Razlika između inačica stranice »Bruno Stojić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Bruno Stojić.jpg|mini|Bruno Stojić, 2017.]] | |||
'''Bruno Stojić''' ([[Hamzići (Čitluk, BiH)|Hamzići]], [[Čitluk]], [[8. travnja]] [[1955.]]), hrvatski političar iz [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. [[1992.]] [[Mate Boban]] ga je imenovao za zapovjednika stožera obrane [[HVO]]-a. [[1993.]] premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme. | '''Bruno Stojić''' ([[Hamzići (Čitluk, BiH)|Hamzići]], [[Čitluk]], [[8. travnja]] [[1955.]]), hrvatski političar iz [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. [[1992.]] [[Mate Boban]] ga je imenovao za zapovjednika stožera obrane [[HVO]]-a. [[1993.]] premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme. | ||
Trenutačna izmjena od 00:34, 1. svibnja 2022.
Bruno Stojić (Hamzići, Čitluk, 8. travnja 1955.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. 1992. Mate Boban ga je imenovao za zapovjednika stožera obrane HVO-a. 1993. premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme.
Suđenje u Haagu
2004. Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića [1]. Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine [2].
Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana [3], što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala [4]. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.[1], ali je odgođena za svibanj [2]. U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja. [3] 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora. [4]
Dne 29. studenog 2017. godine konačnom je pravomoćnom drugostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.[5]
Izvori
- ↑ www.jutarnji.hr, "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
- ↑ www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja, " objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
- ↑ www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.
- ↑ vijesti.hrt.hr, "Posljednja haška presuda - 111 godina za Hrvate iz BiH", objavljeno i pristupljeno 29. studenog 2017.