Ana Lendvaj: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ana Lendvaj''' ([[1949.]] - [[23. veljače]] [[književnost u 2016.|2016.]]),<ref name="Večernjakova likovna">[https://www.vecernji.hr/kultura/vecernjakova-likovna-i-modna-kriticarka-ana-lendvaj-preminula-u-67-godini-1062579 Večernji list] Večernji.hr: ''Ana Lendvaj, Večernjakova likovna i modna kritičarka, preminula u 67. godini'', 23. veljače 2016. (pristupljeno 22. listopada 2017.)</ref> hrvatska [[modna kritika|modna]] i [[likovna kritika|likovna kritičarka]]<ref name="Pogledajte">[https://www.vecernji.hr/vijesti/prikazan-kratki-dokumentarni-film-in-memoriam-ani-lendvaj-1069262 Večernji list] Bojana Radović: ''Pogledajte kratki dokumentarni film 'In memoriam Ani Lendvaj' '' 17. ožujka 2016. (pristupljeno 22. listopada 2017.)</ref>, hrvatska pjesnikinja, kolumnistica i vrhunska publicistica<ref name="tihi odlazak">[https://www.vecernji.hr/kultura/tihi-odlazak-ane-lendvaj-udarila-je-temelje-hrvatske-modne-kritike-1062886 Večernji list] Denis Derk: ''Udarila je temelje hrvatske modne kritike '' 24. veljače 2016. (pristupljeno 22. listopada 2017.)</ref>, | |||
== | == Životopis == | ||
Rođenja 1949. godine.<ref name="Večernjakova likovna"/> 1960-ih i 1970-ih studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te biotehnologiju na BTO-u u Zagrebu. Prisutna u omladinskom i studentskom tisku. Skupa s Brankom Malešom bila je nezaobilazni dio dio umjetničkog emancipiranog buđenja zagrebačke urbane pozornice. U isto vrijeme pisala je i pjesme, koje je objavila u zbornicima Mladi hrvatski pjesnici uz autore kao što su [[Stjepan Gulin]], [[Branko Maleš]], [[Sead Begović]], [[Božica Jelušić]], [[Drago Štambuk]], [[Rene Matoušek]] i dr. Bila je u tom razdoblju voditeljica [[književna večer|književne večeri]]. Zagrebački [[Lapidarij]] imao je čast ugostiti njene večerei. Zadnjih godina uređivala je i poetske zbirke za zagrebačku Altagamu. Bila je članicom [[ULUPUH]]-a (Udruženja primijenjenih umjetnika Hrvatske), koji ju je 2013. nagradio. [[Kustos]]ica brojnih izložbi i autorica brojnih kataloških tekstova za izložbe.<ref name="tihi odlazak"/>U ULUPUHU-u je bila članica Studijske sekcije. Osobito je priređivala izložbe i programe u svezi s dizajnom i suvremenom umjetnošću. U Hrvatskoj je među prvima prepoznavala i pisala o prvim obrtima koji su stvarali modu u nas 1970-ih i 1980-ih godina. Kritički je vrjednovala prve industrijske kolekcije i konfekcije od [[Kamensko]]ga, [[Varteks]]a, [[DTR]]-a i ostalih, a s druge strane pisal je tekstove o revijama obrtnika i tranziciji iz nekadašnjih socijalističkih kolektiva modne industrije prema poimeničnom doprinosu modnom dizajnu od 1990-ih godina i prvih desetljeća 21. stoljeća. Pratila je na stotine modnih revija, [[Zlatna igla|Zlatnih igala]], [[Tjedan mode|Tjedana mode]] i [[Modni ormar|Modnih ormara]].<ref name="Večernjakova likovna"/> | Rođenja 1949. godine.<ref name="Večernjakova likovna"/> 1960-ih i 1970-ih studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te biotehnologiju na BTO-u u Zagrebu. Prisutna u omladinskom i studentskom tisku. Skupa s Brankom Malešom bila je nezaobilazni dio dio umjetničkog emancipiranog buđenja zagrebačke urbane pozornice. U isto vrijeme pisala je i pjesme, koje je objavila u zbornicima Mladi hrvatski pjesnici uz autore kao što su [[Stjepan Gulin]], [[Branko Maleš]], [[Sead Begović]], [[Božica Jelušić]], [[Drago Štambuk]], [[Rene Matoušek]] i dr. Bila je u tom razdoblju voditeljica [[književna večer|književne večeri]]. Zagrebački [[Lapidarij]] imao je čast ugostiti njene večerei. Zadnjih godina uređivala je i poetske zbirke za zagrebačku Altagamu. Bila je članicom [[ULUPUH]]-a (Udruženja primijenjenih umjetnika Hrvatske), koji ju je 2013. nagradio. [[Kustos]]ica brojnih izložbi i autorica brojnih kataloških tekstova za izložbe.<ref name="tihi odlazak"/>U ULUPUHU-u je bila članica Studijske sekcije. Osobito je priređivala izložbe i programe u svezi s dizajnom i suvremenom umjetnošću. U Hrvatskoj je među prvima prepoznavala i pisala o prvim obrtima koji su stvarali [[moda|modu]] u nas 1970-ih i 1980-ih godina. Kritički je vrjednovala prve industrijske kolekcije i konfekcije od [[Kamensko]]ga, [[Varteks]]a, [[DTR]]-a i ostalih, a s druge strane pisal je tekstove o revijama obrtnika i tranziciji iz nekadašnjih socijalističkih kolektiva modne industrije prema poimeničnom doprinosu modnom dizajnu od 1990-ih godina i prvih desetljeća 21. stoljeća. Pratila je na stotine modnih revija, [[Zlatna igla|Zlatnih igala]], [[Tjedan mode|Tjedana mode]] i [[Modni ormar|Modnih ormara]].<ref name="Večernjakova likovna"/> | ||
Suautorica knjige [[Feđa Vukić|Feđe Vukića]] i [[Ivan Rogić|Ivana Rogića]] “Zagreb – modernost i grad” iz 2003. Nije dovršila monografiju ''[[Primijenjena modna umjetnost Hrvatske]]''. Sociologu [[Žarko Paić|Žarku Paiću]] uredila je knjigu ''[[Vrtoglavica u modi – prema vizualnoj semiotici tijela]]''. Knjiga je važna jer je prva hrvatska modologija odnosno sveobuhvatna, interdisciplinarna studija o modi.<ref name="tihi odlazak"/> | Suautorica knjige [[Feđa Vukić|Feđe Vukića]] i [[Ivan Rogić|Ivana Rogića]] “Zagreb – modernost i grad” iz 2003. Nije dovršila monografiju ''[[Primijenjena modna umjetnost Hrvatske]]''. Sociologu [[Žarko Paić|Žarku Paiću]] uredila je knjigu ''[[Vrtoglavica u modi – prema vizualnoj semiotici tijela]]''. Knjiga je važna jer je prva hrvatska modologija odnosno sveobuhvatna, interdisciplinarna studija o modi.<ref name="tihi odlazak"/> | ||
Posljednja izmjena od 26. siječanj 2026. u 06:34
Ana Lendvaj (1949. - 23. veljače 2016.),[1] hrvatska modna i likovna kritičarka[2], hrvatska pjesnikinja, kolumnistica i vrhunska publicistica[3],
Životopis
Rođenja 1949. godine.[1] 1960-ih i 1970-ih studirala je jugoslavistiku i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te biotehnologiju na BTO-u u Zagrebu. Prisutna u omladinskom i studentskom tisku. Skupa s Brankom Malešom bila je nezaobilazni dio dio umjetničkog emancipiranog buđenja zagrebačke urbane pozornice. U isto vrijeme pisala je i pjesme, koje je objavila u zbornicima Mladi hrvatski pjesnici uz autore kao što su Stjepan Gulin, Branko Maleš, Sead Begović, Božica Jelušić, Drago Štambuk, Rene Matoušek i dr. Bila je u tom razdoblju voditeljica književne večeri. Zagrebački Lapidarij imao je čast ugostiti njene večerei. Zadnjih godina uređivala je i poetske zbirke za zagrebačku Altagamu. Bila je članicom ULUPUH-a (Udruženja primijenjenih umjetnika Hrvatske), koji ju je 2013. nagradio. Kustosica brojnih izložbi i autorica brojnih kataloških tekstova za izložbe.[3]U ULUPUHU-u je bila članica Studijske sekcije. Osobito je priređivala izložbe i programe u svezi s dizajnom i suvremenom umjetnošću. U Hrvatskoj je među prvima prepoznavala i pisala o prvim obrtima koji su stvarali modu u nas 1970-ih i 1980-ih godina. Kritički je vrjednovala prve industrijske kolekcije i konfekcije od Kamenskoga, Varteksa, DTR-a i ostalih, a s druge strane pisal je tekstove o revijama obrtnika i tranziciji iz nekadašnjih socijalističkih kolektiva modne industrije prema poimeničnom doprinosu modnom dizajnu od 1990-ih godina i prvih desetljeća 21. stoljeća. Pratila je na stotine modnih revija, Zlatnih igala, Tjedana mode i Modnih ormara.[1]
Suautorica knjige Feđe Vukića i Ivana Rogića “Zagreb – modernost i grad” iz 2003. Nije dovršila monografiju Primijenjena modna umjetnost Hrvatske. Sociologu Žarku Paiću uredila je knjigu Vrtoglavica u modi – prema vizualnoj semiotici tijela. Knjiga je važna jer je prva hrvatska modologija odnosno sveobuhvatna, interdisciplinarna studija o modi.[3] U antologiju hrvatske modne pozornice upisala je imena Branke Donassy, Dženise Pecotić, I-gle, Roberta Severa, Igora Galaša, Tončija Vladislavića, Ruže Hodak, Davora Klarića, Renate Svetić i brojnih drugih kreatora.[3]
Pisala je kritike za Večernji list, za koji je pisala honorarno od 1975. i za stalno od 1979. pa sve do smrti. Uvijek je bila otvorena ka mladim, kreativnim ljudima i praksama što joj je otvaralo novinske stranice mnogih specijaliziranih časopisa, novina, priloga.[3] U Večernjem listu pisala je u kulturnoj rubrici gdje je pratila novu umjetničku praksu, a od 1985. posvetila se modnoj i tekstilnoj sceni, motivacijom dizajn kao umjetnost).[1] Rad Ane Lendvaj dotakao se poznatih osoba poput Branke Donassy, Dženise Pecotić, Tonča Vladislavića, Matije Vuice i drugih. Poznatoj Vuici Ana Lendvaj organizirala je modne revije još osamdesetih godina 20. stoljeća.[2]
Važna je osoba hrvatskog novinarstva, zato što je bila novinarkom novinarka koja je modu i modnu kritiku uvela na stranice dnevnog tiska. Također je bila važna za etabliranje modnih manifestacija.[2] Hrvatsku publicistiku obogatila je kolumnom u Večernjakovu Ekranu, u kojoj je pisala o medijski potpuno zanemarenom radijskom programu. Često je pisala na sva tri svoja polja: u modi o modnim revijama, u književnmosti o pjesničkim prvijencima ili u likovnosti o izložbama nestora hrvatske likovne pozornice.[3]
Pokretač i organizator Fashion.hr Vinko Filipić Večernjem listu prvi je predložio osnovati Modnu nagradu koja će nositi ime Ane Lendvaj, što se i ostvarilo. Zajedno će ju pokrenuti Večernji list i Fashion.hr, a prva će biti dodijeljena za 2016. godinu. Nagradu će dobiti autor najbolje kolekcije prikazane te godine. U konkurenciju ulaze sve kolekcije hrvatske mode, iz svih modnih manifestacija, ali i prikazane kao samostalne revije. Modni novinari odlučit će o pobjedniku.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Večernji list Večernji.hr: Ana Lendvaj, Večernjakova likovna i modna kritičarka, preminula u 67. godini, 23. veljače 2016. (pristupljeno 22. listopada 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Večernji list Bojana Radović: Pogledajte kratki dokumentarni film 'In memoriam Ani Lendvaj' 17. ožujka 2016. (pristupljeno 22. listopada 2017.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Večernji list Denis Derk: Udarila je temelje hrvatske modne kritike 24. veljače 2016. (pristupljeno 22. listopada 2017.)
Vanjske poveznice
- Večernji list Anine riječi koje treba upamtiti: Dobro je ono što je dobro za život, Denis Derk, 29. lipnja 2016.