Razlika između inačica stranice »Antun Vakanović«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir političar | |||
|ime = Antun Vakanović | |ime = Antun Vakanović | ||
|datum rođenja = [[21. siječnja]] [[1808.]] | |datum rođenja = [[21. siječnja]] [[1808.]] | ||
Trenutačna izmjena od 12:33, 1. svibnja 2022.
| Antun Vakanović | |
|---|---|
 ban Antun Vakanović | |
| ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije | |
| trajanje službe 17. veljače 1872. – 20. rujna 1873. | |
| Prethodnik | Koloman Bedeković Komorski |
| Nasljednik | Ivan Mažuranić |
| Rođenje | 21. siječnja 1808. |
| Smrt | 23. ožujka 1894. |
| Zanimanje | političar |
Antun Vakanović (Hrvatska Kostajnica, 21. siječnja 1808. - Zagreb, 23. ožujka 1894.), hrvatski pravnik, hrvatski ban (1872.-1873.) i političar.
Životopis
Rodio se je 21. siječnja 1808. godine u Hrvatskoj Kostajnici. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1822. godine.[1] Završio je pravni fakultet u Zagrebu i nakon položenog odvjetničkog ispita 1829. godine, zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Karlovcu. Vrlo mlad je postao politički aktivan. Bio je jedan od osnivača hrvatskog narodnog preporoda zajedno s Ljudevitom Gajem (1809.-1872.). Objavljivao je preporodne tekstove i 1838. godine bio je jedan od utemeljitelja karlovačke narodne čitaonice[2] i Matice ilirske.[3]
Djelovao je kao odvjetnik Zagrebačke županije u razdoblju 1842.–1847., da bi nakon toga radio do 1856. godine kao primorski prokurator u Rijeci. Nakon obnove ustavnog stanja 1861. godine pridružio se Unionističkoj stranci u Hrvatskom saboru i postao mađaron. Godine 1868. izabran je za predsjednika Hrvatskog sabora i regnikolarne deputacije, koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Vrhunac političke karijere mu je bio 1872. godine kada je postao namjesnik banske časti nakon Kolomana Bedekovića, a prije Ivana Mažuranića. Obnašao je dužnost vladajućeg hrvatskog bana od 17. veljače 1872. do 20. rujna 1873. godine.[2][4]
Pokušao je osigurati većinu unionistima u saboru tako što je Narodnu stranku, na temelju krivotvorenih zpisnika, optužio veleizdajničke veze s češkim političarima u Pragu, Giuseppeom Mazzinijem i vladama Crne Gore, Srbije i Rusije. Kako progon vodstva stranke nije urodio plodom, jer je Narodna stranka na izborima za Hrvatski sabor 1872. godine ipak ostvarila većinu, Vakanović je pozvao u sabor dodatnih 47 virilista i tako osporio izborni rezultat.[2]
Preminuo je 23. ožujka 1894. u Zagrebu.
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 909.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Antun Vakanović - Hrvatska enciklopedija
- ↑ Antun Vakanović – namjesnik banske časti - povijest.net
- ↑ http://www.hr/hrvatska/povijest/vladari
Vanjske poveznice
| Političke dužnosti | ||
|---|---|---|
| Prethodnik Koloman Bedeković Komorski |
hrvatski ban 1872.-1873. |
Nasljednik Ivan Mažuranić |
Nedovršeni članak Antun Vakanović koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.