Zadobarje: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Zadobarje'''-->{{Naselje u Hrvatskoj
{{Infookvir naselje u Hrvatskoj
|ime = Zadobarje
|ime = Zadobarje
|regija =  
|regija =  

Posljednja izmjena od 7. travanj 2022. u 10:26

Zadobarje
Zadobarje na karti Hrvatska
Zadobarje
Zadobarje
Zadobarje na zemljovidu Hrvatske
Država Hrvatska
Županija Karlovačka županija
Općina/Grad Karlovac
Nadmorska visina 132 m
Zemljopisne koordinate 45°31′50″N 15°29′05″E / 45.53052°N 15.48459°E / 45.53052; 15.48459
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 412
Pošta 47000 Karlovac
Pozivni broj +385 (0)47
Autooznaka KA

Zadobarje je naselje u Karlovačkoj županiji, administrativno u sastavu grada Karlovca, a crkveno u župi Uzvišenja Svetog Križa - Završje Netretićko.

Zemljopisni položaj[uredi]

Zadobarje je smješteno sjeverozapadno od grada Karlovca. Sastoji se od više zaselaka : Klistra - središte mjesta, Fanjki, Jakšetići, Kružići, Metulji, Pavlići, Prališće, Suci, Šišnovići, Vojaki te Vuljanići (Lozanski Brig, Tirol). Također se prostrano područje prema karlovačkom gradskom naselju Velika Jelsa naziva Staro Zadobarje, a sastoji se od još nekoliko zasebnih zaselaka (Priselci,Petrići, Bridići). Mjesto se nalazi na desnoj obali rijeke Dobre dok su na lijevoj obali naselja Tomašnica i Grdun koja pripadaju pod susjedni grad Ozalj. Zbog svoje čistoće i bistrine Dobra je bogata raznim vrstama riba i vodozemaca te tokom godine, a posebno ljeti privlači velik broj izletnika.

Stanovništvo[uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 412 stanovnika[1] te 130 obiteljskih kućanstava.[2]

Neka od najčešćih i najpoznatijih starih zadobarskih prezimena su Fanjak, Sudac, Vuljanić, Jakšetić, Vojak, Grčić, Korenić, Metulj, Kružić, Kušan, Šišnović, Pavlić itd. Neka stara zadobarska prezimena su izumrla, poput Lozan ili Knezac, a uspomena na njih se očuvala u nekim toponimima (poput zaselka Lozanski Brig).

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[3]
<timeline> Colors=

id:lightgrey value:gray(0.9)
id:darkgrey  value:gray(0.7)
id:sfondo value:rgb(1,1,1)
id:barra value:rgb(0.6,0.7,0.8)

ImageSize = width:485 height:373 PlotArea = left:50 bottom:50 top:30 right:30 DateFormat = x.y Period = from:0 till:500 TimeAxis = orientation:vertical AlignBars = justify ScaleMajor = gridcolor:darkgrey increment:100 start:0 ScaleMinor = gridcolor:lightgrey increment:50 start:0 BackgroundColors = canvas:sfondo

BarData=

bar:1857 text:1857.
bar:1869 text:1869.
bar:1880 text:1880.
bar:1890 text:1890.
bar:1900 text:1900.
bar:1910 text:1910.
bar:1921 text:1921.
bar:1931 text:1931.
bar:1948 text:1948.
bar:1953 text:1953.
bar:1961 text:1961.
bar:1971 text:1971.
bar:1981 text:1981.
bar:1991 text:1991.
bar:2001 text:2001.





PlotData=

color:barra width:20 align:left
bar:1857 from:0 till: 458
bar:1869 from:0 till: 307
bar:1880 from:0 till: 375
bar:1890 from:0 till: 298
bar:1900 from:0 till: 357
bar:1910 from:0 till: 370
bar:1921 from:0 till: 312
bar:1931 from:0 till: 385
bar:1948 from:0 till: 474
bar:1953 from:0 till: 468
bar:1961 from:0 till: 485
bar:1971 from:0 till: 479
bar:1981 from:0 till: 423
bar:1991 from:0 till: 468
bar:2001 from:0 till: 412





PlotData=

bar:1857 at: 458 fontsize:S text: 458 shift:(-10,5)
bar:1869 at: 307 fontsize:S text: 307 shift:(-10,5)
bar:1880 at: 375 fontsize:S text: 375 shift:(-10,5)
bar:1890 at: 298 fontsize:S text: 298 shift:(-10,5)
bar:1900 at: 357 fontsize:S text: 357 shift:(-10,5)
bar:1910 at: 370 fontsize:S text: 370 shift:(-10,5)
bar:1921 at: 312 fontsize:S text: 312 shift:(-10,5)
bar:1931 at: 385 fontsize:S text: 385 shift:(-10,5)
bar:1948 at: 474 fontsize:S text: 474 shift:(-10,5)
bar:1953 at: 468 fontsize:S text: 468 shift:(-10,5)
bar:1961 at: 485 fontsize:S text: 485 shift:(-10,5)
bar:1971 at: 479 fontsize:S text: 479 shift:(-10,5)
bar:1981 at: 423 fontsize:S text: 423 shift:(-10,5)
bar:1991 at: 468 fontsize:S text: 468 shift:(-10,5)
bar:2001 at: 412 fontsize:S text: 412 shift:(-10,5)





TextData=

fontsize:S pos:(20,20)
text:Izvor – Državni zavod za statistiku

</timeline>

  • 2001. - 412
  • 1991. - 468 (Hrvati - 451, Srbi - 10, ostali - 7)
  • 1981. - 423 (Hrvati - 403, Jugoslaveni - 8, Srbi - 5, ostali - 7)
  • 1971. - 479 (Hrvati - 479)

Povijest[uredi]

Zadobarje (do 1961. godine je službeni naziv mjesta glasio Zadoborje) se spominje 1441. godine zajedno s Tomašnicom, Grdunom i Dobrom (Novigrad na Dobri). Župa Sv. Križa u Završju (Zavrhi) Netretićkom, kojoj danas pripada Zadobarje, spominje se 1334. godine u statutu Zagrebačke biskupije arhiđakona Ivana Goričkog kao jedna od župa podgorskog kotara goričkog arhiđakonata.

Hrvati su te prostore naselili već u 7. stoljeću te se za vrijeme hrvatskih narodnih vladara i kasnije organiziraju u župe ili županije. Ovaj dio srednjovjekovne Hrvatske je obuhvaćala Gorička županija koja se prostirala južno od rijeke Kupe. U opsegu stare goričke županije živjelo je već u najstarije vrijeme više slobodnih plemenskih općina, ili kako su se one same nazivale: bratstva plemenitih ljudi.

Karlovački povjesničar iz 19. stoljeća Radoslav Lopašić u svom djelu Oko Kupe i Korane kaže da se za kraj oko rijeke Dobre tamo već u srednjem vijeku nalazi slobodna općina zadobarska, oštrovrška, stativsku, završku i tomašničku te kaže da su već u 16. stoljeću ove općine spadale pod vlastelinstvo Ozalj. Ozljem i okolicom kao i velikim dijelom Hrvatske tada vladaju ugledne hrvatske plemićke obitelji knezova Zrinskih i Frankopana. Na čelu općina bio je sudac, kod nekih nazivan rihtarom, dok je u Zadobarju kao i u Draganiću nazivan županom. Ove su slobodne plemenske općine imale svoje običaje i uredbe, bile su vrlo samostalne i neovisne, radnje koje su imale obavljati bile su namijenjene općem dobru, a poglavito obrani od neprijatelja. No to se s vremenom mijenjalo.

Sve ove plemenske općine u području grada Ozlja su tijekom 16. stoljeća izgubile svoju slobodu i nezavisnost, a slobodni žitelji su većinom postali kmetovi. Tome je posebno pogodovalo što su Zrinski i Frankopani počeli dijeliti dijelove ogromnog ozaljskog vlastelinstva svojim miljenicima i odanim vazalima.

U uvodnici Zagrebačkog kaptola iz 1441. godine spominje se da su Fabijana Šafara od Doljana u Gackoj, kaštelana grada Ozlja u dvor Tomašnicu na Dobri uveli plemići Ivan Grdunski (de Gardo), Franjo Dobranski (de Dobrijan), Luka Ivanković Stativski (Ztathauich), Matija Fabijanov od Zadoborja (Zadobran) i Juraj Miklić, župan u Zadobarju, dok je svjedok bio vlastelin Juraj sin Mateja od Zvečaja.

Stjepan Frankopan je 1566. godine podijelio starinskom plemiću Ivanu Mogoriću iz Like imanje i sela u Zadoborju koja su se nalazila u opsegu novogradske gospoštine.

U ovo doba nastanjeni su u Zadobarju i rođaci Petra Kružića, istaknutog hrvatskog vojskovođe i branitelja utvrde Klis, koji su se još 1533. godine sklonili u tada frankopanski grad Kladušu. Potomci ove obitelji, od koje potječe Ivan Kružić koji je 1650. godine bio sudac zagrebačke županije, cijelo su to vrijeme održali prezime i svijest o svom podrijetlu, iako su stoljećima živjeli kao obični seljaci. Legenda govori da je središte Zadobarja, Klistra, nazvana tako upravo u spomen na junačku obranu Klisa i njegovog zapovjednika Petra Kružića. Po njima se naziva i jedan od zadobarskih zaselaka koji se često isticao kao zasebno naselje.

Župa Sv. Križa je poznata po tome što se u njoj dugo održalo glagoljaštvo i glagoljsko hrvatsko pismo, a vizita župe 1686. godine kaže da u župi nema latinskog misala, već samo glagoljski. O očuvanosti glagoljske tradicije u tom kraju govore i nedavno otkrivene bogate freske i glagoljski natpisi u kapeli Sv. Antuna Pustinjaka u Zadobarju, čiji je najstariji dio sagrađen još u srednjem vijeku. Bogate glagoljske freske su također pronađene u susjednoj crkvi Bl. Dj. Marije Marije u Novigradu na Dobri. U oporuci plemkinje Barbare Peranski iz 1696. se spominje crkva Sv. Antuna u Zadobarju koja je ober Tomašnice.

Zadobarska kapela sv, Antuna Pustinjaka je izgrađena još u srednjem vijeku, a u njoj su pronađene bogate freske.

Godine 1933./34. godine u mjestu je proradila osnovna škola, a nakon Drugog svjetskog rata je sagrađena i suvremena školska zgrada. Osnovno je obrazovanje do tada bilo vrlo otežano zbog udaljenosti najbližih škola.

U Drugom svjetskom ratu i poraću te Domovinskom ratu stradalo je i nestalo 48 mještana.

Kultura i znamenitosti[uredi]

Kapela sv. Antuna Pustinjaka[uredi]

Jedna je od najstarijih kapela župe Sv. Križ - Završje. Sagrađena je u srednjem vijeku, a u 17. stoljeću spominje se da ima svođenu apsidu. Predvorje je naknadno prezidano i pripojeno lađi. Današnja sakristija se spominje 1757. godine. Pod od dasaka zamijenjen je klesanim pločama 1771. godine, a svetište opekom. U 19. stoljeću kapela je doživjela višestruke obnove. Krovište je promijenjeno 1871, te je dotadašnji oslikani tabulat zamijenjen drvenim bačvastim svodom. Zidan je zvonik koji je izbočen kao plitki rizalit na pročelju, dok je ispod njega masivno pjevalište. Glavni oltar je posvećen Svetom Antunu Pustinjaku, a u lađi su manji oltari Svete Ane i Blažene Djevice Marije. Uz glavni kip nalaze se i pokrajni Svetog Antuna Padovanskog i Svete Marije Magdalene. Kip ove svetice prenesen je ovamo iz napuštene kapele u zaselku Šišnovići čiji ostatci još i danas postoje.

Prije nekoliko godina u kapelici Svetog Antuna Pustinjaka otkrivene su dotad nepoznate freske. One su, kako je procijenjeno, nastale krajem 15. stoljeća u prostoru najstarijeg dijela crkve, a radi se o bogatim oslicima za koje se pretpostavlja da imaju veze s blizinom pavlinske crkve i samostana u Sveticama te da se radi o zrinsko-frankopanskom posjedu. Kapelica je inače građena u tri dijela, a za taj najstariji pretpostavlja se da je oslikan i izvana, ali to će pokazati daljnja istraživanja. Otkrivene freske živih su boja, a prikazuju razne biblijske motive te apostole koji su nalikani na način da drže predmet od kojeg su poginuli i žrtvovali se za vjeru. Iznad njih je Isus Krist te zaštitnik mjesta Sveti Antun Pustinjak. [4]

Iza kapele nalazi se mjesno groblje.

Kultura[uredi]

Jedna od posebnosti Zadobarja je običaj igre kotačkanje koji se tradicionalno održava na Uskrsnu nedjelju.

U Zadobarju djeluje Kulturno-umjetničko društvo Zadobarje osnovano 1995. godine na inicijativu Mjesnog odbora Zadobarje. Aktivno je započelo s radom 2001. godine, a na smotrama izvornog folklora prikazuje običaje, pjesme i plesove svoga kraja. Djelovanjem ovog Društva obnovljeni su običaji Jurjeva, krijesnica, pranja na Dobri, žetve, rada u vinogradu i božićni običaja. Neki od ovih običaja prikazani su na lokalnoj karlovačkoj postaji TV 4 rijeke. KUD aktivno djeluje na očuvanju hrvatske narodne baštine karlovačkog, dobranskog kraja.

KUD Zadobarje surađuje s istarskim glazbenikom Livijom Morosinom koji je uglazbio izvornu pjesmu "Jutros sam se rano stala". S tom pjesmom su zajedno nastupili na Međunarodnom etno festivalu u Neumu i humanitarnom koncertu u Koprivnici krajem 2007. godine te u TV emisiji Bingo. Društvo je izdalo dvostruki album Kud Dobrica bistra teče sa 64 glazbena zapisa krajem 2006. godine. Početkom 2007. godine izdali su DVD Lipa naša svetokriška fara s pučkim crkvenim pjesmama uz pratnju crkvenih orgulja. Vrlo aktivna glumačka sekcija u Zadobarju osvojila je prvo mjesto na Županijskoj smotri kazališnih amatera s predstavom Sirotica i bogataš (Kastav 2009.) i Plan B (Pazin 2017.).

Godine 2005. Mjesni odbor Zadobarje u suradnji s KUD-om Zadobarje inicirao je postavljanje spomen ploče i križa za 48 poginulih i nestalih mještana u Drugom svjetskom ratu i poraću te Domovinskom ratu. Tradicionalno se svake godine na Cvijetnicu održi sveta misa u spomen žrtvama.

Obrazovanje[uredi]

U mjestu djeluje područna osnovna škola sa četiri razreda koju pohađaju djeca iz Zadobarja te susjedne Tomašnice. Područna škola Zadobarje je u sklopu Osnovne škole Dubovac iz Karlovca.

Promet[uredi]

Preko dva drvena mosta na rijeci Dobri prometuje se kroz Zadobarje prema Tomašnici, Grdunu, Ozlju, Netretiću i Sloveniji. Cesta kroz Zadobarje je dosta uska, što otežava prometovanje.

Gospodarstvo[uredi]

Mještani Zadobarja od davnine su bili seljaci koji su obrađivali zemlju, uzgajali vinograde i voćnjake. Zadobarci su bili i vrsni tesari i građevinski radnici koji su izrađivali krovišta kuća u svojim selima i okolici. Također su izrađivali tzv. "buturice" tj. tesane luči koje su nosili u grad kako bi građani imali s čime ložiti vatru.

Rijeku Dobra je u prošlosti često plavila taj kraj pa je zemlja bila močvarna i neobradiva. Nakon iskapanja kanala od Dobre prema Zadobarje se preporodilo. Kod velikih oborina nema više poplava, a ljudi imaju kvalitetne oranice. Zadobarje se u gospodarskom smislu razvija nakon 1991. godine. U ovaj zapostavljani kraj uvedena je telefonska linija, rekonstruirana električna mreža, postavljene nove električne podstanice, stupovi javne rasvjete. Mnogi su seoski putevi asfaltirani po prvi puta. Izgrađena je mjesna mrtvačnica, a oobnovljena kapelica. Zadobarje i okolica su posebno prepoznati među ljudima željnih odmora, rekreacije i kupanja pa je tako u zadnje vrijeme niknulo pravo vikendaško naselje duž obale Dobre prema Grdunu. Broj vikendaša ljeti gotovo dostiže broj domaćeg stanovništva.

Mlađe stanovništvo danas pretežito odlazi raditi u Karlovac.

Izvori[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]