Razlika između inačica stranice »Nalanda«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 18: Redak 18:
'''Nalanda''' ([[sanskrit]]: संस्कृतम्, ''Nālandā'') je važan [[arheologija|arheološki]] lokalitet [[Povijest Indije|staroindijskog]] [[Magadha|magadskog]] [[samostan]]a (''mahavihara'') u pokrajini [[Bihar]] u [[Indija|Indiji]]. Nalazi se 95 km jugoistočno od središta pokrajine, [[Patna]], u blizini grada [[Bihar Sharif]]a.
'''Nalanda''' ([[sanskrit]]: संस्कृतम्, ''Nālandā'') je važan [[arheologija|arheološki]] lokalitet [[Povijest Indije|staroindijskog]] [[Magadha|magadskog]] [[samostan]]a (''mahavihara'') u pokrajini [[Bihar]] u [[Indija|Indiji]]. Nalazi se 95 km jugoistočno od središta pokrajine, [[Patna]], u blizini grada [[Bihar Sharif]]a.


Nalanda je bila važno [[Vede|vedsko]]/[[Budizam|budističko]]<ref>{{cite book | last = Scharfe, Hartmut | title = Education in Ancient India. Handbook of Oriental Studies. 16. | publisher = Brill| location = London | pages = 149. | unused_data = {{ISBN|9789004125568}}|authorlink}}</ref> središte od [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća pr. Kr.]]<ref name="Britannica Education">"History of Education", ''Encyclopædia Britannica'', 2007.</ref>
Nalanda je bila važno [[Vede|vedsko]]/[[Budizam|budističko]]<ref>{{Citiranje knjige | last = Scharfe, Hartmut | title = Education in Ancient India. Handbook of Oriental Studies. 16. | publisher = Brill| location = London | pages = 149. | unused_data = {{ISBN|9789004125568}}|authorlink}}</ref> središte od [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeća pr. Kr.]]<ref name="Britannica Education">"History of Education", ''Encyclopædia Britannica'', 2007.</ref>
do oko [[1200.]] god. Ruševine Nalande se sastoje od stupa, svetišta, vihara (stambene i obrazovne zgrade) i važnih umjetničkih djela u štuku, kamenu i metalu. Nalanda se ističe kao najstarije sveučilišta na Indijskom potkontinentu. Tu se obavljalo organizirani prijenos znanja tijekom neprekinutog razdoblja od 800 godina. Povijesni razvoj Nalande svjedoči o razvoju budizma i procvatu samostanskih i obrazovnih tradicija. Zbog toga je 2016. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1502 Archaeological Site of Nalanda Mahavihara (Nalanda University) at Nalanda, Bihar] {{eng oznaka}} Preuzeto 10. kolovoza 2016.</ref> .
do oko [[1200.]] god. Ruševine Nalande se sastoje od stupa, svetišta, vihara (stambene i obrazovne zgrade) i važnih umjetničkih djela u štuku, kamenu i metalu. Nalanda se ističe kao najstarije sveučilišta na Indijskom potkontinentu. Tu se obavljalo organizirani prijenos znanja tijekom neprekinutog razdoblja od 800 godina. Povijesni razvoj Nalande svjedoči o razvoju budizma i procvatu samostanskih i obrazovnih tradicija. Zbog toga je 2016. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1502 Archaeological Site of Nalanda Mahavihara (Nalanda University) at Nalanda, Bihar] {{eng oznaka}} Preuzeto 10. kolovoza 2016.</ref> .
{{Široka slika|Ancient mound, Bargaon , Nalanda, Bihar.JPG|800px|<center>Panorama starog indijskog budističkog samostana Nalanda sa [[stupa|stupom]] Sariputta|40%|left}}
{{Široka slika|Ancient mound, Bargaon , Nalanda, Bihar.JPG|800px|<center>Panorama starog indijskog budističkog samostana Nalanda sa [[stupa|stupom]] Sariputta|40%|left}}
Redak 46: Redak 46:


== Izvori ==
== Izvori ==
{{commonscat}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}


Trenutačna izmjena od 08:12, 17. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Nalanda (sanskrit: संस्कृतम्, Nālandā) je važan arheološki lokalitet staroindijskog magadskog samostana (mahavihara) u pokrajini Bihar u Indiji. Nalazi se 95 km jugoistočno od središta pokrajine, Patna, u blizini grada Bihar Sharifa.

Nalanda je bila važno vedsko/budističko[1] središte od 5. stoljeća pr. Kr.[2] do oko 1200. god. Ruševine Nalande se sastoje od stupa, svetišta, vihara (stambene i obrazovne zgrade) i važnih umjetničkih djela u štuku, kamenu i metalu. Nalanda se ističe kao najstarije sveučilišta na Indijskom potkontinentu. Tu se obavljalo organizirani prijenos znanja tijekom neprekinutog razdoblja od 800 godina. Povijesni razvoj Nalande svjedoči o razvoju budizma i procvatu samostanskih i obrazovnih tradicija. Zbog toga je 2016. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[3] .

Panorama starog indijskog budističkog samostana Nalanda sa stupom Sariputta
Magnify-clip.png
Panorama starog indijskog budističkog samostana Nalanda sa stupom Sariputta

Odlike i povijest

Karta arheološkog lokaliteta Nalanda Mahavihara
Zapadni toranj i votivne stupe
Personificacija Prajnaparamite na sanskrtskom Astasahasrika Prajnaparamita Sutra iluminiranom rukopisu iz Nalande (oko 700.-1100. god.)

Krajnje formalizirana metoda vedskog učenja potaknulo je osnivanje velikih nastavnih institucija kao što Taksila, Nalanda i Vikramasila koje se često matraju za indijska rana sveučilišta[4]. Vrata ovih sveučilišta bila su otvorena svima bez obzira na dob, spol, vjeroispovijest ili klasnu pripadnost. Jedino što je bilo potrebno bilo je poznavanje sanskrta i prolazak na usmenom prijemnom ispitu[5].

Nalanda je procvjetala pod pokroviteljstvom Gupta carstva u 5. i 6. stoljeću, a kasnije pod Haršeom, carem Kannauja. Liberalne kulturne tradicije koje su naslijedili od Gupta rezultiralo je razdobljem rasta i prosperiteta sve do devetog stoljeća. Sljedeća stoljeća su bila vrijeme postupnog pada, razdoblje tijekom kojega tantrički razvoj budizma postao najizraženiji u istočnoj Indiji pod Pala Carstva[6]. Nalanda, ili u prijevodu “Mjesto koje daruje lotos”, je tijekom 1700 godina primala i učitelje i učenike iz udaljenih krajeva poput Tibeta, Kine, Koreje, Japana, Sumatre i Središnje Azije, pa čak i Europe, a na vrhuncu razvoja imala je 10.000 učenika i 1500 učitelja. Primjerice, kineski dvorski učenjak Hiuen Tsang je na zahtjev cara T’ai Tsunga u Nalandi proveo pet godina istražujući budizam i brahmanizam, a pri povratku u Kinu sa sobom je ponio stotinjak sanskrtskih djela koja je do kraja života prevodio na kineski jezik[5]. Arheološki dokazi također dokazuju kontakt sa Šailendra dinastijom iz Indonezije, čiji su kraljevi sagradili samostan u kompleksu.

Velik dio našeg znanja o Nalandi dolazi iz spisa hodočasničkih redovnika iz istočne Azije, kao što su Xuanzang i Yijing koji su putovali u Mahaviharu u 7. stoljeću. Vincent Smith je zapisao kako će "detaljna povijest Nalande biti povijest mahajana budizma". Mnogi od imena koje je Xuanzang zabilježio u svom putopisu kao učenike Nalande su imena onih koji su razvili filozofiju mahajane. Naime, svi učenici u Nalandi su studirali mahajana budizam, ali i tekstove osamnaest (hinajana) sekti budizm. Njihov plan i program je također uključivao i druge predmete, kao što su vede, jogu, logiku, sanskrtsku, gramatiku, medicinu i samkja filozofiju[6].

Nalandu je vrlo vjerojatno opljačkala i uništila vojska muslimanske mamelučke dinastije pod vodstvom generala Bahtijara Kildžija oko 1200. god.[7] Iako neki izvori navode da je Mahavihara nastavila s radom na improvizirani način još neko vrijeme, s vremenom je napuštena i zaboravljena sve do 19. stoljeća kada je lokalitet ispitan preliminarnim iskopavanjima koje je proveo Arheološki institut Indije. Sustavna iskopavanja su započela 1915. godine kada je iskopano jedanaest samostana i šest hramova od opeke uredno posloženih na području od 12 hektara. Nizu malih skulptura, novca, pečata i natpisa otkriveni su u ruševinama; od kojih su mnogi izloženi u Nalanda Arheološkom muzeju smještenom u blizini. Nalanda je danas značajno turističko odredište, kao dio budističkog turizma.

Znamenitosti

  • Iskopane prostorije samostana Mahavihara
  • Štuko ukrasi na portalu tornja
  • Samostan br. 4. s ućiteljskom katedrom
  • Samostan br. 12.
  • Bakreni Buda Šakjamuni iz ranog 8. st.

Izvori

  1. ↑ Scharfe, Hartmut. Education in Ancient India. Handbook of Oriental Studies. 16.. London: Brill. str. 149. 
  2. ↑ "History of Education", Encyclopædia Britannica, 2007.
  3. ↑ Archaeological Site of Nalanda Mahavihara (Nalanda University) at Nalanda, Bihar (engl.) Preuzeto 10. kolovoza 2016.
  4. ↑ Jessica Frazier, ur., The Continuum companion to Hindu studies, 2011., London: Continuum, str. 34. ISBN 978-0-8264-9966-0
  5. ↑ 5,0 5,1 Ivančica Krivdić, Čarobna Indija, Nova Akropola, pristupljeno 10. kolovoza 2016.
  6. ↑ 6,0 6,1 Sukumar Dutt, Buddhist Monks And Monasteries of India: Their History And Contribution To Indian Culture, 1988., George Allen and Unwin Ltd, London, ISBN 81-208-0498-8
  7. ↑ Satish Chandra, Volume 1 of Medieval India: From Sultanat to the Mughals, Har-Anand Publications, 2008., str. 41. ISBN 8124110646
v • r • u
Svjetska baština u Indiji
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (29)
Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
Indijska zastava
Prirodna baština (7)
Mješovita baština (1)
Nematerijalna
svjetska baština (8)
Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskritsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.)

1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nalanda&oldid=333598"