Razlika između inačica stranice »Paimon«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Paimon'''-->[[Slika:Paimon.jpg|desno|mini|Prikaz Paimona iz djela [[Jacques Collin de Plancy|Collina de Plancyja]] ''[[Dictionnaire Infernal]]'' ([[1863.]])]]
[[Slika:Paimon.jpg|desno|mini|Prikaz Paimona iz djela [[Jacques Collin de Plancy|Collina de Plancyja]] ''[[Dictionnaire Infernal]]'' ([[1863.]])]]
[[Slika:Paimon Seal.jpg|180px|desno|mini|Paimonov pečat]]
[[Slika:Paimon Seal.jpg|180px|desno|mini|Paimonov pečat]]
'''Paimon''' ('''Paymon''' ili '''Paimonia'''), je u [[demonologija|demonologiji]], jedan od vladara [[pakao|pakla]], najprivrženiji [[Lucifer]]u. Prema [[okultizam|okultnim]] vjerovanjima, u vizijama se pojavljuje kao [[kralj]] koji obično jaše na [[deva|devi]], a može podučavati čovjeka znanju o [[umjetnost]]i, [[filozofija|filozofiji]] ili [[znanost]]i.<ref>Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, str. 82.</ref>
'''Paimon''' ('''Paymon''' ili '''Paimonia'''), je u [[demonologija|demonologiji]], jedan od vladara [[pakao|pakla]], najprivrženiji [[Lucifer]]u. Prema [[okultizam|okultnim]] vjerovanjima, u vizijama se pojavljuje kao [[kralj]] koji obično jaše na [[deva|devi]], a može podučavati čovjeka znanju o [[umjetnost]]i, [[filozofija|filozofiji]] ili [[znanost]]i.<ref>Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, str. 82.</ref>

Trenutačna izmjena od 23:20, 10. travnja 2022.

Paimonov pečat

Paimon (Paymon ili Paimonia), je u demonologiji, jedan od vladara pakla, najprivrženiji Luciferu. Prema okultnim vjerovanjima, u vizijama se pojavljuje kao kralj koji obično jaše na devi, a može podučavati čovjeka znanju o umjetnosti, filozofiji ili znanosti.[1]

U Goeciji

U Goeciji predstavlja devetog duha, koji vlada nad dvije stotine legija duhova, od kojih je dio iz reda anđela, a dio iz reda moćnika. Pojavljuje se kao muškarac sa ženskim licem, nosi krunu na glavi s velom. Jaše na devi, a oko njega sviraju duhovi.[2][3]

U drugim okultnim djelima

Spominje se u djelu Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal iz 1863. godine, gdje se također navodi kao vladar 200 legija i tvrdi se da je zadužen za ceremonije.[4] U djelu Pseudomonarchia daemonum (1583.) Johanna Weyera spominje se Paimonova lojalnost prema Luciferu, načini kako ga prizvati i slično.

U Mathersovom prijevodu Knjige svete magije Abra-Melina maga (1898.) nude se moguće interpretacije značenja njegova imena.

Bilješke

  1. Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, str. 82.
  2. Knight, Thomas H., Demoni, str. 61.-62.
  3. Paimon - deliriumsrealm.com
  4. Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, str. 277.

Literatura

  • Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, Integralni tekst prvog izdanja, JP Službeni glasnik, Beograd, 2009. ISBN 978-86-519-0152-5
  • Havens, Nigel, Tradicija čarobnjaštva, Nova Arka, Zagreb, 1995. ISBN 953-6123-31-2
  • Knight, Thomas H., Demoni, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2003. ISBN 953-6996-16-2

Vanjske poveznice



Pentacle 1.svg Nedovršeni članak Paimon koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.