Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Canterburyjske priče: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Canterburyjske priče'''-->'''Canterburyjske priče''' (''engl. The Canterbury Tales''), zbirka priča [[Geoffrey Chaucer|Geoffreya Chaucera]], većinom u stihovima, napisana na [[srednjoengleski jezik|srednjoengleskom jeziku]] između 1387. i 1400.<ref name=EB>[https://www.britannica.com/topic/The-Canterbury-Tales ''The Canterbury Tales'', Encyclopædia Britannica, 8. listopada 2015.] (pristupljeno 24. siječnja 2018.)</ref> Spada među temeljna djela [[Engleska književnost|engleske književnosti]]. Nastala je dijelom po uzoru na [[Dekameron|Decameron]] [[Giovanni Boccaccio|Giovannija Boccaccia]], s čijim se djelima Chaucer upoznao za boravka u Italiji.  
'''Canterburyjske priče''' (''engl. The Canterbury Tales''), zbirka priča [[Geoffrey Chaucer|Geoffreya Chaucera]], većinom u stihovima, napisana na [[srednjoengleski jezik|srednjoengleskom jeziku]] između 1387. i 1400.<ref name=EB>[https://www.britannica.com/topic/The-Canterbury-Tales ''The Canterbury Tales'', Encyclopædia Britannica, 8. listopada 2015.] (pristupljeno 24. siječnja 2018.)</ref> Spada među temeljna djela [[Engleska književnost|engleske književnosti]]. Nastala je dijelom po uzoru na [[Dekameron|Decameron]] [[Giovanni Boccaccio|Giovannija Boccaccia]], s čijim se djelima Chaucer upoznao za boravka u Italiji.  


Zbirku uokviruje priča o 30-ero hodočasnika koji iz okolice [[London|Londona]] kreću u [[Canterbury]] u pokrajini [[Kent]], kako bi se poklonili grobu Thomasa Becketa. Hodočasnici su predstavnici različitih društvenih staleža, zanimanja i osobnosti.<ref name=MS>[http://www.matica.hr/knjige/autor/590/ Milivoj Solar, ''Geoffrey Chaucer'', Književni leksikon, 2. izdanje, str. 79-80, matica.hr] (pristupljeno 24. siječnja 2018.)</ref> Pred polazak se okupljaju u gostionici Tabard i dogovaraju se da će se na putu do Canterburyja i natrag natjecati u pričanju priča. Chaucer je planirao napisati stotinjak priča, po dvije za svakog hodočasnika u odlasku i povratku. Do kraja života ih je napisao 24, od čega 22 u stihu (jampskom desetercu), i dvije u prozi. Priče žanrovski variraju od viteških romansi, narodnih priča, svetačkih legendi i [[Basna|basni]] do [[Himna|himne]], [[Alegorija|alegorije]] i čak [[Alkemija|alkemičarskog]] računa.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11514 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Chaucer, Geoffrey''] (pristupljeno 24. siječnja 2018.)</ref> Teme i priče su preuzete iz Decamerona, francuske književnosti i lokalnih legendi.<ref name=MS/> Prožete su [[Ironija|ironijom]], [[Humor|humorom]], i ponekad [[Satira|satirom]]. Odlikuje ih jednostavnost i lakoća izlaganja te korištenje poslovica, mudrih izreka i drugih obilježja narodnog jezika onoga vremena.<ref name=MS/>  
Zbirku uokviruje priča o 30-ero hodočasnika koji iz okolice [[London|Londona]] kreću u [[Canterbury]] u pokrajini [[Kent]], kako bi se poklonili grobu Thomasa Becketa. Hodočasnici su predstavnici različitih društvenih staleža, zanimanja i osobnosti.<ref name=MS>[http://www.matica.hr/knjige/autor/590/ Milivoj Solar, ''Geoffrey Chaucer'', Književni leksikon, 2. izdanje, str. 79-80, matica.hr] (pristupljeno 24. siječnja 2018.)</ref> Pred polazak se okupljaju u gostionici Tabard i dogovaraju se da će se na putu do Canterburyja i natrag natjecati u pričanju priča. Chaucer je planirao napisati stotinjak priča, po dvije za svakog hodočasnika u odlasku i povratku. Do kraja života ih je napisao 24, od čega 22 u stihu (jampskom desetercu), i dvije u prozi. Priče žanrovski variraju od viteških romansi, narodnih priča, svetačkih legendi i [[Basna|basni]] do [[Himna|himne]], [[Alegorija|alegorije]] i čak [[Alkemija|alkemičarskog]] računa.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11514 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Chaucer, Geoffrey''] (pristupljeno 24. siječnja 2018.)</ref> Teme i priče su preuzete iz Decamerona, francuske književnosti i lokalnih legendi.<ref name=MS/> Prožete su [[Ironija|ironijom]], [[Humor|humorom]], i ponekad [[Satira|satirom]]. Odlikuje ih jednostavnost i lakoća izlaganja te korištenje poslovica, mudrih izreka i drugih obilježja narodnog jezika onoga vremena.<ref name=MS/>  

Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 07:32

Canterburyjske priče (engl. The Canterbury Tales), zbirka priča Geoffreya Chaucera, većinom u stihovima, napisana na srednjoengleskom jeziku između 1387. i 1400.[1] Spada među temeljna djela engleske književnosti. Nastala je dijelom po uzoru na Decameron Giovannija Boccaccia, s čijim se djelima Chaucer upoznao za boravka u Italiji.

Zbirku uokviruje priča o 30-ero hodočasnika koji iz okolice Londona kreću u Canterbury u pokrajini Kent, kako bi se poklonili grobu Thomasa Becketa. Hodočasnici su predstavnici različitih društvenih staleža, zanimanja i osobnosti.[2] Pred polazak se okupljaju u gostionici Tabard i dogovaraju se da će se na putu do Canterburyja i natrag natjecati u pričanju priča. Chaucer je planirao napisati stotinjak priča, po dvije za svakog hodočasnika u odlasku i povratku. Do kraja života ih je napisao 24, od čega 22 u stihu (jampskom desetercu), i dvije u prozi. Priče žanrovski variraju od viteških romansi, narodnih priča, svetačkih legendi i basni do himne, alegorije i čak alkemičarskog računa.[3] Teme i priče su preuzete iz Decamerona, francuske književnosti i lokalnih legendi.[2] Prožete su ironijom, humorom, i ponekad satirom. Odlikuje ih jednostavnost i lakoća izlaganja te korištenje poslovica, mudrih izreka i drugih obilježja narodnog jezika onoga vremena.[2]

Canterburyske priče je na hrvatski preveo Luko Paljetak.[4]

Izvori

Sadržaj