Razlika između inačica stranice »Slani grah«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
| dvoimeno_autorstvo = [[Carolus Linnaeus|L.]] | | dvoimeno_autorstvo = [[Carolus Linnaeus|L.]] | ||
}} | }} | ||
[[ | [[Datoteka:Cicer arietinum noir MHNT.BOT.2017.12.2.jpg|thumb|''Cicer arietinum noir'']] | ||
'''Slanutak''' ili '''slanac grah''' ([[latinski|lat]]. ''Cicer arietinum'') – [[biljka|biljna]] vrsta iz porodice [[mahunarke|mahunarki]] (lat. ''Fabaceae''). Slanutak je i [[povrće|povrtlarska]] kultura. | '''Slanutak''' ili '''slanac grah''' ([[latinski|lat]]. ''Cicer arietinum'') – [[biljka|biljna]] vrsta iz porodice [[mahunarke|mahunarki]] (lat. ''Fabaceae''). Slanutak je i [[povrće|povrtlarska]] kultura. | ||
| Redak 36: | Redak 36: | ||
Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati veliku važnost za zemlje gdje se slanutak i uzgaja, a to su prije svega [[Indija]], [[Bliski istok]], [[Srednji istok]] i [[Srednja Europa]]. | Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati veliku važnost za zemlje gdje se slanutak i uzgaja, a to su prije svega [[Indija]], [[Bliski istok]], [[Srednji istok]] i [[Srednja Europa]]. | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 07:02, 8. svibnja 2022.
| Slanutak | |
|---|---|
 Bijeli i zeleni slanutak | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Fabales |
| Porodica: | Fabaceae |
| Potporodica: | Faboideae |
| Rod: | Cicer |
| Vrsta: | C. arietinum |
| Dvojno ime | |
| Cicer arietinum L. | |
Slanutak ili slanac grah (lat. Cicer arietinum) – biljna vrsta iz porodice mahunarki (lat. Fabaceae). Slanutak je i povrtlarska kultura.
Opis
Slanutak je mahunasta, bjelančevinasta biljka i visokovrijedna namirnica za ljudsku prehranu. Sjeme je slično sjemenu soje ili sušenom zrnu graška, svijetlosmeđe je boje, a koristi se kao varivo ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje jela. Nedozrelo sjeme ljušti se iz mahuna i priprema kao mladi grah ili grašak. U istočnim zemljama slanutak se melje u brašno i od njega se peku peciva ili se u određenom omjeru (10 do 20%) miješa s pšeničnim brašnom i peče kruh. Najpopularniji orijentalni specijalitet od slanutka su popečene sjemenke, koje se grickaju kao kokice ili sjemenke bundeve i suncokreta.
Sastav i hranjiva vrijednost
Biokemijski sastav slanutka sličan je ostalim mahunarkama. Osušeno zrno sadrži 17,4 do 23,3 posto bjelančevina, 53,5 do 63,6 posto ugljikohidrata, 4,1 do 5,5 posto biljnog ulja, 3,3 do 5,5 posto celuloze i 3,2 - 3,4 posto mineralnih tvari.
Mlade mahune slanutka nisu preporučljive za jelo, jer vegetativna masa (stabljika, lišće, pa prema tome i mahuna) ima visok sadržaj jabučne i oksalne kiseline, što može izazvati ozbiljne poremećaje u organizmu.
Slanutak je vrlo dobar izvor željeza, čak i kuhan slanutak sadrži duplo više željeza od jednake količine mesa. Količina kalcija također je visoka i udružena je s bjelančevinama koje povećavaju njegovu apsorpciju. Ako je u obroku zastupljena i žitarica, takav obrok ima potpuni sastav potrebnih aminokiselina. Ima nizak glikemijski indeks.
Novija istraživanja koja su obuhvatila 19 različitih kultivara slanutka uzgajanih u stakleniku, pokazala su da je i lišće slanutka isto tako vrijedno pažnje, jer sadrži osim vitamina i značajnu količinu nekih minerala, pa tako može parirati kupusu i špinatu. Sadržaj kalcija, magnezija i kalija u lišću slanutka veći je nego u špinatu i kupusu dok je sadržaj željeza, cinka i bakra približno jednak.
Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati veliku važnost za zemlje gdje se slanutak i uzgaja, a to su prije svega Indija, Bliski istok, Srednji istok i Srednja Europa.