Razlika između inačica stranice »Andrija Torquat Brlić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Andrija Torquat Brlić'''-->'''Andrija Torquat Brlić''' ([[Slavonski Brod]], [[15. svibnja]] [[1826.]] - Slavonski Brod, [[21. svibnja]] [[1868.]]), hrvatski političar i publicist.
'''Andrija Torquat Brlić''' ([[Slavonski Brod]], [[15. svibnja]] [[1826.]] - Slavonski Brod, [[21. svibnja]] [[1868.]]), hrvatski političar i publicist.


[[Datoteka:Гроб Игњата Вјекослава Брлића, члана Дружтва Србске Словесности, фрањевачки самостан у Цернику.jpg|mini|desno|Nadgrobna spomen ploča koju je Andrija, sa bratom i sestrama, podigao svom ocu. Franjevački samostan u [[Cernik]]u]]
[[Datoteka:Гроб Игњата Вјекослава Брлића, члана Дружтва Србске Словесности, фрањевачки самостан у Цернику.jpg|mini|desno|Nadgrobna spomen ploča koju je Andrija, sa bratom i sestrama, podigao svom ocu. Franjevački samostan u [[Cernik]]u]]

Trenutačna izmjena od 21:09, 30. travnja 2022.

Andrija Torquat Brlić (Slavonski Brod, 15. svibnja 1826. - Slavonski Brod, 21. svibnja 1868.), hrvatski političar i publicist.

Nadgrobna spomen ploča koju je Andrija, sa bratom i sestrama, podigao svom ocu. Franjevački samostan u Cerniku

Sudjelovao je na Sveslavenskom kongresu u Pragu 1848., a te i iduće godine bio je izaslanik bana Jelačića u Parizu. Do Oktroiranog ustava zastupao je ideju austro-slavističkog preuređenja monarhije.[1] Tijekom 1850. i 1851. bio je tajnik Matice ilirske, a od 1853. do 1857. studira pravo u Beču i potom se zapošljava kao odvjetnik u rodnom Brodu.[2] Nakon 1861. zastupa Vojnu krajinu u Hrvatskom saboru[3], a kasnije biva tajnikom Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine u Zagrebu. Bio je bliski prijatelj Matije Mesića i putopisca Tome Skalice, a kuće triju obitelji bile su smještene veoma blizu jedna drugoj.[4] Također je osobno poznavao biskupa Strossmayera, a snaha mu je bila poznata književnica Ivana Brlić-Mažuranić. Poznavao je njemački, francuski, poljski, češki, ruski i slovački jezik, a služio se i engleskim.[5] Poznavao je i Vuka Karadžića i Iliju Garašanina.[6] Autor je knjige Gramatika ilirskog jezika iz 1854., a uređivao je i pisao priloge u mnogim časopisima (Kolo, Slavenski jug, Neven). Njegov dnevnik pisan od 1844. do 1857. važno je vrelo za hrvatsku povijest i u njemu se nalazi skoro sve što je poznato o obitelji Skalica.[7]

Zanimljivosti

Prilikom putovanja u London 1850. godine, prvi put je vidio bicikl u Doveru: "... vidih ...kolica gvozdena, na kojima se vozaju ljudi okretjuć kolesa nogama." Iste godine u Parizu doživljava neugodnosti na ulici, zbog brade: "Varošani me gledaju kao na bjelu vranu. Doista typ stranjski imat moram, jer nitko bradu nenosi. Ele sami bluzari su."

Izvori

  1. ↑ proleksis.lzmk.hr, "Brlić, Andrija Torkvat", objavljeno svibnja 2014., pristupljeno 31. ožujka 2015.
  2. ↑ povijest.net, "Andrija Torkvat Brlić", objavljeno 1. listopada 2008., pristupljeno 31. ožujka 2015.
  3. ↑ enciklopedija.hr, "Brlić, Andrija Torkvat", pristupljeno 31. ožujka 2015.
  4. ↑ Tomo Skalica - Galijom oko svijeta (putopisi Hrvata koji je prvi oplovio Zemlju), Slavonski Brod 2007.
  5. ↑ Zbornik o Andriji Torkvatu Brliću, pp. 127. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest. 2012.
  6. ↑ Brlić, Andrija Torkvat (1935). Ulomci dnevnika Andrije Torquata Brlića (od 17.9.-1.12.1848), pp. 35.. Zagreb.
  7. ↑ www.gksb.hr, "Brlić, Andrija Torkvat,", pristupljeno 31. ožujka 2015.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Andrija_Torquat_Brlić&oldid=499489"