Zuko Džumhur: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat\|(.*)}}' u '' |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Zuko Džumhur'''-->{{ | <!--'''Zuko Džumhur'''-->{{Infookvir književnik | ||
| Ime = Zulfikar Zuko Džumhur | | Ime = Zulfikar Zuko Džumhur | ||
| boja = #B0C4DE | | boja = #B0C4DE | ||
| Redak 50: | Redak 50: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [https://furaj.ba/zulfikar-zuko-dzumhur/ Zuko Džumhur] | * [https://furaj.ba/zulfikar-zuko-dzumhur/ Zuko Džumhur] | ||
{{GLAVNIRASPORED:Džumhur,Zulfikar Zuko}} | {{GLAVNIRASPORED:Džumhur,Zulfikar Zuko}} | ||
Posljednja izmjena od 10. ožujak 2026. u 00:06
| Zulfikar Zuko Džumhur | |
|---|---|
| Datoteka:Zuko Džumhur.jpg | |
| Rođenje | 1920. Konjic, Bosna i Hercegovina |
| Smrt | 1989. Herceg Novi, Crna Gora |
Zulfikar Zuko Džumhur (Konjic, 24. rujna 1920. − Herceg Novi, 29. studenog 1989.) bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist bošnjačkog podrijetla.
Životopis
Potječe iz stare ugledne ulemanske obitelji. Otac mu je Abduselam Džumhur i majka Vasvija rođena Tufo. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. godine.
Započeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturist i ilustrator u "Ježu", "Borbi", "Vetrenjači", "Politici", "Oslobođenju", reviji "Danas", "NIN"-u kao stalni suradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.
Napisao je scenarije za više kratkih filmova i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za kazalište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige "Zelena čoja Montenegra".
U Beogradu 1970-ih, Džumhur i drugi umjetnici često su posjećivali boemski dio grada Skadarliju. Zuko je s još nekoliko umjetnika bio zadužen za renoviranje kavane Tri šešira, popularnog mjesta okupljanja boema.[1]
Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. studenog 1989. godine.
Djela
Izvori
- ↑ A Guide to The Serbian Mentality, Momo Kapor, Dereta, 2008