More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Cetina''', srednjovjekovna [[starohrvatske županije|starohrvatska županija]] u sastavu [[Kraljevina Hrvatska|Kraljevine Hrvatske]]. Spominje se prvi put polovicom [[10. stoljeće|10. stoljeća]] u djelu [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantskog cara]] [[Konstantin VII. Porfirogenet|Konstantina VII. Porfirogeneta]]. Zauzimala je područje srednjeg toka [[Cetina|rijeke Cetine]] oko današnjeg [[Sinj]]a, a graničila se s [[Imota|Imotskom]], [[Knin (županija)|Kninskom]], [[Livno (županija)|Livanjskom]] i [[Primorje (županija)|Primorskom županijom]]. Sjedište županije bilo je u gradu Cetini, smještenom kraj današnjeg sela [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otoka]], a od [[14. stoljeće|14. stoljeća]] sve češće u Sinju.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=11350 Cetina - Hrvatska enciklopedija]</ref> | |||
== Povijest == | == Povijest == | ||
Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 22:56
Cetina, srednjovjekovna starohrvatska županija u sastavu Kraljevine Hrvatske. Spominje se prvi put polovicom 10. stoljeća u djelu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta. Zauzimala je područje srednjeg toka rijeke Cetine oko današnjeg Sinja, a graničila se s Imotskom, Kninskom, Livanjskom i Primorskom županijom. Sjedište županije bilo je u gradu Cetini, smještenom kraj današnjeg sela Otoka, a od 14. stoljeća sve češće u Sinju.[1]
Povijest
Godine 1078. hrvatski kralj Zvonimir (1075.-1089.) poklonio je čitavu Cetinsku županiju splitskoj nadbiskupiji. Nakon uspostave mađarske prevlasti nad Hrvatskom, hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. iz dinastije Arpadovića potvrdio je Cetinu s drugim posjedima splitskoj Crkvi, a 1210. godine poklonio ju je sidraškom knezu Domaldu. Krajem 12. i početkom 13. stoljeća Cetinska županija pretvara se u kneštvo, koje se od druge polovice 13. stoljeća nalazi pod upravom bribirskih knezova.[2]
Godine 1272. spominje se kao cetinski knez Stjepko Bribirski, a 1310. godine navode se kao njeni knezovi sinovi bana Pavla I. Bribirskog († 1312.), Mladen II., Juraj II., Pavao II. i Grgur II. Poslije sloma bribirske dominacije 1322. godine i nakon što se Vladislava Kurjaković predala kralju Ludoviku I. Anžuvincu, Cetinsko kneštvo došlo je 1345. godine pod izravnu kraljevu vlast. Međutim, već potkraj iste godine kralj je vratio Sinj s ostatkom kneštva Ivanišu Nelipčiću, sinu Nelipca II. († 1344.) i kneginje Vladislave. U tom periodu Cetinu naseljavaju Vlasi koji se miješaju s domicilnim hrvatskim stanovništvom. Novi cetinski knez Ivan VI. Frankapan potvrdio je 1436. godine prava cetinskih Vlaha.[3]
Godine 1436. kralj Žigmund Luksemburški oduzeo je Cetinu Frankapanima i dodijelio je Talovcima koji su otada nosili naslov cetinskih knezova. Poslije smrti bana Petra Talovca 1453. godine, njegovi maloljetni sinovi i sinovi njegove braće nisu uspjeli zadržati puni nadzor nad svojim kneštvom pa su ga postupno napustili i preselili se na obiteljske posjede u Slavoniju. Istodobno, započeo je osmanski prodor iz osvojene Bosne prema zapadu, tijekom kojeg je, u razdoblju od 1483. do 1513. godine osvojen prostor Cetinske županije.
Nakon oslobođenja od Osmanlija na tom je prostoru ustrojena mletačka vojna granica pod imenom Cetinska krajina.[4]
Bilješke
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Cetina (županija) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.