More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dz|[[Dinja (kit)]]|organ koji se javlja kod [[Oceanski dupini|oceanskih dupina]]}} | |||
{{naslov u kurzivu}} | {{naslov u kurzivu}} | ||
{{Taksokvir | {{Taksokvir | ||
| Redak 45: | Redak 45: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
[[Kategorija:Tikvovke]] | [[Kategorija:Tikvovke]] | ||
[[Kategorija:Povrće]] | [[Kategorija:Povrće]] | ||
Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 02:09
Ovo je glavno značenje pojma Dinja. Za organ koji se javlja kod oceanskih dupina pogledajte Dinja (kit).| Dinja | |
|---|---|
 Plod dinje | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Cucurbitales |
| Porodica: | Cucurbitaceae |
| Potporodica: | Cucurbitoideae |
| Rod: | Cucumis |
| Vrsta: | C. melo |
| Dvojno ime | |
| Cucumis melo L. | |
Dinja (lat. Cucumis melo) je jednogodišnja biljka koja se ubraja u porodicu Cucurbitaceae. Uzgaja se uglavnom u Aziji, SAD-u, Meksiku, ali i u mnogim mediteranskim zemljama. Naziva se još dina, melon, pekun, pipun i pepun. Uzgaja se u vrtovima i na plantažama. Cvate na početku ljeta, a bere se u jesen.
Opis
Plod dinje je ovalnog oblika. Obično je dug 15-22 cm, a težak 1-2 kg. Ima jako lijep miris i okus. Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančaste ili svjetlozelene boje, a šupljina je ispunjena sjemenkama. Stablo je visoko 2-3 m. Tamnozeleni cjeloviti listovi su po rubovima nazubljeni. Naizmjenično su poredani na dugačkim peteljkama.
Razmnožavanje
Dinja ima odvojene muške i ženske cvjetove na istoj vriježi. Prvo se razvijaju muški cvjetovi, koji najčešće rastu na glavnoj vriježi, dok ženski cvjetovi cvjetaju na bočnim vriježama. Sastoje se od svjetlozelenih lapova i pet međusobno sraslih latica žute boje. [1]Ženski cvjetovi imaju tučak s 3-5 dijelova, a muški 3-5 prašnika.
Podrijetlo
Smatra se da dinja potječe iz Azije. U Kini je bila poznata već 1000. g. p. n. e. U Bibliji se spominje da su Izraelci, kada su napustili Egipat i s Mojsijem četrdeset godina lutali pustinjom, žalili za svojom omiljenom hranom, a posebice dinjom. Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) su dokaz da su i Rimljani poznavali dinju.
Energetska i nutritivna vrijednost
Plod dinje sadrži 95% vode, 1% bjelančevina, 5,5% šećera, 1 g biljnih vlakana, limunsku kiselinu i eterično ulje. Od vitamina sadrži jako puno karotena , vitamin B i vitamin C, a od minerala bogata je kalijem, fosforom, magnezijem, kalcijem, željezom, cinkom i bakrom. Energetska vrijednost u 100 grama iznosi 100 kj (24 kcal). [2]
Koristi
Od plodova se često pravi kompot i marmelada. Osim toga, koristi se u pripremi voćne salate, iako nije voće. U egzotičnim kuhinjama se priprema salsa, umak od kockica dinje. Taj umak se poslužuje uz ribu i piletinu s roštilja. U Indiji se uz piletinu poslužuje ljuti curry od dinje. Kuglice od dinje često se dodaju pićima. [3]
Ljekovitost
Dinja ima jako pozitivne učinke na zdravlje organizma. Štiti organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja Potiče rad bubrega, te pomaže u smanjenju tjelesne težine. Zbog dosta karotena u sebi, dinja se smatra antikancerogenom hranom. Oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli.