Josip Babić (franjevac): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
mNema sažetka uređivanja
 
Nisu prikazane 2 međuinačice
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Josip Babić'''-->[[Datoteka:Visovac monastery church tower.JPG|mini|desno|200px|samostan na [[Visovac|Visovcu]]]]
{{drugo značenje2|[[Josip Babić]]}}
 
[[Datoteka:Visovac monastery church tower.JPG|mini|desno|200px|samostan na [[Visovac|Visovcu]]]]
'''Fra Josip Babić''' ([[Dobra Voda (Benkovac)|Dobra Voda]], [[1729.]] - [[Visovac]], [[1. lipnja]] [[1816.]]), hrvatski franjevac.
'''Fra Josip Babić''' ([[Dobra Voda (Benkovac)|Dobra Voda]], [[1729.]] - [[Visovac]], [[1. lipnja]] [[1816.]]), hrvatski franjevac.



Posljednja izmjena od 14. travanj 2026. u 22:22

Za druga značenja, pogledajte Josip Babić.
Pogreška pri izradbi sličice:
samostan na Visovcu

Fra Josip Babić (Dobra Voda, 1729. - Visovac, 1. lipnja 1816.), hrvatski franjevac.

Dva puta gvardijan Visovačkog franjevačkog samostana (1787.1789. i 1800.1803.). Bio je kapelan Drniša (1776.), župnik Graca kod Drniša (1782.1783.), Miljevaca (1789.1790.), Lišana (1791.1792. i 1795.1800.) i definitor (1794.1797.).[1]

Internacija kanonika Pavlovića

Bio je gvardijan na Visovcu kad su austrijske vlasti dovele kanonika Pavlovića iz Makarske u internaciju (1. siječnja 1803.). Budući da je, prema sudu vlasti, blago postupao s Pavlovićem, morao je poći s Visovca u Split, a za gvardijana na Visovac je došao fra Frano Ćurković. Nakon poraza Austrije kod Austerlitza (2. prosinca 1805.), Dalmacija je pripala Francuzima i Pavlović je pušten na slobodu (16. siječnja 1806.).[1]

Neugodna anegdota u povijesti ovoga samostana bila je višegodišnja konfinacija učenoga kanonika iz Makarske Ivana Josipa Pavlovića Lučića sumnjivog zbog njegova frankofilstva. Pavlović se nije mirio svojom prognaničkom sudbinom u samostanu kojega je napustio 1806. godine. Prisiljen je bio stanovati s fratrima, protivnicima "bezbožnih" Francuza. Režim života na Visovcu prognanog kanonika Pavlovića, što mu ga je odredila austrijska vlast, nimalo nije bio lak (osobni boravak bez pera i papira, kontrola knjiga, šetnja po otoku uz pratnju dvojice redovnika i dr.), tako da su to uviđali i fratri i tražili olakšice, ali uzalud. Tako su fra Josip Babić i fra Karlo Marojević - Aralica morali napustiti Visovac jer su se zauzimali za slobodoumnog Pavlovića. Kada su Francuzi okupirali Dalmaciju, civilni upravitelj Vicko Dandolo pohvalio je Pavlovića, ali mu nije puno pomogao.[2]

Zaslužan je za samostan zbog tolikih dobročinstava učinjenih samostanu ("ob tota beneficia praestita conventui"). Pokopan je u crkvi pred malim Gospinim oltarom.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Bačić, fra Stanko; 1995., Franjevci u zadarskoj nadbiskupiji i ninskoj biskupiji
  2. Povijest samostana na Visovcu, 3. dio