Razlika između inačica stranice »Josip Skoblar«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Josip Skoblar'''-->{{ | <!--'''Josip Skoblar'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik | ||
| ime = Josip Skoblar | | ime = Josip Skoblar | ||
| slika = | | slika = |
Trenutačna izmjena od 03:40, 18. studenoga 2021.
Josip Skoblar | ||
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Puno ime | Josip Skoblar | |
Nadimak | Joško | |
Rođenje | 12. ožujka 1941. | |
Visina | 182 cm | |
Trenutačni klub | Olympique Marseille | |
Položaj | skaut | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1958. – 1959. 1959. – 1966. 1966. – 1970. 1966. – 1967. 1970. – 1975. 1975. – 1977. |
NK Zadar OFK Beograd Hannover 96 → Marseille (posudba) Olympique Marseille HNK Rijeka |
162 (63) 57 (30) 15 (13) 159 (138) 36 (10) |
Reprezentativna karijera | ||
1961. – 1967. | Jugoslavija | 32 (11) |
Trenerska karijera | ||
1983. – 1986. 1986. – 1987. 1987. – 1988. 1988. – 1989. 1989. 1990. – 1991. 1994. 1995. – 1996. 1998. 2000. |
HNK Rijeka HNK Hajduk Split Hamburg SV NK Dinamo Zagreb Real Valladolid HNK Hajduk Split Nimes Olympique HNK Rijeka NK Zadar Libanon | |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Josip Skoblar (Privlaka, 12. ožujka 1941.) je hrvatski nogometaš i trener, bivši jugoslavenski reprezentativac.
Igrao je na položaju napadača.
Igračka karijera
Karijeru je započeo u NK Zadru 1958. godine.
Već 1959. godine seli u Beograd, u nogometni klub OFK Beograd, gdje je ostao igrati do 1966. godine.
Za vrijeme igranja u OFK Beogradu je postao jugoslavenskim reprezentativcem i sudjelovao je na svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, gdje je reprezentacija SFR Jugoslavije u četvrtzavršnici pobijedila SR Njemačku i izgubila u poluzavršnici protiv Čehoslovačke, te izgubivši u utakmici za treće mjesto od domaćina Čilea.
1966. je otišao igrati u inozemstvo u francuski klub Olympique de Marseille, koji je tada bio u vrhu francuskog nogometa.
Nakon samo jedne godine otišao je igrati u Bundesligu, u Hannover 96, gdje je igrao sve do 1970. godine, i u 57 ligaških utakmica je postigao 31 zgoditak.
Nakon tri godine igranja u SR Njemačkoj, vratio se u Marseille, gdje je i 1975. godine okončao svoju inozemnu igračku karijeru. U svojoj prvoj povratničkoj godini postigao je 44 pogotka, što je do dan-danas (2007. godine) rekord francuske lige. Te je sezone bio najbolji strijelac u Europi. Sljedeće sezone bio je drugi strijelac Europe s 42 postignuta pogotka.[1] 44 postignuta pogotka je rekord francuske prve lige koji do danas nitko nije srušio.[2]
Trenerska karijera
Kao nogometni trener je bio kratko radio 1978. u Olympiqueu iz Marseillea i 1987. godine u HSV-u.
Trenerskih uspjeha je imao kao trener Hajduka iz Splita, osvojivši Kup maršala Tita (Jugokup) u sezoni 1986./87,te u sezoni 1990./1991.
Bio je izbornik libanonske reprezentacije.[1]
Bio je športski direktor Olimpiquea iz Marseillea i NK Zadarcommercea. Od kraja 2000. tehnički savjetnik Olimpiquea iz Marrseillea.[1]
Nagrade
- Zlatna kopačka 1971. za najboljeg strijelca u Europi (44 pogotka)[1]
- član Kuće slavnih Olimpiquea iz Marseillea[1]
- 2012. nagrada Francuske profesionalne nogometne lige (LFP), koju daje igračima koji su svojim rekordima obilježili francuski nogomet ( 138 pogodaka u 159 utakmica za Marseille (66.-67. i 69.-75.)[2]
- 2016. dobio je naslov Viteza nacionalnog reda[3](Chevalier de l’Ordre National du Merite)[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Zadarski list Pavao Jerolimov: Na današnji dan. Josip Skoblar, 10. ožujka 2009. (pristupljeno 31. ožujka 2016.)
- ↑ 2,0 2,1 Večernji list Autor: Večernji list: Josip Skoblar dobio nagradu Francuske nogometne lige, 1. lipnja 2012. (pristupljeno 31. ožujka 2016.)
- ↑ Direktno.hr Autor: tp: Josipu Skoblaru naslov Viteza nacionalnoga reda, 21. ožujka 2016. (pristupljeno 31. ožujka 2016.)
- ↑ Narod.hr zb - Josipu Skoblaru uručeno visoko francusko odlikovanje. 8. travnja 2016. (pristupljeno 13. ožujka 2017.)
|
|