Razlika između inačica stranice »Branko Bogunović«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branko Bogunović''' ([[Drvar]], [[24. listopada]] [[1911.]] — [[Šibenik]], [[1945.]]), bio je [[Četnici|četnički]] [[vojvoda]] iz [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugoga svjetskoga rata]]. Surađivao je s [[NDH]] u borbama protiv partizana. Njegov rođeni brat [[Uroš Bogunović|Uroš]] bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i [[Orden narodnog heroja|narodni heroj]] [[SFRJ|Jugoslavije]]. | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
{{citat|»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«<ref>AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH isprava je zavedena pod brojem VT/57/42.</ref>}} | {{citat|»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«<ref>AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH isprava je zavedena pod brojem VT/57/42.</ref>}} | ||
Isplata je izvršena početkom lipnja. O tome dr. Sinčić obavještava [[Ante Pavelić|Pavelića]]: "''Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima''."<ref>AVII, 195,12/6—1</ref> Župan [[David Sinčić]] je iz [[Knin]]a 17. lipnja [[1942.]] godine poslao nadređenima izvješće o suradnji s postrojbama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, strijeljivu i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama:{{citat|Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila. Četnici poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.<ref name="slobodnadalmacija1">{{ | Isplata je izvršena početkom lipnja. O tome dr. Sinčić obavještava [[Ante Pavelić|Pavelića]]: "''Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima''."<ref>AVII, 195,12/6—1</ref> Župan [[David Sinčić]] je iz [[Knin]]a 17. lipnja [[1942.]] godine poslao nadređenima izvješće o suradnji s postrojbama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, strijeljivu i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama:{{citat|Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila. Četnici poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.<ref name="slobodnadalmacija1">{{Citiranje weba |author=piše Goran Kotur |url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/65858/Default.aspx |title=NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar |publisher=Slobodnadalmacija.hr |date=15. kolovoza 2009. |accessdate=4. rujna 2014. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130326144229/http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/65858/Default.aspx |archivedate=26. ožujka 2013. }}</ref>}} | ||
U izvješću [[Mladen Žujović (četnik)|Mladena Žujovića]] generalu Mihailoviću od [[6. kolovoza]] 1943. godine stoji:{{citat|Tu još postoje i neke Birčaninove vojvode Brana Bogunović, [[Mane Rokvić]] i još neki sve od zla oca i gore majke, mrze se između sebe, proganjaju se, prijete zločinima svima i svakome — napasti.<ref>Nikola Milovanović, [http://www.znaci.net/00001/11_45.htm Draža Mihailović], "Rad", Beograd, 1984.</ref>}} | U izvješću [[Mladen Žujović (četnik)|Mladena Žujovića]] generalu Mihailoviću od [[6. kolovoza]] 1943. godine stoji:{{citat|Tu još postoje i neke Birčaninove vojvode Brana Bogunović, [[Mane Rokvić]] i još neki sve od zla oca i gore majke, mrze se između sebe, proganjaju se, prijete zločinima svima i svakome — napasti.<ref>Nikola Milovanović, [http://www.znaci.net/00001/11_45.htm Draža Mihailović], "Rad", Beograd, 1984.</ref>}} | ||
Trenutačna izmjena od 12:56, 30. travnja 2022.
Branko Bogunović (Drvar, 24. listopada 1911. — Šibenik, 1945.), bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskoga rata. Surađivao je s NDH u borbama protiv partizana. Njegov rođeni brat Uroš bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj Jugoslavije.
Životopis
Branko Bogunović je rođen, odrastao i završio osnovnu školu u Drvaru. Srednje obrazovanje stekao je u Banjoj Luci, potom je vojni rok odslužio u zrakoplovstvu u Sarajevu i nakon toga postao čuvar državnih šuma u Drvaru. Imao je četiri brata i tri sestre: Ljubu, Mitu, Uroša, Nikolu, Milevu, Nataliju i Dušanku. Bio je oženjen Milkom Bašić, iz sela Kamenice, s kojom je imao sina Duška.
Po izbijanju ustanka u NDH 1941. godine, predvodio je četnike u pokolju Hrvata u Bosanskom Grahovu. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Branko Bogunović je bio pomoćnik zapovjednika Dinarske četničke divizije i zapovjednik četničkog korpusa „Gavrilo Princip“. Zbog svojih zasluga je od Crkve svetog Petra u Donjem Tiskovcu dobio urešeno tradicionalno odijelo koje je prije njega navodno nosio vojvoda Pavasović u ustanku 1715. godine, a zatim i vojvoda Golub Babić u ustanku 1875. godine.
Kod župana NDH Davida Sinčića u Knin je početkom prosinca 1941. godine, zajedno s drugim četničkim vođama, došao i Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju protiv ustanka.[1] Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. svibnja 1942. depešom obavještava »vrhovničtvo« velike župe Bribir i Sidraga o isporuci oružja Bogunoviću i drugim četnicima:
„»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«[2]”
Isplata je izvršena početkom lipnja. O tome dr. Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. lipnja 1942. godine poslao nadređenima izvješće o suradnji s postrojbama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, strijeljivu i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama:
„Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila. Četnici poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.[4]”
U izvješću Mladena Žujovića generalu Mihailoviću od 6. kolovoza 1943. godine stoji:
„Tu još postoje i neke Birčaninove vojvode Brana Bogunović, Mane Rokvić i još neki sve od zla oca i gore majke, mrze se između sebe, proganjaju se, prijete zločinima svima i svakome — napasti.[5]”
Bogunović je ranjen prigodom proboja blokade u Pađenima, 4. prosinca 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani su ga zarobili i ubili.
Izvori
- ↑ Veliki župan Sinčić je 7. veljače 1942. obavijestio Pavelića da »Brane Bogunović iz Bosanskog Grahova uvijek djeluje u smislu smirenja«. (NOB u Dalmaciji, 2,872).
- ↑ AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH isprava je zavedena pod brojem VT/57/42.
- ↑ AVII, 195,12/6—1
- ↑ piše Goran Kotur (15. kolovoza 2009.). "NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar". Slobodnadalmacija.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2013.. http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/65858/Default.aspx Pristupljeno 4. rujna 2014.
- ↑ Nikola Milovanović, Draža Mihailović, "Rad", Beograd, 1984.