More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir kardinal | |||
| ime_kardinala = Antonio María Barbieri | | ime_kardinala = Antonio María Barbieri | ||
| slika = | | slika = | ||
Redak 26: | Redak 26: | ||
Alfredo Barbieri je rođen u [[Montevideo|Montevideu]] od Joséa i Mariane (rođ. Romano) Barbieri. U početku su njegovi [[roditelji]] bili protiv toga da on postane [[svećenik]], ali on ipak pristupa [[kapucini]]ma [[8. prosinca]] [[1913.]] godine. Kasnije se preselio u Genovu, [[Italija]] kako bi nastavi svoj novicijat. Prima habit [[8. rujna]] [[1915.]] godine te prima svečane zavjete i uzima ime Antonio María. | Alfredo Barbieri je rođen u [[Montevideo|Montevideu]] od Joséa i Mariane (rođ. Romano) Barbieri. U početku su njegovi [[roditelji]] bili protiv toga da on postane [[svećenik]], ali on ipak pristupa [[kapucini]]ma [[8. prosinca]] [[1913.]] godine. Kasnije se preselio u Genovu, [[Italija]] kako bi nastavi svoj novicijat. Prima habit [[8. rujna]] [[1915.]] godine te prima svečane zavjete i uzima ime Antonio María. | ||
On je tada pohađao kapucinske škole te [[Papinsko sveučilište Gregoriana]]. Barbieri je zaređen [[17. prosinca]] [[1921.]],<ref>{{ | On je tada pohađao kapucinske škole te [[Papinsko sveučilište Gregoriana]]. Barbieri je zaređen [[17. prosinca]] [[1921.]],<ref>{{Eng oznaka}} [http://www.catholic-hierarchy.org/bishop/bbarbieri.html www.catholic-hierarchy.org], pristupljeno 23. ožujka 2016.</ref> i dobio doktorat iz teologije [[9. srpnja]] [[1923.]] Za svoje geslo uzeo je dio iz molitve [[Oče naš]] - ''Dođi kraljevstvo tvoje'' ([[latinski|lat.]] ''Adveniat Regnuum Tuum''). Odbio je biti profesor na prestižnom sveučilištu u [[Rim]]u i vratio se u [[Urugvaj]]u, gdje je služio kao pastor u lokalnom kapucinskom [[samostan]]u. | ||
Dana [[6. listopada]] [[1936.]] godine, Barbieri je imenovan [[koadjutor]]om Montevidea i naslovnim biskupom od Macra. Primio je biskupsku posvetu [[8. studenog]] od nadbiskupa Filippa te nadbiskupa Giovannia Aragona i biskupa Alfreda Viole. Barbieri je postao nadbiskup Montevideo [[20. studenog]] [[1940.]] Osim njegove vještine u teologiji, također je istaknuti [[povjesničar]], [[violinist]] i [[esejist]].<ref name="Time58">{{ | Dana [[6. listopada]] [[1936.]] godine, Barbieri je imenovan [[koadjutor]]om Montevidea i naslovnim biskupom od Macra. Primio je biskupsku posvetu [[8. studenog]] od nadbiskupa Filippa te nadbiskupa Giovannia Aragona i biskupa Alfreda Viole. Barbieri je postao nadbiskup Montevideo [[20. studenog]] [[1940.]] Osim njegove vještine u teologiji, također je istaknuti [[povjesničar]], [[violinist]] i [[esejist]].<ref name="Time58">{{Eng oznaka}} TIME Magazine. [http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,937728-4,00.html The New Cardinals] 22. prosinca 1958.</ref> Papa [[Ivan XXIII.]] uzvisio je Barbierija na rang kardinal-svećenika crkve ''S. Crisogno'', na [[konzistorij]]u [[15. prosinca]] [[1958.]], te je tako postao prvi urugvajski [[kardinal]]. | ||
Sudjelovao je na konklavi [[1963.]] godine i na [[Drugi vatikanski koncil|Drugom vatikanskom koncilu]] (1962.-1965.). Barbieri je podnio ostavku na mjesto nadbiskupa Montevidea, [[17. studenog]] [[1976.]], nakon trideset i pet godina radnog staža.<ref>{{es icon}} [http://www.arquidiocesis.net/?seccion=rHistorica www.arquidiocesis.net], pristupljeno 23. ožujka 2016.</ref> Umro je [[6. srpnja]] [[1979.]] godine, za vrijeme pontifikata pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] | Sudjelovao je na konklavi [[1963.]] godine i na [[Drugi vatikanski koncil|Drugom vatikanskom koncilu]] (1962.-1965.). Barbieri je podnio ostavku na mjesto nadbiskupa Montevidea, [[17. studenog]] [[1976.]], nakon trideset i pet godina radnog staža.<ref>{{es icon}} [http://www.arquidiocesis.net/?seccion=rHistorica www.arquidiocesis.net], pristupljeno 23. ožujka 2016.</ref> Umro je [[6. srpnja]] [[1979.]] godine, za vrijeme pontifikata pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] |
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 11:09
Njegova Uzoritost Antonio María Barbieri | |
---|---|
Montevidejski nadbiskup | |
ADVENIAT REGNUUM TUUM | |
Rođen | 12. listopada 1892. Montevideo |
Umro | 6. srpnja 1979. Montevideo |
Svećenik | 17. prosinca 1921. |
Biskup | 8. studenog 1936. |
Nadbiskup | 20. studenog 1940. |
Kardinal | 15. prosinca 1958. |
Nacionalnost | Urugvajac |
Služba | kardinal svećenik |
Portal: Kršćanstvo | |
Portal o životopisima |
Antonio María Barbieri, OFM Cap (Montevideo, 12. listopada 1892. - Montevideo, 6. srpnja 1979.), je bio urugvajski rimokatolički kardinal i nadbiskup Montevidea.
Životopis
Alfredo Barbieri je rođen u Montevideu od Joséa i Mariane (rođ. Romano) Barbieri. U početku su njegovi roditelji bili protiv toga da on postane svećenik, ali on ipak pristupa kapucinima 8. prosinca 1913. godine. Kasnije se preselio u Genovu, Italija kako bi nastavi svoj novicijat. Prima habit 8. rujna 1915. godine te prima svečane zavjete i uzima ime Antonio María.
On je tada pohađao kapucinske škole te Papinsko sveučilište Gregoriana. Barbieri je zaređen 17. prosinca 1921.,[1] i dobio doktorat iz teologije 9. srpnja 1923. Za svoje geslo uzeo je dio iz molitve Oče naš - Dođi kraljevstvo tvoje (lat. Adveniat Regnuum Tuum). Odbio je biti profesor na prestižnom sveučilištu u Rimu i vratio se u Urugvaju, gdje je služio kao pastor u lokalnom kapucinskom samostanu.
Dana 6. listopada 1936. godine, Barbieri je imenovan koadjutorom Montevidea i naslovnim biskupom od Macra. Primio je biskupsku posvetu 8. studenog od nadbiskupa Filippa te nadbiskupa Giovannia Aragona i biskupa Alfreda Viole. Barbieri je postao nadbiskup Montevideo 20. studenog 1940. Osim njegove vještine u teologiji, također je istaknuti povjesničar, violinist i esejist.[2] Papa Ivan XXIII. uzvisio je Barbierija na rang kardinal-svećenika crkve S. Crisogno, na konzistoriju 15. prosinca 1958., te je tako postao prvi urugvajski kardinal.
Sudjelovao je na konklavi 1963. godine i na Drugom vatikanskom koncilu (1962.-1965.). Barbieri je podnio ostavku na mjesto nadbiskupa Montevidea, 17. studenog 1976., nakon trideset i pet godina radnog staža.[3] Umro je 6. srpnja 1979. godine, za vrijeme pontifikata pape Ivana Pavla II.
Izvori
- ↑ (engl.) www.catholic-hierarchy.org, pristupljeno 23. ožujka 2016.
- ↑ (engl.) TIME Magazine. The New Cardinals 22. prosinca 1958.
- ↑ (šp.) www.arquidiocesis.net, pristupljeno 23. ožujka 2016.
Prethodnik: | Nadbiskup Montevidea Antonio María Barbieri (1940. – 1976.) |
Nasljednik: |
Juan Francisco Aragone (1919. – 1940.) |
Carlos Parteli Keller (1976. – 1985.) |