nosača, to jest inzulin je određivač.[2]

Izvori

  1. • Parametar format nije dopušten u klasi web
    • Parametar pages nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. 2,0 2,1
    • Parametar format nije dopušten u klasi web
    • Parametar pages nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web