Nagrada Ksaver Šandor Gjalski: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
Nema sažetka uređivanja
 
(Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Nagrada Ksaver Šandor Gjalski'''-->'''Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"''', književna je nagrada utemeljena [[27. listopada]] [[1979.]] godine. Dodjeljuje ju grad [[Zabok]] i [[Društvo hrvatskih književnika]] na manifestaciji "Dani Ksavera Šandora Gjalskog".
'''Nagrada ''Ksaver Šandor Gjalski'' ''', književna je nagrada utemeljena [[27. listopada]] [[književnost u 1979.|1979.]] godine. Dodjeljuje ju grad [[Zabok]] i [[Društvo hrvatskih književnika]] na manifestaciji Danima Ksavera Šandora Gjalskog.


Do [[1985.]] godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. godine nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom [[Ksaver Šandor Gjalski|K.Š. Gjalskog]] i novčani iznos.  
Do [[1985.]] godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. godine nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom [[Ksaver Šandor Gjalski|K.Š. Gjalskog]] i novčani iznos.  
Redak 44: Redak 44:
* 2019.: [[Goran Tribuson]] - roman ''Otac od bronce''<ref name=Popis/>
* 2019.: [[Goran Tribuson]] - roman ''Otac od bronce''<ref name=Popis/>
* 2020.: [[Ena Katarina Haler]] - roman ''Nadohvat''<ref name="Dani Gjalskog 2020.">[http://danigjalskog.com/2020/10/dobitnica-nagrade-gjalski-za-2020/ Dani Ksaver Šandora Gjalskog] Bojan Janjanin: Dobitnica Nagrade Gjalski za 2020., 15. listopada 2020., pristupljeno 15. listopada 2020.</ref>
* 2020.: [[Ena Katarina Haler]] - roman ''Nadohvat''<ref name="Dani Gjalskog 2020.">[http://danigjalskog.com/2020/10/dobitnica-nagrade-gjalski-za-2020/ Dani Ksaver Šandora Gjalskog] Bojan Janjanin: Dobitnica Nagrade Gjalski za 2020., 15. listopada 2020., pristupljeno 15. listopada 2020.</ref>
 
* 2021.: [[Zoran Ferić]] - ''Putujuće kazalište''<ref name=dhk0806>[https://dhk.hr/nagrade-i-natjecaji/nagrade/ksaver-sandor-gjalski/ ''DHK > Nagrade > Ksaver Šandor Gjalski'']. DHK. Pristupljeno 8. lipnja 2025.</ref>
* 2022.: [[Ludwig Bauer]] - ''Dvostruki život Eve Braun''<ref name=dhk0806/>
* 2023.: [[Ivan Lovrenović]] - ''U sjeni fantoma''<ref name=dhk0806/>
* 2024.: [[Kristian Novak]] - ''Slučaj vlastite pogibelji''<ref name=dhk0806/>


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 8. lipanj 2025. u 02:17

Nagrada Ksaver Šandor Gjalski , književna je nagrada utemeljena 27. listopada 1979. godine. Dodjeljuje ju grad Zabok i Društvo hrvatskih književnika na manifestaciji Danima Ksavera Šandora Gjalskog.

Do 1985. godine nagrada se dodjeljivala svake druge godine kao poticaj neafirmiranim autorima. Nakon 1985. godine nagrada se dodjeljuje svake godine i to za najbolje objavljeno prozno književno djelo u Republici Hrvatskoj. Odluku o nagradi donosi povjerenstvo od 5 članova. Nagradu čini povelje, plaketa s likom K.Š. Gjalskog i novčani iznos.

Dobitnici

  • 1981.: Ivan Aralica - roman Stjegonoše. Nagrađeni rukopis objavljen 1982. godine u biblioteci HIT, Znanje pod naslovom Put bez sna.[1]
  • 1983.: Prva nagrada nije dodijeljena.
Druga nagrada - Iris Supek Tagliaferro - Kraj svijeta počinje kihanjem
Treća nagrada - Tatjana Arambašin Slišković - Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, dhk.hr, pristupljeno 13. svibnja 2017.
  2. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Dani Gjalskog 2008., pristupljeno 31. prosinca 2010.
  3. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Dani Gjalskog 2009., pristupljeno 31. prosinca 2010.
  4. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Ivana Šojat Kuči ove godine najnagrađivanija hrvatska književnica, pristupljeno 31. prosinca 2010.
  5. ↑ Hrvatsko slovo, 'Gjalski Aralici' , str. 2, 28. listopada 2001. (HINA/HS)
  6. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 2013, pristupljeno 29. lipnja 2015.
  7. ↑ Dani Ksavera Šandora Gjalskog Dobitnica književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2014, pristupljeno 29. lipnja 2015.
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Društvo hrvatskih književnika, dhk.hr, (pristupljeno 15. prosinca 2017.)
  9. ↑ Dani Ksaver Šandora Gjalskog Bojan Janjanin: Dobitnica Nagrade Gjalski za 2020., 15. listopada 2020., pristupljeno 15. listopada 2020.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 DHK > Nagrade > Ksaver Šandor Gjalski. DHK. Pristupljeno 8. lipnja 2025.

Vanjske poveznice

v •  • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981.: Ivan Aralica (Put bez sna) • 1983.: Iris Supek (Kraj svijeta počinje kihanjem) • 1983.: Tatjana Arambašin Slišković (Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica) • 1985.: Irena Vrkljan (Svila, škare) • 1986.: Pavao Pavličić (Trg slobode) • 1987.: Hrvoje Hitrec (Ljubavi na crnom baršunu) • 1988.: Dubravka Ugrešić (Forsiranje romana reke) • 1989.: Nedjeljko Fabrio (Berenikina kosa) • 1990.: Zvonimir Majdak (Krevet) • 1991.: Goran Tribuson (Potonulo groblje) • 1992.: Feđa Šehović (Svi kapetanovi brodolomi) • 1993.: Dalibor Cvitan (Ervin i luđaci) • 1994.: Miljenko Jergović (Sarajevski Marlboro) • 1995.: Pavao Pavličić (Šapudl) • 1996.: Višnja Stahuljak (Sjećanja) • 1997.: Alenka Mirković-Nađ (91,6 Mhz glasom protiv topova) • 1998.: Ratko Cvetnić (Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata) • 1999.: Goran Tribuson (Trava i korov) • 2000.: Zoran Ferić (Anđeo u ofsajdu) • 2001.: Stjepan Tomaš (Odnekud dolaze sanjari) • 2002.: Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2003.: Josip Mlakić (Živi i mrtvi) • 2004.: Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005.: Luko Paljetak (Skroviti vrt) • 2006.: Igor Štiks (Elijahova stolica) • 2007.: Sanja Lovrenčić (U potrazi za Ivanom) • 2008.: Ivo Brešan (Katedrala) • 2009.: Ratko Cvetnić (Polusan) • 2010.: Ivana Šojat Kuči (Unterstadt) • 2011.: Ivan Aralica (Carske kočije) • 2012.: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013.: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014.: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015.: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016.: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) • 2017.: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši) • 2018.: Jurica Pavičić (Crvena voda) • 2019.: Goran Tribuson (Otac od bronce) • 2020.: Ena Katarina Haler (Nadohvat) 2021.: Zoran Ferić (Putujuće kazalište) 2022.: Ludwig Bauer (Dvostruki život Eve Braun) 2023.: Ivan Lovrenović (U sjeni fantoma) 2024.: Kristian Novak (Slučaj vlastite pogibelji)

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nagrada_Ksaver_Šandor_Gjalski&oldid=598301"