Razlika između inačica stranice »Bartul Čulić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik | |||
| ime = Bartul Čulić | | ime = Bartul Čulić | ||
| slika = | | slika = | ||
Trenutačna izmjena od 05:37, 15. svibnja 2022.
| Bartul Čulić | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Bartul Čulić | |
| Nadimak | krvavi Bariša | |
| Rođenje | 6. ožujka 1907. | |
| Smrt | 30. travnja 1948. | |
| Broj | 1 | |
| Položaj | vratar | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1923 - ? | Uskok | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1923. - ' ' - 1926. 1926. - 1939. |
Uskok Borac Split Hajduk Split |
113 (0) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1931. – 1935. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
10 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Bartul Čulić (Split, 1907), bivši hrvatski nogometaš, jugosl. reprezentativac, vratar Hajduka, jedan od najboljih vratara u povijesti kluba.[1]
Bartul Čulić braniti je počeo kao 16-godišnjak u momčadi ŠK Uskok. Kao talentirani vratar prelazi u redove splitskog Borca (kako se jedno vrijeme zvao RNK Split) i sjanim obranama privlači pozornost najjačeg splitskog kluba - Hajduka. Kao nasljednik Otmara Gazzarija za splitski Hajduk je branio od 1926. do 1939. godine u 285 službenih utakmica.[2] Na petom je mjestu na popisu vratara Hajduka sa najviše nastupa u povijesti iza Vukčevića, Ante Vulića, Beare i Pudara.[3] Sa Hajdukom je osvojio osvojio dva prvenstva 1927. i 1929. godine. Po zanimanju stolarski radnik, a kasnije namještenik u općini, ostao je u sjećanjima kao stasit, snažan i neobično hrabar vratar lavljeg srca koji nije prezao ni od pogibeljnih povreda da sačuva gol. Bacao se u najveće gužve i često izlazio krvave glave i koljena.[4] Hajdukov gol čuvao je punih 13 godina.
Za reprezentaciju je branio na 10 utakmica (1931-1935), prvi nastup imao je 29. listopada 1931. protiv Poljske (3:6) u Poznańu, kada je između stativa zamjenio Beograđanina "Jocu" Spasića (SK Jugoslavija), a oprostio se 1. siječnja 1935. protiv Rumunjske (4:0) za Balkanski kup, kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila jedini pobjednički trofej. Najbolju igru u državnom timu pružio je 1934. protiv Brazila (8:4) u Beogradu.[5] To je ujedno bio jedini nastup kad je branio svih 90 minuta, niti na jednom drugom nije dočekao kraj utakmice - svaki put je iznet na nosilima![4]
Za vrijeme 2.Sv.Rata sudjelovao je u obnavljanju Hajduka, priključivši se na Visu, s grupom starijih igrača, "jedinici-kolektivu Hajduk NOVJ".
Preminuo je od tuberkuloze, navršivši 41 godinu, 30.travnja 1948. u Zagrebu, u bolnici na Sljemenu.
- Statistika u Hajduku [6]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 113 | 0 |
| Kup | 10 | 0 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 0 | 0 |
| Splitski podsavez | 15 | 0 |
| Ukupno | 138 | 0
|
| Prijateljske | 147 | 0 |
| Sveukupno | 285 | 0 |
Izvori
Vanjske poveznice
- Slobodna Dalmacija Renato Vučetić: Matošić i Čulić oduševili Talijane, 3. studenoga 2003.