Razlika između inačica stranice »Franc Miklošič«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (no summary specified)
 
Redak 25: Redak 25:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{commonscat}}
 
* [http://www.slovenska-biografija.si/oseba/sbi367124/ Miklošič, Franc, vitez plemeniti] <small>(Slovenska biografija)</small>
* [http://www.slovenska-biografija.si/oseba/sbi367124/ Miklošič, Franc, vitez plemeniti] <small>(Slovenska biografija)</small>
{{mrva}}
{{mrva}}

Trenutačna izmjena od 22:49, 1. studenoga 2021.

Franz Miklošič

Franc Miklošič (njem. Franz Ritter von Miklosich) (Radomerščak pri Ljutomeru, 20. studenoga 1813. – Beč, 7. ožujka 1891.), slovenski filolog i jezikoslovac, jedan od osnivača suvremene slavistike.[1]

Životopis

Doktorirao je na Sveučilištu u Grazu, gdje je jedno vrijeme radio kao profesor filozofije. Godine 1838. preselio se u Beč, gdje je doktorirao pravo. Iako je imao doktorate iz te dvije discipline, svoje istraživanje najviše je usmjerio na proučavanje slavenskih jezika. Zbog toga se zaposlio u Carskoj biblioteci u Beču, gdje je radio od 1844. do 1862. godine. On je također držao i katedru za slavensku filologiju na Bečkom sveučilištu od 1849. do 1886. godine. Biran je i u članstvo Bečke akademije, u kojoj je imao funkciju tajnika njenog povijesnog i filozofskog odjeljenja.

U Proljeću naroda 1848. Miklošič je aktivno sudjelovao u Slovenskom nacionalnom pokretu. Bio je predsjednik političkog udruženja „Slovenija“ koji su osnovali slovenski studenti koji su studirali u Grazu i Beču. Uz Matiju Majara bio je jedan od autora koji su razradili ideju o Ujedinjenoj Sloveniji. Nakon neuspjeha revolucionarnih zahtjeva, Miklošič se posvetio samo akademskim aktivnostima. Miklošič je 1849. postavljen za voditelja tek osnovane katedre za slovensku filologiju Sveučilišta u Beču i ostao je na tom mjestu do 1886. Postao je član Bečke akademije, koja ga je izabrala za tajnika svog povijesnog i filozofskog odsjeka. Njegovi brojni radovi su se nisu ticali samo slavenskih jezika, već i rumunjskog, albanskog, grčkog i jezika Roma i Sinta.

Uz Vuka Karadžića, Đuru Daničića, Dimitrija Demetera, Ivana Mažuranića i Ivana Kukuljevića bio je potpisnik Bečkog književnog dogovora o zajedničkom književnom jeziku Hrvata i Srba.

Izbor iz djela

  • udžbenici:
    • Nauk o glasovima staroslavenskoga jezika – Lautlehre der altslovenischen Sprache
    • Morfologija staroslavenskoga jezika – Formenlehre der altslovenischen Sprache
    • Rječnik staroslavenskoga jezika – Lexicon linguae slovenicae veteris dialecti
    • Slovenska berila, V–VIII
  • samostalne knjige:
    • Poredbena gramatika slavenskih jezika (Vergleichende Grammatik der slavischen Sprachen, I–IV, 1852.–75.)
    • Staroslavensko-grčko-latinski rječnik (1862.–65.)
    • Etimološki rječnik slavenskih jezika (Etymologisches Wörterbuch der slavischen Sprachen, 1886.)

Izvori

  1. Miklošič, Franc Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 13. veljače 2015.

Vanjske poveznice