Ivan Pudar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivan Pudar
Osobni podatci
Puno ime Ivan Pudar
Nadimak Maca
Rođenje 6. kolovoza 1961.
Broj trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1979. – 1990.
1990. – 1991.
1991. – 1992.
Hajduk Split
Espinho
Boavista
0157 000(0)
0028 000(0)
0021 000(0)
Reprezentativna karijera
1985. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija 0001 000(0)
Trenerska karijera
2004. – 2007.
2007.
2008. – 2009.
2009.
2010.
2012. – 2013.
2015.
2017.
2017. – 2018.
2018.
HNK Šibenik
Hajduk Split
HNK Trogir
NK Solin
NK Hrvatski Dragovoljac
NK Solin
HNK Segesta
NK Zadar
RNK Split
FK Kaspij
Val (Kaštel Stari)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan Pudar (Zemun, 6. kolovoza 1961.]]), hrvatski bivši nogometni vratar, danas nogometni trener.

Igračka karijera

Kao nogometaš proveo je karijeru u Hajduku, debitiravši u Osijeku, a par dana nakon toga kao 18-godišnjak branio je u famoznoj utakmici Kupa UEFE protiv, tada možda najjače momčadi u Europi, njemačkog HSV-a. U obje je utakmice vrlo dobro branio, bez obzira na ispadanje Hajduka.
1986. doživio je prometnu nesreću u kojoj je ozlijedio koljeno, koje je mu je usporilo obećavajuću karijeru i zauvijek prekinulo uzlaz ka samom vrhu europskih vratara.
Otišao je na posudbu u Spartak iz Subotice na šest mjeseci, pa se vratio u Split, i tamo kao što je obećao, postaje kapetanom.
Do 1990. branio je za Hajduk, na čijoj branci ima 187 utakmica. U inozemstvu je branio na vratima portugalskih klubova Espinha, Boaviste i Sao Joaa de Madeire, te njemačkog Eintrachta iz Triera.
Za jugoslavensku reprezentaciju branio je samo jednu utakmicu, ne dobivavši prigodu u izabranim vrstama, čiji izbornici su preferirali vratare koji su branili u Partizanu i Crvenoj zvezdi iz Beograda.
Od inih reprezentativnih kategorija, ima brončanu medalju sa olimpijade u Los Angelesu 1984..

Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 157 0
Kup 15 0
Superkup 0 0
Međunarodne 13 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 185 0

Prijateljske 101 4
Sveukupno 286 4

Trenerska karijera

Kao trener bio je na klupi Hajduka 2002. u obliku pomočnika Slavenu Biliću, a vodio je i kadete, te juniore bilih. Nakon toga, ostaje Hajdukovim "igračem" i trenira momčadi povezane sa splitskim klubom, poput Omiša, Mosora, dva puta Solina i Šibenika. Vječna želja, kao i svakom bivšem igraču, bila je da jednom sjedne na mjesto trenera Hajduka, kojem je bio blizu nakon otkaza Gudelju i ostavke Bonačića, ali nije uspio dobiti posao.
Nakon što je 2004. pri dnu druge lige preuzeo momčad Šibenika, u 2 godine s njom je dospio do četvrtog mjesta 1. HNL, afirmiravši talentirane igrače poput Gordona Schildenfelda i Ante Rukavine. Tokom sezone 06./07. došao je do naslova trenerskog osvježenja i sigurnog nasljednika Zorana Vulića na klupi matičnog mu kluba. Sve su mu momčadi igrale lijep, napadački nogomet, a osobno se najčešće konzultirao sa slavnim Tomislavom Ivićem koji ga je cijenio i kao igrača.

Nakon što je Vulić pred kraj tekuće sezone podnio ostavku, Pudar je stigao na toliko očekivano mjesto trenera Hajduka, gdje je po ugovoru trebao ostati naredne 2 sezone, ne bi li potvrdio Hajdukovu tradiciju u kojoj su njegovi treneri (nerijetko i najuspješniji) uglavnom bili vratari.

Nakon što je "Vulićevu" sezonu završio kao drugi, iza neuhvatljivog Dinama, u narednu je sezonu krenuo sa 3 gostujuća remija u 5 utakmica, jedva eliminiranom Budućnosti, te porazom od Sampdorije na Poljudu uz igru nedostojnu iskusne i skupe momčadi kakvu je vodio. Već nakon 5. kola dobio je otkaz. U travnju 2015. preuzeo je klupu nastarijeg hrvatskog nogometnog kluba Segeste iz Siska, s kojom je ostvario ostanak u ligi, te se nakon samo mjesec i pol dana oprostio.

3. srpnja 2024. preuzeo je Val iz Kaštel Starog.[2]

Nagrade i priznanja

  • najbolji trener 2. HNL 2012./13.

Izvori

  1. Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
  2. D.F.: Ivan Pudar ima novi posao. Dalmatinski portal. 3. srpnja 2024. Pristupljeno 4. srpnja 2024.