Veljko Barbieri: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
m dodana kategorija Hrvatski kratkopričaši uz pomoć dodatka HotCat |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Veljko Barbieri''' ([[Split]], [[14. svibnja]] [[1950.]] – [[Makarska]], [[18. svibnja]] [[2026.]])<ref>[http://www.imdb.com/name/nm0053685/ IMDB] Veljko Barbieri</ref> je poznati [[Hrvatska|hrvatski]] [[gastronomija|gastronomski]] stručnjak i [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]]. Pisao je [[novela|novele]], [[putopis]]e, [[kratka priča|kratke priče]] i [[pjesma|pjesme]]. | |||
== Životopis == | |||
Svoje je prve radove pisao u zagrebačkom [[Polet]]u. | Svoje je prve radove pisao u zagrebačkom [[Polet]]u. | ||
Bio je sudionikom hrvatske pjesničke manifestacije [[Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani]]. 2006. je dobio godišnju nagradu [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] za književnost i umjetnost [[Nagrada August Šenoa|nagradu August Šenoa]] za djelo ''Dioklecijan''. [[Dubravko Horvatić]] ga je uvrstio 2002. u antologijski izbor hrvatskog putopisa od 16. stoljeća do danas, a [[Miroslav Šicel]] u antologiju hrvatske kratke priče. | Bio je sudionikom hrvatske pjesničke manifestacije [[Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani]]. 2006. je dobio godišnju nagradu [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] za književnost i umjetnost [[Nagrada August Šenoa|nagradu August Šenoa]] za djelo ''Dioklecijan''. [[Dubravko Horvatić]] ga je uvrstio 2002. u antologijski izbor hrvatskog putopisa od 16. stoljeća do danas, a [[Miroslav Šicel]] u antologiju hrvatske kratke priče. | ||
2026. je postumno dobio [[Nagrada Grada Makarske|Nagradu Grada Makarske]].<ref>Dijana Turić: [https://slobodnadalmacija.hr/split-i-zupanija/obala/priznanja-grada-makarske-barbieriju-ribarevicu-i-skarici-pocasnim-gradaninom-proglasen-voditelj-djecje-klape-biokovo-1580281 ''Priznanja Grada Makarske Barbieriju, Ribareviću i Škarici; počasnim građaninom proglašen voditelj Dječje klape ‘Biokovo‘ '']. Slobodna Dalmacija. 22. rujna 2026. Pristupljeno 23. rujna 2026.</ref> | |||
Barbieri je pridonio filmskoj umjetnosti kao glumac u filmu [[Izgubljeno blago (1996)|Izgubljeno blago]].<ref>[http://www.imdb.com/name/nm0053685/ IMDB] Veljko Barbieri</ref> Njegova novela ''Zatvor od oleandrovog lišća'' poslužila je kao [[scenarij]] za film [[Haloa - Praznik kurvi (1988)|Haloa - Praznik kurvi]].<ref>[http://www.imdb.com/name/nm0053685/ IMDB] Veljko Barbieri</ref> | Barbieri je pridonio filmskoj umjetnosti kao glumac u filmu [[Izgubljeno blago (1996)|Izgubljeno blago]].<ref>[http://www.imdb.com/name/nm0053685/ IMDB] Veljko Barbieri</ref> Njegova novela ''Zatvor od oleandrovog lišća'' poslužila je kao [[scenarij]] za film [[Haloa - Praznik kurvi (1988)|Haloa - Praznik kurvi]].<ref>[http://www.imdb.com/name/nm0053685/ IMDB] Veljko Barbieri</ref> | ||
Bio je voditeljem televizijske emisije [[Jelovnici izgubljenog vremena]] i gastronomskih rubrika u hrvatskim tiskovinama. Bio je ocjenjivačem na [[Dani raštike, pure i pršuta|Danima raštike, pure i pršuta]] u Tijarici. | |||
Napisao je ove knjige: | Napisao je ove knjige: | ||
| Redak 40: | Redak 42: | ||
[[Kategorija:Hrvatski putopisci]] | [[Kategorija:Hrvatski putopisci]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Split]] | [[Kategorija:Životopisi, Split]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Makarska]] | |||
[[Kategorija:Hrvatski kratkopričaši]] | [[Kategorija:Hrvatski kratkopričaši]] | ||
Posljednja izmjena od 22. rujan 2026. u 22:47
Veljko Barbieri (Split, 14. svibnja 1950. – Makarska, 18. svibnja 2026.)[1] je poznati hrvatski gastronomski stručnjak i hrvatski književnik. Pisao je novele, putopise, kratke priče i pjesme.
Životopis
Svoje je prve radove pisao u zagrebačkom Poletu.
Bio je sudionikom hrvatske pjesničke manifestacije Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani. 2006. je dobio godišnju nagradu Matice hrvatske za književnost i umjetnost nagradu August Šenoa za djelo Dioklecijan. Dubravko Horvatić ga je uvrstio 2002. u antologijski izbor hrvatskog putopisa od 16. stoljeća do danas, a Miroslav Šicel u antologiju hrvatske kratke priče. 2026. je postumno dobio Nagradu Grada Makarske.[2]
Barbieri je pridonio filmskoj umjetnosti kao glumac u filmu Izgubljeno blago.[3] Njegova novela Zatvor od oleandrovog lišća poslužila je kao scenarij za film Haloa - Praznik kurvi.[4]
Bio je voditeljem televizijske emisije Jelovnici izgubljenog vremena i gastronomskih rubrika u hrvatskim tiskovinama. Bio je ocjenjivačem na Danima raštike, pure i pršuta u Tijarici.
Napisao je ove knjige:
- Legenda o Krki
- Večernje bajke o hrani: bajke o mesu, peradi i divljači
- Večernje bajke o hrani: bajke o ribi, školjkama i žabama
- Večernje bajke o hrani: bajke o predjelima, juhama, riži i tjestenini : bajke o povrću i gljivama
- Priča o dalmatinskoj kuhinji: i 410 izabranih recepata
- Sto koraka po šumi
- 100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata
- Ja Dioklo Jupitrov sin
- 134 male priče o hrani
- Kuharski kanconijer
- Dioklecijan
- Odisejev erotikon
- Epitaf carskoga gurmana
- Hvar - kantilene i kartoline
- Split: roman staroga grada
- Tko je sa mnom palio kukuruz: dnevnik iz Pakraca
- Makarsko primorje
- Trojanski konj (na albanski preveo Abdullah Zeneti, Kali i Trojes)
- Zatvor od oleandrova lišća
- Novčić Gordijana Pia i druge mediteranske priče