Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatska narodna legija: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Hrvatska narodna legija'''-->{{Infookvir vojna postrojba
{{Infookvir vojna postrojba
|naziv=Hrvatska narodna legija
|naziv=Hrvatska narodna legija
|slika=[[Datoteka:Hrvatska narodna legija.jpg|150px]]
|slika=[[Datoteka:Hrvatska narodna legija.jpg|150px]]
Redak 6: Redak 6:
|ukinuta datum=
|ukinuta datum=
|period=Aneksijska kriza
|period=Aneksijska kriza
|država=[[File:Flag of Austria-Hungary 1869-1918.svg|23px|link=]] [[Austro-Ugarska]]
|država=[[Datoteka:Flag of Austria-Hungary 1869-1918.svg|23px|link=]] [[Austro-Ugarska]]
|odanost=[[Čista stranka prava]]
|odanost=[[Čista stranka prava]]
|grana=
|grana=

Posljednja izmjena od 28. travanj 2022. u 15:07

Hrvatska narodna legija

značka koju su nosili pripadnici postrojbe
Osnovana 5. studenog 1908.
Država Austro-Ugarska
Odanost Čista stranka prava
Vrsta paravojna postrojba
Sjedište Zagreb
Geslo Za kralja i za Hrvatsku!

Hrvatska narodna legija je bila paravojna postrojba Čiste stranke prava, osnovana 1908.[1]

Osnivanje

Njen je osnutak posljedica aneksijske krize 6. listopada 1908.[2], kad je Austro-Ugarska pripojila BiH koja je dotad bila pod njenom okupacijom.[1] U Kraljevini Srbiji je 1908. osnovana Narodna odbrana radi prikupljanja dragovoljaca za moguće borbe te kako bi se smirile stranačke strasti. Austro-Ugarska je u srpanjskom ultimatumu tražila u čl. 2 od Srbije raspuštanje Narodne odbrane te zapljenu svih njenih sredstava za propagandu. Stoga su hrvatski pravaši pristupili osnivanju dragovoljačke Hrvatske narodne legije. Tom se zamišlju namjeravalo suprotstaviti tim pripremanim upadima vojnih i paravojnih postrojbi iz Srbije (srbijanske vojske, četničkih i komitskih odreda).[1] Pripreme za postrojavanje ove postrojbe pokrenuo je pravaški vođa Josip Frank.[1] U organiziranju ove legije važna uloga pripada književniku Milanu Ogrizoviću.[2]

Tim je povodom u Zagrebu 5. studenoga 1908.[2] održana pravaška konferencija[1] na kojoj je službeno osnovana legija.[2] Konferenciji su nazočili zastupnici i pristaše Frankove Čiste stranke prava iz banske Hrvatske, pravaša iz Dalmacije te pravaša iz Bosne i Hercegovine.[1] Na osnivačkoj je konferenciji Mehmedbeg Bajraktarević održao govor "u ime svih muslimana Bosne i Hercegovine". Govorio je kako "muslimani iz BiH žele s braćom starčevićancima propagirati misao ujedinjenja svih hrvatskih zemalja" te kako su zajedno sa Strankom prava "tisuće hrvatskih muslimana spremne pohrliti na Drinu u obranu hrvatskih svetinja i amaneta djedova svojih".[1] Oznaka koji su nosili pripadnici ove legije je značka s natpisom Za kralja i domovinu na podlozi u hrvatskim bojama: crveno-bijelo-plavoj.[2]

Sastav

Legija je imala veliku potporu iz redova bosansko-hercegovačkih muslimana koji su se izjašnjavali Hrvatima. Među njima je bilo dosta njih koji su bili zagrebački studenti. Neki od njih bili su Mehmedbeg Bajraktarević i Musa Ćazim Ćatić.[2] O osnivanju i ciljevima ove legije Stranka prava uputila je proglas za javnost. Potpisnici su bili Josip Frank, Mehmedbeg Bajraktarević, te mnoštvo pravaških zastupnika i pristaša, među njima i muslimanskih studenata u Zagrebu.[1]

Djelovanje

Četnički upadi iz Srbije se ipak nisu dogodili, no postrojba nije raspuštena, nego je služila za obračune s drugim strankama. Budući su se sukobljavali i s policijom, došli su na glas kao najborbeniji dio hrvatske politike.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Zlatko Hasanbegović: Islam i muslimani u pravaškoj ideologiji: o pokušaju gradnje "pravaške" džamije u Zagrebu 1908., u zborniku radova Pravaška misao i politika, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-6324-61-3, str. 93.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Kronologija pravaštva (XI.), priredio Mladen Kaldana, Politički zatvorenik, br.239/veljača 2012.