Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Branko Bauer: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Branko Bauer'''-->{{Filmski umjetnik
{{Filmski umjetnik
|ime            = Branko Bauer
|ime            = Branko Bauer
|slika          =  
|slika          =  

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 12:51

Branko Bauer
Rođenje 18. veljače 1921.
Dubrovnik, Hrvatska
(tada Kraljevina SHS)
Smrt 11. travnja 2002.
Zagreb, Hrvatska
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Branko Bauer (Dubrovnik, 18. veljače 1921.Zagreb, 11. travnja 2002.), hrvatski redatelj.

Životopis

Svakako jedan od najplodnijih i najpopularnijih redatelja bivše države Jugoslavije. Njegovo poimanje režije bilo je vrlo blisko hollywoodskoj dramaturgiji, zbog toga je bio neobično popularan kod publike, ali ga je istovremeno cijenila i ozbiljna filmska kritika. Kraj života dočekao je u vrlo skromnim uvjetima - gotovo u bijedi, zbog neriješenih mirovinskih problema.

Karijera

Od samog početka svoje filmske karijere imao je neobičnu empatiju prema djeci i mladima. Njegovi prvi cjelovečernji filmovi bili su dječji filmovi; Sinji galeb, 1953. (adaptacija romana "Družina Sinjega galeba" Tone Seliškara) i Milijuni na otoku, 1955. godine. Njegov sljedeći film - Ne okreći se, sine (1956.) smatra se jednim od najznačajnijih filmova s tematikom Drugog svjetskog rata, nagrađen je s tri Zlatne arene u Puli. Prvi se okušao u žanru melodrame - Samo ljudi (1957), o ljubavi ratnog invalida i slijepe djevojke. Nakon toga slijedi jedna od prvih komedija o svakidašnjici studentskog para koji traži stan (Martin u oblacima, 1961.), naslovnu ulogu igrao je Boris Dvornik i taj film je neobično pomogao njegovoj popularnosti kod široke filmske publike. Zatim slijedi velika uspješnica Prekobrojna (1962.) - komedija o životu omladine na radnim akcijama. Film Licem u lice (1963. Zlatna arena za režiju) je njegov prijelomni film kojim se obara na samovlašće. Nakon toga radi za TV Zagreb, 70-ih se vraća se svojoj prvoj ljubavi, tematici o djeci u ratu; Zimovanje u Jakobsfeldu (1975. Zlatna arena za režiju),Salaš u Malom Ritu (1976.) i biografski film Boško Buha (1978). godine. Nositelj je priznanja Pravednik među narodima.[1][2]

Filmografija (redateljska)

  • "Boško Buha" (1978.)
  • "Samoupravljanje - nada" (1978.)
  • "Salaš u Malom Ritu" (1975.)
  • "Zimovanje u Jakobsfeldu" (1975.)
  • "Četvrti suputnik" (1967.)
  • "Doći i ostati" (1965.)
  • "Nikoletina Bursać" (1964.)
  • "Licem u lice" (1963.)
  • "Prekobrojna" (1962.)
  • "Martin u oblacima" (1961.)
  • "Tri Ane" (1959.)
  • "Samo ljudi" (1957.)
  • "Doviđenja Krapino" (1956.)
  • "Ne okreći se, sine" (1956.)
  • "Milijuni na otoku" (1955.)
  • "Vesna" (1955.)
  • "Prva revija domaćeg filma" (1954.)
  • "San male balerine" (1954.)
  • "Naprijed" (1953.)
  • "Dani slave" (1953.)
  • "Sinji galeb" (1953.)
  • "Zagorje slavi" (1952.)
  • "Uzbuna" (1951.)
  • "Naša djeca" (1950.)

Bilješke