UEFA Liga prvaka

»Kup prvaka« preusmjerava ovamo. Za trofej, pogledajte Kup prvaka (trofej).

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir nogometno natjecanje

UEFA Liga prvaka (ili jednostavno Liga prvaka; prije službeno, ali često i danas zvana Kup prvaka) godišnje je nogometno natjecanje koje organizira UEFA za najbolje europske klubove. Jedan je od najprestižnijih športskih turnira u Europi, ali i u svijetu zajedno s južnoameričkim Copa Libertadoresom. Finale ovog natjecanja je najgledaniji godišnji športski događaj, kojeg gleda više od 300 milijuna televizijskih gledatelja.

Turnir je osnovan 1955., na prijedlog francuskog novinara i urednika L'Équipea Gabriela Hanota, kao kontinentalno natjecanje za klubove pobjednike liga iz kojih dolaze nazvano Europski kup klubova prvaka. U sezoni 1992./93. naziv turnira promijenjen je u UEFA Liga prvaka, i od tada se na turniru natječu samo najbolje momčadi europskih nogometnih liga, iako neke od njih nikad nisu bili prvaci u svojoj ligi. Liga prvaka ne bi trebala biti poistovijećena s UEFA Europskom ligom, Kupom UEFA-e ili s već ukinutim Kupom pobjednika kupova i Kupom velesajamskih gradova.

Real Madrid je najuspješniji klub u povijesti natjecanja, osvojivši naslov 13 puta, uključujući i prvih pet sezona zaredom. Uz to, španjolski su klubovi osvojili najviše naslova Europskih prvaka, čak 18. Natjecanje su osvojila 22 različita kluba, od kojih je 12 osvojilo više od jednog naslova. Otkad je natjecanje promijenilo ime i strukturu 1992., Real Madrid je jedini obranio naslov prvaka i to čak tri puta zaredom, otkad je Milan obranio naslov 1990.

Jedini klubovi s prostora bivše SFRJ koji su bili u finalu UEFA Lige prvaka jesu Crvena zvezda i Partizan. Crvena zvezda je osvajač Lige prvaka u sezoni 1990./91., dok je 1965./66. Partizan bio doprvak Europe.

Trenutačni europski prvak je Bayern München koji je u finalu slavio protiv PSG-a rezultatom 1:0.

Povijest

Izvorno nazvan Europski kup klubova prvaka, ili skraćeno Europski kup (u Hrvatskoj zvan Kup prvaka), turnir je započeo 1955./56., a koristio je dvokružni sustav izbacivanja gdje bi momčadi igrale dvije utakmice jedna protiv druge, jednu kod kuće, a jednu u gostima, a momčad kojoj je ukupni rezultat u obje utakmice donio pobjedu išla bi u idući krug natjecanja. Ulaz u natjecanje bio je ograničen samo na pobjednike domaćih liga i prošlogodišnjeg osvajača kupa. Ovakav kvalifikacijski sustav bio je sve do 1997. godine. Od sezone 1997./98., pravila su promijenjena kako bi turnir dobio veću napetost (i dodatni novac sponzora), i kako bi trebao biti „zanimljiviji“. Momčadi koje nisu bili prvaci u državi mogle su se natjecati, bazirane naravno na relativnoj snazi njihove lige – sa UEFA-inog gledišta, drugoplasirana momčad iz španjolske La Lige je bila vrjednija automatske kvalifikacije u Ligu prvaka, nego na primjer, prva momčad iz poljske Orange Ekstraklase. Kao rezultat toga, sustav je promijenjen tako da „slabiji“ državni prvaci moraju na kvalifikacije za Ligu prvaka, dok drugoplasirani iz „jačih“ liga mogu direktno. Taj sustav se koristi i danas. Koeficijenti za klub po federaciji obračunava se prema prijašnjim rezultatima.

Sustav natjecanja

Kvalifikacije

Karta članica UEFA-e podjeljena po nastupima u natjecanju po skupinama Lige prvaka

██ Članice UEFA-e koje su imale predstavnika u natjecanju po skupinama

██ Članice UEFA-e koje nisu imale predstavnika u natjecanju po skupinama

██ Nisu članice UEFA-e

Liga prvaka dostupna je svim državnim prvacima iz država koje pripadaju UEFA-i (osim Lihtenštajnu, koji nema vlastitu ligu), te drugoplasiranim, trećeplasiranim i četvrtoplasiranim iz jačih liga. Od siječnja 2007. dvije najniže rangirane lige igraju kvalifikacije i predstavljaju svoju državu u natjecanju. Te dvije države su trenutno Andora i San Marino.

Broj klubova u Ligi prvaka koji ima jedan savez ovisi o njezinom rankingu na UEFA-inoj listi koeficijenata:

• savezi koji zauzimaju 1., 2. i 3. mjesto imaju 4 predstavnika
• savezi koji zauzimaju 4., 5. i 6. mjesto imaju 3 predstavnika
• savezi rangirani od 7. do 15. mjesta imaju 2 predstavnika
• savezi koji su rangirani ispod 16. mjesta imaju jednog predstavnika

Pozicija saveza također određuje u koju fazu natjecanja idu njezini predstavnici. Na primjer, tri najbolje rangirana saveza imaju dvije momčadi u fazi po skupinama (to su prvaci i drugoplasirani) i dvije momčadi u trećem pretkolu (za treće i četvrtoplasirane momčadi) gdje recimo najniže rangirani savezi imaju samo jednog predstavnika i to u 1. pretkolu. Devet najbolje plasiranih saveza imaju bar jednog predstavnika koji direktno ide u fazu po skupinama.

Za razdoblje od 2009. do 2012. godine UEFA je pripremila novi sustav kvalifikacija po kojem će 22 ekipe imati izravan nastup u natjecanju po skupinama umjesto dosadašnjih 16 (6 novih kvalifikanata će biti trećeplasirane momčadi iz tri prvorangirane lige + prvaci liga rangiranih od 10. do 12. mjesta), dok će se preostalih 10 mjesta tražit kroz dvije različite kvalifikacijske putanje. Jedna će biti rezervirana za neprvake saveza rangiranih od 1 do 15, tj. ekipe su koje su u nacionalnom prvenstvu zauzele mjesta odmah ispod izravnih sudionika po skupinama. Druga će biti rezervirana za prvake saveza rangiranih od 13. mjesta naniže. Obje kvalifikacijske putanje igrat će se neovisno jedna od druge i svaka će kao konačne pobjednike izdvojit po 5 momčadi koji će biti posljednji sudionici natjecanja po skupinama. Svrha ove ideje je da se prvacima slabijih liga omogući lakši pristup do Lige prvaka kroz njihove međusobne dvoboje, nego protiv klubova iz jakih europskih liga koji to nisu učinili kroz domaće prvenstvo.

Dodatno mjesto u fazi po skupinama rezervirano je za prošlogodišnje prvake, u slučaju da se oni ne kvalificiraju u Ligu prvaka. No, jedan savez je limitiran na slanje najviše četiri momčadi po sezoni. To znači da prošlogodišnji prvak, ukoliko se na plasira kao jedna od četiri (ili manje, ovisi o ligi) momčadi, zauzima mjesto četvrtoplasirane momčadi, a nju smješta na 5. mjesto, koje tu momčad vodi u UEFA Europsku ligu. Također, gledajući sportske kriterije, svaki klub mora biti licenciran od strane saveza iz kojeg dolazi kako bi sudjelovao u Ligi prvaka. Kako bi dobio licencu, klub mora zadovoljiti određene stadionske, infrastrukturne i financijske uvjete.

Kontroverza se dogodila kada se Liverpool, koji je osvojio Ligu prvaka 2004/05., nije uspio kvalificirati među ćetiri najbolje momčadi u Premiershipu. FA je odlučila da će Everton FC (koji je bio četvrti) zauzeti zadnje mjesto. No, UEFA je donijela odluku da oba kluba mogu nastupiti u Ligi prvaka, no Liverpool je startao od 1. pretkola, a Everton od 3. pretkola. Liverpool je te sezone postao prvi klub, uz slovačku Artmediu, koji se iz 1. pretkola kvalificirao u fazu po skupinama. Liverpool je te sezone postao i prva momčad koja je iz 1. pretkola došla do faze ispadanja Lige prvaka.

FC Barcelona, Manchester United i FC Porto momčadi su koje su najviše puta nastupile u fazi po skupinama, svaka po 12 puta. No, svaka od momčadi je Ligu prvaka osvojila samo jednom otkad je uspostavljena faza po skupinama.

Format

Zastava Lige Prvaka rasprostire se na sredini igrališta prije početka svake utakmice (slika s utakmice Arsenal FC - Sevilla FC).

Turnir se satoji od više faza natjecanja, a počinje s tri kvalifikacijska pretkola. Različite momčadi startaju u različitim pretkolima ovisno o njihovoj poziciji u domaćoj ligi i mjestu njihove lige prema UEFA-inim koeficijentima, dok se šesnaest najbolje plasiranih momčadi iz najbolje plasiranih europskih liga direktno kvalificira za prvu fazu Lige Prvaka.

U pretkolima, momčadi igraju jedna protiv druge na principu izbacivanja (knockout sustav) i to u dvije utakmice (kod kuće i u gostima, iznimka finale koje se igra na neutralnom terenu). Momčad koja je ukupnim rezultatom iz obje utakmice ostvarila pobjedu ide u sljedeće pretkolo i igra protiv sljedeće momčadi s kojom se križa. Pretkola se igraju od sredine srpnja pa do kolovoza. Poraženi iz trećeg pretkola idu u Kup UEFA, dok se šesnaest momčadi koje su ostvarile pobjede u 3. pretkolu pridružuje šesnaest momčadi koje su se kvalificirale direktno u prvu fazu po grupama.

Momčadi su podijenjene u osam skupina po četiri momčadi u kojoj svaka momčad igra protiv svake dva puta (kod kuće i u gostima). Faza po skupinama igra se od sredine rujna pa do prosinca. Trećeplasirane momčadi iz svake skupine idu u Kup UEFA, dok prve dvije idu u osminu finala Lige Prvaka. Tih šesnaest momčadi igraju dalje u fazi izbacivanja i to od veljače pa do svibnja.

Sve daljnje faze natjecanja poslije skupina igraju se dvokružno, tj. svaka momčad je domaćin jedne od dvije utakmice. Momčad koja rezultatima iz obje utakmice ostvari ukupnu pobjedu ide u iduću fazu. U ovim fazama vrijedi pravilo gola u gostima. Ako je potrebno, produžetci i jedanaesterci se igraju da bi se dobio pobjednik. Jedina iznimka za sva ova pravila (osim zadnjeg) je finale, koje se igra jednokružno na neutralnom terenu, no zna se dogoditi da jedan od finalista ipak igra na svom terenu, na što UEFA ne može utjecati jer se stadion finala za tu sezonu bira pri kraju prošle sezone.

Ždrijebanje je danas oblikovano tako da dvije momčadi iz iste lige ne mogu igrati jedna protiv druge prije četvrtine finala. Nadalje, koriste se i UEFA-ini koeficijenti. Sustav natjecanja je bio žrtva promjena od sezone 1991/92.. Trenutni sustav adaptiran je 2009.

Finale

Podrobniji članak o temi: Finale UEFA Lige prvaka

Finale Lige prvaka najvažnija je utakmica od svih europskih klupskih natjecanja. Stadion domaćin finala bira se dvije godine prije same utakmice.

Real Madrid je natjecanje osvojio 13 puta. Sljedeće najuspješnije momčadi su A.C. Milan (7), Barcelona (5), Liverpool F.C. (5), FC Bayern München (5), i Ajax Amsterdam (4).

Pobjednički klub dobije trofej Lige prvaka, no UEFA-i ga mora vratiti 2 mjeseca prije sljedećeg finala. UEFA pobjednicima daje umanjenu verziju pokala u trajno vlasništvo, i pobjednički klubovi su slobodni u izrađivanju replika dok god su one propisno označene kao replike i nisu veće od 80% prave veličine pokala. No, trenutna pravila nalažu da će se pravi pokal dati na čuvanje samo momčadima koje osvoje tri finala za redom ili momčadima koje su ukupno osvojile pet ili više finala.

Pet momčadi su dobile pokal u trajno vlasništvo:

• Real Madrid, koji je osvojio prvih pet Liga prvaka, a 10 ukupno
• Ajax Amsterdam, koji je osvojio uzastopno od 1971. do 1973., a ukupno 4
• Bayern München, koji je osvojio uzastopno od 1974. do 1976., a ukupno 5
• A.C. Milan, koji je 5. puta osvojio 1994., a ukupno 7
• Liverpool, koji je svoje 5. finale osvojio 2005..

Prvo finale Lige prvaka u kojem su igrale dvije momčadi iz iste države je ono iz 2000., kada su jedno protiv drugog igrali španjolski velikani Real Madrid i Valencia CF. Ovo je ponovljeno 2003., kada su igrali AC Milan i Juventus, 2008. između Manchester Uniteda i Chelsea, 2013. između Bayern Münchena i Borussie Dortmund i to je bilo posljednje finale gdje su igrale dvije momčadi iz iste države. 2014. godine prvi su puta finale igrali klubovi iz istoga grada, Real Madrid i Atletico Madrid. To se ponovilo 2016. godine.

Rekordi i statistike

Po državi

Država iz koje dolaze klubovi	Pobjednici	Drugo mjesto	Pobjednički klubovi	Drugoplasirani klubovi
Španjolska	18	11	Real Madrid (13), Barcelona (5)	Real Madrid (3), Barcelona (3), Atlético de Madrid (3), Valencia (2)
Italija	12	16	AC Milan (7), Internazionale (3), Juventus (2),	Juventus (7), A.C. Milan (4), Inter Milan FC (2), Fiorentina (1), Roma (1), Sampdoria (1)
Engleska	12	8	Liverpool (5), Man United (3), Nottingham Forest (2), Aston Villa (1),Chelsea FC (1)	Liverpool (3), Man United (2), Leeds United (1), Arsenal (1), Chelsea (1)
Njemačka	8	10	Bayern München (6), Borussia Dortmund (1), Hamburg (1)	Bayern München (5), Bayer Leverkusen (1), Borussia Mönchengladbach (1), Eintracht Frankfurt (1), Hamburg (1), Borussia Dortmund (1)
Nizozemska	6	2	Ajax Amsterdam (4), PSV Eindhoven (1), Feyenoord Rotterdam (1)	Ajax Amsterdam(2)
Portugal	4	5	Benfica (2), FC Porto (2)	Benfica (5)
Francuska	1	5	Marseille (1)	Reims (2), Marseille (1), Monaco (1), St-Étienne (1)
Škotska	1	1	Celtic (1)	Celtic (1)
Rumunjska	1	1	Steaua Bukurešt (1)	Steaua Bukurešt (1)
Jugoslavija	1	1	Crvena zvezda (1)	FK Partizan (1)
Grčka		1	-	Panathinaikos (1)
Belgija		1	-	Club Brugge (1)
Švedska		1	-	Malmö FF (1)

Po klubu

Momčad	Pob.	Fin.	Sezone koje su osvojili	Sezone koje su bili drugi
Real Madrid	13	3	1955./56., 1956./57., 1957./58., 1958./59., 1959./60., 1965./66., 1997./98., 1999./00., 2001./02., 2013./14., 2015./16., 2016./17., 2017./18.	1961./62., 1963./64., 1980./81.
Milan	7	4	1962./63., 1968./69., 1988./89., 1989./90., 1993./94., 2002./03., 2006./07.	1957./58., 1992./93., 1994./95., 2004./05.
Liverpool	6	3	1976./77., 1977./78., 1980./81., 1983./84., 2004./05., 2018./19.	1984./85., 2006./07., 2017./18.
Bayern München	6	5	1973./74., 1974./75., 1975./76., 2000./01., 2012./13., 2019./20.	1981./82., 1986./87., 1998./99., 2009./10., 2011./12.
Barcelona	5	3	1991./92., 2005./06., 2008./09., 2010./11., 2014./15.	1960./61., 1985./86., 1993./94.
Ajax Amsterdam	4	2	1970./71., 1971./72., 1972./73., 1994./95.	1968./69., 1995./96.
Internazionale	3	2	1963./64., 1964./65., 2009./10.	1966./67., 1971./72.
Manchester United	3	2	1967./68., 1998./99., 2007./08.	2008./09., 2010./11.
Juventus	2	7	1984./85., 1995./96.	1972./73., 1982./83., 1996./97., 1997./98., 2002./03., 2014./15., 2016./17.
Benfica	2	5	1960./61., 1961./62.	1962./63., 1964./65., 1967./68., 1987./88., 1989./90.
Porto	2	0	1986./87., 2003./04.	−
Nottingham Forest	2	0	1978./79., 1979./80.	−
Chelsea	2	1	2011./12.	2007./08.
Borussia Dortmund	1	1	1996./97.	2012./13.
Olympique de Marseille	1	1	1992./93.	1990./91.
Steaua Bukurešt	1	1	1985./86.	1988./89.
Hamburger SV	1	1	1982./83.	1979./80.
Celtic	1	1	1966./67.	1969./70.
Crvena zvezda	1	0	1990./91.	−
PSV Eindhoven	1	0	1987./88.	−
Aston Villa	1	0	1981./82.	−
Feyenoord	1	0	1969./70.	−
Atlético Madrid	0	3	−	1973./74., 2013./14., 2015./16.
Valencia	0	2	−	1999./00., 2000./01.
Stade Reims	0	2	−	1955./56., 1958./59.
Arsenal	0	1	−	2005./06.
Monaco	0	1	−	2003./04.
Bayer Leverkusen	0	1	−	2001./02.
Sampdoria	0	1	−	1991./92.
Roma	0	1	−	1983./84.
Malmö	0	1	−	1978./79.
Club Brugge	0	1	−	1977./78.
Borussia Mönchengladbach	0	1	−	1976./77.
Saint-Étienne	0	1	−	1975./76.
Leeds United	0	1	−	1974./75.
Panathinaikos	0	1	−	1970./71.
Partizan	0	1	−	1965./66.
Eintracht Frankfurt	0	1	−	1959./60.
Fiorentina	0	1	−	1956./57.
Tottenham	0	1	−	2018./19.
Paris Saint-Germain	0	1	−	2019./20.

(Ako se tablica sortira po godinama koje je klub bio prvi ili drugi, sortira se po godini posljednjeg osvajanja)

Posljednja ažuriranja po klubovima i državama bilo je 3. ožujka 2021.

Najbolji strijelci

Mjesto	Igrač	Nacija	Golova	Broj utakmica	Omjer glova po utakmici	Godine igranja	Klub
1.	Cristiano Ronaldo		120	152	0,79	2002. - danas	Manchester United, Real Madrid C.F., Juventus F.C.
2.	Lionel Messi		100	125	0,80	2004. - danas	Barcelona
3.	Raúl		71	142	0,50	1995. - 2011.	Real Madrid, Schalke 04
4.	Ruud van Nistelrooy		56	73	0,77	1998. - 2009.	PSV, Manchester United, Real Madrid
5.	Karim Benzema		55	103	0,53	2006. - danas	Lyon, Real Madrid
6.	Thierry Henry		50	112	0,45	2007. - 2012.	Monaco, Arsenal, Barcelona
7.	Alfredo Di Stéfano		49	58	0.84	1955. - 1964.	Real Madrid
8.	Andriy Shevchenko		48	100	0,48	1994. - 2012.	Dinamo Kijev, Milan, Chelsea
9.	Zlatan Ibrahimović		48	120	0,40	2001. - 2018.	Ajax, Juventus, Internazionale, Barcelona, Milan, Paris Saint-Germain, Manchester United
10.	Eusébio		47	63	0,75	1961. - 1974.	Benfica

Igrači s najviše odigranih utakmica

Mjesto	Igrač	Nacija	Utakmica	Godine igranja	Klub
1.	Iker Casillas		167	1999. - danas	Real Madrid, F.C. Porto
2.	Cristiano Ronaldo		152	2002. - danas	Manchester United, Real Madrid, Juventus
3.	Xavi		151	1998. - 2015.	Barcelona
4.	Raúl		142	1995. - 2011.	Real Madrid, Schalke 04
5.	Ryan Giggs		141	1993. - 2014.	Manchester United
6.	Andrés Iniesta		130	2002. - danas	Barcelona
7.	Clarence Seedorf		125	1994. - 2012.	Ajax, Real Madrid, Inter Milan, Milan
	Lionel Messi		125	2004. - danas	Barcelona
9.	Paul Scholes		124	1994. - 2013.	Manchester United
10.	Roberto Carlos		120	1997. - 2007.	Real Madrid, Fenerbahçe
	Zlatan Ibrahimović		120	2001. - 2018.	Dinamo Kijev, Milan, Chelsea

Posljednja ažuriranja prema igračima obrađeno je prema podacima do 1. svibnja 2018.

Himna

Podrobniji članak o temi: Himna UEFA Lige prvaka

Himna UEFA-ine Lige prvaka, koja nosi ime "Liga Prvaka" ("Champions League"), je aranžman Tonya Brittena prema Händelovom "Zadoku". UEFA je 1992. zamolila Brittena da aranžira njenu službenu himnu, koji je iskoristio početak Zadoka, proroka kao polazište njegova aranžmana. Himna je premijerno izvedena od strane britanskog Royal Philharmonic Orchestra (Kraljevski filharmonijski orkestar) i pjevana od strane zbora iz akademije St. Martin in the Fields na 3 službena UEFA-ina jezika: engleskom, njemačkom i francuskom. Pripjev (refren) himne izvođen je prije prije početka svake službene UEFA-ine utakmice, te prije i poslije svakog televizijskog prijenosa. Cijela himna traje oko 3 minute. Himna nije nikad izdana za prodaju u svojoj originalnoj verziji.

Financije

Liga prvaka je iznimno profitabilno natjecanje za klubove koji dođu u fazu po skupinama. UEFA dio novca koji su dobili od TV kuća za prava snimanja podijeli momčadima. Na primjer, novac podijeljen u sezoni 2004./05./05. iznosio je od €3,800,000 (Sparta Prag) do €30,600,000 (Liverpool). UEFA pretpostavlja da je iznos novca koji je u sezoni 2005./06./06. podijeljen momčadima u skupinama oko €430,000,000. Klubovi zarađuju dodatni novac od prodaje karata, dražbi, prodaje opreme, itd.

Unutarnje poveznice

• Dodatak:Popis nogometnih klubova koji su igrali UEFA-inu Ligu prvaka
• UEFA Liga prvaka 2023./24.
• Finale UEFA Lige prvaka 2024.

Vanjske poveznice

• Službena stranica
• Lyrics and audio file of the Himna UEFA Lige prvaka
• RSSSF Arhiuva Kupova prvaka
• UEFA European Cup Football - web-stranica za statistike