Razlika između inačica stranice »Božidar Bralo«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{NPOV/popraviti}} | |||
'''Božidar Bralo''' ([[Brina]] kod Livna, [[1907.]] - [[Sarajevo]], [[1945.]]), hrvatski rimokatolički [[svećenik]], saborski zastupnik i dužnosnik NDH <ref name="iz korespondencije">Tomislav Jonjić, Stjepan Matković: Iz korespodencije dr. Mile Budaka (1907. - 1944. ). Br. 130. Povjerenik Božidar Bralo preporučuje Albinu Landau i njezinog muža Josipa, po vjeri židova </ref> | '''Božidar Bralo''' ([[Brina]] kod Livna, [[1907.]] - [[Sarajevo]], [[1945.]]), hrvatski rimokatolički [[svećenik]], saborski zastupnik i dužnosnik NDH <ref name="iz korespondencije">Tomislav Jonjić, Stjepan Matković: Iz korespodencije dr. Mile Budaka (1907. - 1944. ). Br. 130. Povjerenik Božidar Bralo preporučuje Albinu Landau i njezinog muža Josipa, po vjeri židova </ref> | ||
Trenutačna izmjena od 09:33, 30. travnja 2022.
Božidar Bralo (Brina kod Livna, 1907. - Sarajevo, 1945.), hrvatski rimokatolički svećenik, saborski zastupnik i dužnosnik NDH [1]
Životopis
Rođen u Brinu kraj Livna. Bogosloviju završio u Zagrebu. U Sarajevu bio župnik. kao župnik službovao u Sarajevu. Po proglašenju hrvatske države travnja 1941. bio dio političke akcije koju su poveli pristaše Muslimanske organizacije Hakije Hadžića te s njima povezani katolički zagovornici ulaska BiH u sastav NDH. Po primitku vijesti o proglašenju, spontano je utemeljen i "tajni akcijski odbor Hrvata nacionalista" u koji su ušli Hakija Hadžić i Atif Hadžikadić, a od katolika Filip Premužić, Božidar Bralo i Josip Zubić. Došli su u dodir s njemačkim vojnim vlastima i uputili im da se omogući uspostava veze sa Zagrebom. S njemačkim vojnim zapovjednikom sastanak su održali 17. travnja 1941. godine. Potkraj travnja 1941. imenovan za povjerenika Povjereništva NDH za BiH. 26. travnja i 10. svibnja 1941. založio se dopisima za gospodarstvenika iz Sarajeva Josipa Landaua, suprugu mu Albine Landau i njihovu djecu kod ustaških vlasti da im se dodijeli počasno arijstvo. Dužnost je obnašao do 7. kolovoza 1941. Na obnovljenom Hrvatskom državnom saboru u NDH 1942. zastupnik. Ivan Evanđelist Šarić, vrhbosanski nadbiskup imenovao ga je počasnim predsjednikom Nadbiskupskoga duhovnog stola Vrhbosanske nadbiskupije. Poslije pada NDH u Sarajevu osuđen na smrt.[1]