Toggle menu
243,3 tis.
110
18
643 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Amfoternost: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Amfoternost'''-->'''Amfoternost''' (od grč. riječi ''amfoteros'', što znači s obje strane, obostran; i jedan i drugi) jest sposobnost (svojstvo) nekih tvari (elemenata; hidroksida, oksida i sulfida), da već prema sredstvu u kojem se nalaze, mogu djelovati (reagiraju) kao kiseline ili kao baze.<br />
'''Amfoternost''' (od grč. riječi ''amfoteros'', što znači s obje strane, obostran; i jedan i drugi) jest sposobnost (svojstvo) nekih tvari (elemenata; hidroksida, oksida i sulfida), da već prema sredstvu u kojem se nalaze, mogu djelovati (reagiraju) kao kiseline ili kao baze.<br />
To svojstvo pokazuju ugl. oni spojevi u kojima je veza između središnjeg i kisikova atoma približno iste polarnosti kao i veza između kisikova i vodikova atoma tako da se uz određene uvjete heterolitički kida jedna, odn. druga veza. Npr. [[aluminij]]ev hidroksid (Al(OH)<sub>3</sub>), u kiselome mediju reagira kao baza, a u lužnatome kao [[kiselina]]. Voda također pokazuje amfoterno svojstvo.
To svojstvo pokazuju ugl. oni spojevi u kojima je veza između središnjeg i kisikova atoma približno iste polarnosti kao i veza između kisikova i vodikova atoma tako da se uz određene uvjete heterolitički kida jedna, odn. druga veza. Npr. [[aluminij]]ev hidroksid (Al(OH)<sub>3</sub>), u kiselome mediju reagira kao baza, a u lužnatome kao [[kiselina]]. Voda također pokazuje amfoterno svojstvo.



Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 10:06

Amfoternost (od grč. riječi amfoteros, što znači s obje strane, obostran; i jedan i drugi) jest sposobnost (svojstvo) nekih tvari (elemenata; hidroksida, oksida i sulfida), da već prema sredstvu u kojem se nalaze, mogu djelovati (reagiraju) kao kiseline ili kao baze.
To svojstvo pokazuju ugl. oni spojevi u kojima je veza između središnjeg i kisikova atoma približno iste polarnosti kao i veza između kisikova i vodikova atoma tako da se uz određene uvjete heterolitički kida jedna, odn. druga veza. Npr. aluminijev hidroksid (Al(OH)3), u kiselome mediju reagira kao baza, a u lužnatome kao kiselina. Voda također pokazuje amfoterno svojstvo.

Amfoterni elementi pod određenim uvjetima mogu stvarati katione (kao metali), a pod drugim anione (kao nemetali). Spojevi koji imaju i kiselu i bazičnu skupinu u istoj molekuli (npr. aminokiseline) mogu se također smatrati amfoternima. Otapala (npr. voda), koja mogu dati i primiti proton, nazivaju se amfiprotičnima.

Amfoterni spojevi mogu imati ili samo kationske ili samo anionske ione, za razliku od cviteriona koji u isto vrijeme mogu imati oba ionska stanja u istoj molekuli.

Primjeri

Primjeri amfoternih tvari su aminokiseline, proteini i voda. Mnogi metali (cink, kositar, olovo, aluminij i berilij) imaju amfoterne okside.

Cinkov oksid (ZnO) reagira različito u ovisnosti od pH otopine:

U kiseloj sredini: ZnO + 2H+ → Zn2+ + H2O

U lužnatoj sredini: ZnO + H2O + 2OH- → [Zn(OH)4]2-

Izvor

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 1 (A-Bd), str. 209.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-31-2